Pred Crkvom se uzdiže gotovo razotkrivena, ohrabrena nevoljama vremena, paklena crkva sotone, koja je dugo vremena kovala svoje zavjere u sjeni
“Pred Crkvom se uzdiže gotovo razotkrivena, ohrabrena nevoljama vremena, paklena crkva sotone, koja je dugo vremena kovala svoje zavjere u sjeni…”
Kao i kroz povijest i u naše vrijeme Crkva je Katolička izložena velikim iskušenjima, izvrgnuta svakakvim napadima i najrazličitijim progonstvima. No, varaju se oni koji svim silama žele uništiti Crkvu i na tome neumorno rade.
No, zbog đavlove lukavštine dobro je biti upoznat s temeljnim planovima te demonske sekte koja se sve više približava kršćanima, i iz okultnog sve više prelaze u svijet pretvarajući se da su oni ‘skupina ljudi koja svijetu želi dobro’, s tim da skrivaju da im je temeljni plan – uništiti vjeru u Krista.
Tako iz pisama blažene Marije Deluil-Martiny, utemeljiteljice sestara Kćeri Srca Isusova, blaženice koja je utemeljila pobožnost Presvetom Srcu Isusovu, možemo čitati proročka upozorenja za cijelu Crkvu ali i riječi moćnog ohrabrenja s obzirom na to da je posve jasno da Sotona ne može pobijediti Isusa i da nije naša uloga bojati se i strahovati – već pod ovim napadima biti produžena ruka Kristova, vojnici s dovoljno hrabrosti da upravo sada, kad se ove strahote i događaju, povedu bitku za spas duša!
Naše je raskrinkavati zlo i njegove gnjusne laži i tako naviještati apsolutnu pobjedu Isusa Krista. A ne strahovati od Sotone, što je zamka u koju mnogi upadaju. Naše nije niti kršćanki mirovati i šutjeti, kao što je nedavno upozorio i papa Franjo, nego glasno, hrabro s Isusom istupiti i boriti se za zavarene duše!
Jer ono što se događa trenutno o čemu ova Božja službenica piše, je vrlo velika đavoslka obmana koja ima za cilj paralizirati Božju vojsku i uvjeriti ih – da je Sotona taj koji pobjeđuje.
Dana 8. prosinca 1882, majka Marija piše svojim kćerima dugačko pismo koje je poput proročke oporuke u kojem raskrinkava plan Sotone, a koji se danas, skoro dva stoljeća nakon – pakleno ostvaruje.
“… Pred Crkvom se uzdiže gotovo razotkrivena, ohrabrena nevoljama vremena, paklena crkva sotone, koja je dugo vremena kovala svoje zavjere u sjeni…
Ona luđački nastoji uništiti pravo Boga u ovom svijetu, srušiti Crkvu i svaki temelj kršćanskog društvenog poretka; uzdizati tobožnju savršenost prirode čovjeka i njegovu neovisnost od Boga, vlast materije, nereda, izopačenosti te konačno samo negiranje Boga (…)
Tajna sekta uspijeva ugurati svoje pristaše u vijeće naroda, da se tamo bore tajnim i prepredenim spletkama protiv onoga što je protivno njezinim ciljevima; kad može ulazi na vrh društvene moći da bezbožnim zakonima ostvari strašan cilj kojeg si je zacrtala, cilj koji do naših dana, zbog znatnog broja svojih članova, jedva skriva pod prozirnim i lažnim velima, koji nisu u stanju obmanuti čestite osobe. Mi smo tome tužni svjedoci. Trebamo li očajavati?
Ne, sestre, nikada. Isus je pobijedio sotonu i svijet. Isusu Kristu pripada svaka vlast. Njegovu se imenu prigiba svako koljeno, pa i u podzemlju. Puci su mu dani u baštinu. Dok dopušta da se pakleno čudovište koprca pod Njegovim nogama u prolaznim i lažnim uspjesima, On pobjeđuje! Paklene sile neće nadvladati protiv Crkve koju je On utemeljio. Ideal sekti je istjerati Isusa iz svijeta, čak dokinuti spomen na Njegov nauk i istrgnuti Mu duše; treba stoga sestre, ljubiti Isusa Krista, nasljedovati Isusa Krista i osvajati duše za Isusa Krista.
Ta je borba već stoljeće i pol poprimila poseban karakter, koji treba pobuditi najozbiljnija razmišljanja. To više nije napad samo protiv neke točke katoličke dogme i morala ili zabluda koja je bila usmjerena protiv određenih točaka. To je danas jedan širok spektar u cijelosti suprotan svim vjerskim dogmama, svim moralnim načelima, kao i svim temeljima vjerskog i građanskog društva.
To je sveopće zlo i širi se u svim narodima svijeta, neovisno o razlikama u klimi, rasi ili upravljanju, bacajući umove u ogromnu mrežu prikrivenih laži, izrečenih zavodljivim riječima. U duhu velikog broja ljudi sve se istine umanjuju, najčudnija zastranjenja se opravdavaju, najočiglednije pogrješke uzvisuju, a najpogubnija načela se promiču i prihvaćaju.”
Najsigurniji put do pobjede
U jednom drugom pismu bl. Marija Deluil-Martiny piše sljedeće:
Budući da pakao želi prognati Isusa Krista i njegovu Crkvu iz duša i društava, sada je kao nikada prije čas da uzdignemo vapeće ruke prema neusporedivoj Djevici po kojoj je Otac Nebeski svijetu darovao Isusa Krista, kako bi ta Majka Spasiteljeva, dajući takoreći Isusa Krista dušama – dala im izgubljeni život, da bi ta moćna Zaštitnica Crkve, “strašna kao vojska pod zastavama” zadobila pobjedu nad svojim neprijateljima, i da bi ta Božanska Kraljica Hijerarhije privukla na sve članove katoličkoga klera takve blagoslove Srca Isusova da im očuvaju hrabrost i savršenost usred oluja naše žalosne epohe te da učine da zasjaju kao dijamanti bez ljage na divnom ruhu Crkve.
