Prekrasan svadbeni običaj u Hercegovini: U Hercegovini križ predstavlja najveću ljubav, a raspelo je blago kuće
O ovom predivnom običaju u Hercegovini svojevremeno je pisao i portal Aleteia. Portal navodi kako je ovo možda jedan od razloga zašto je niska stopa razvoda u ovim dijelovima BiH. U Hercegovini ljudi nisu shvatili brak kao doživotnu kaznu. Njihovo zajedništvo je plod čvrstog stava slobodne i potpune podložnosti Isusu Kristu, čiji Križ ujedinjuje na najdubljoj razini svaki aspekt njihovih života.
„Prema hrvatskoj tradiciji, kad se par vjenča, svećenik im ne govori da su pronašli savršenu osobu. Naprotiv! Umjesto toga, on im kaže: „Našli ste svoj križ. Križ je voljeti, nositi ga sa sobom, križ koji nije za baciti nego za blago.” U Hercegovini križ predstavlja najveću ljubav, a raspelo je blago kuće.
Kada mladenka i mladoženja uđu u crkvu na dan vjenčanja, sa sobom nose raspelo. Svećenik blagoslovi raspelo. Kada dođe vrijeme za razmjenu zavjeta, mlada stavlja desnu ruku na raspelo, a mladoženja svoju ruku na njezinu, tako da se obje ruke spoje na raspelo. Svećenik prekriva ruke svojim ruhom dok razmjenjuju zavjete, prema obredu Crkve, da budu vjerni jedni drugima, u radosti i tuzi, u bolesti i zdravlju, dok ih smrt ne rastavi.
Zatim, umjesto da se poljube, mlada i mladoženja ljube prvo raspelo. Oni koji svjedoče ceremoniji razumiju iz nje da ako jedan od njih napusti drugoga, on ili ona ostavlja Krista na Križu. Nakon svečanosti mladenci nose raspelo u svoj dom i stavljaju ga na počasno mjesto. To će zauvijek biti referentno mjesto i mjesto obiteljske molitve.
U teškim vremenima obitelj ne ide odvjetniku ili psihijatru, već zajedno klekne pred raspelom u potrazi za pomoći Isusa Krista. Pokleknu a možda čak i plaču i otvore svoja srca moleći Gospoda i jedni druge za oprost. Odlaze na spavanje sa mirom u srcu jer su dobili oprost od jedinog koji ima snagu da spasi.
Muž i žena učit će svoju djecu da ljube raspelo svaki dan i da ne idu spavati kao pogani, a da se prvo ne zahvali Isusu. Oni znaju da ih Isus drži u svom naručju i nemaju se čega bojati.”
