Planirali su vjenčanje, ali Bog ih je pozvao na nešto sasvim drugo
Da ste ih danas upoznali, nikada ne biste pomislili da postoji veza između biskupijskog svećenika u Argentini i redovnice u južnoj Francuskoj. Ali prije mnogo godina, o. Javier Olivera i sestra Marie de la Sagesse zapravo su bili zaručeni.
Vlč. Javier i sestra Marie (čije je kršteno ime Trinidad María Guiomar) odrasli su u katoličkim obiteljima u istom društvenom krugu, pa su bili prijatelji kao djeca. Međutim, do vremena kada su krenuli na sveučilište, nisu se vidjeli nekoliko godina – i njihovi su životi krenuli vrlo različitim smjerovima. Dok je Trinidad pobožno prakticirala svoju vjeru, Javier je potpuno otpao od svoje vjere. Vlč. Javier se u ovom članku prisjetio kako se upravo vratio s putovanja s ruksakom na leđima kada je započeo raspravu sa svojim prijateljem iz djetinjstva o crkvenim učenjima koja je smatrao arhaičnima i proizvoljnima, posebno o zabrani predbračnog seksa. Na njegovo iznenađenje, Trinidad se nije složila s njim, već je umjesto toga tako dobro objasnila svoja uvjerenja da je bio impresioniran. Njezina vjera i um su ga oduševili. „Upoznao sam ženu koja je znala braniti ono u što vjeruje“, rekao je, „i koja je bila inteligentna.“ Ubrzo se zaljubio u Trinidad – i ne samo u nju već i u samu Crkvu, zahvaljujući njezinom utjecaju. Od početka svoje veze, oboje su njegovali intelektualnu dubinu i predanost traženju istine. „Pokušali smo iskoristiti kulturni život kroz glazbu, književnost i filozofiju“, rekao je o. Javier. „Čitali smo knjige zajedno, išli smo na kavu. Imali smo grupu prijatelja s kojima smo prisustvovali konferencijama argentinskih katoličkih autora.“
U međuvremenu, Bog je djelovao kroz Trinidad i ljubav koju su ona i Javier dijelili kako bi ga približio Crkvi. „Počeo sam prakticirati vjeru, moliti se, ići na misu nedjeljom. Sve velikim dijelom zahvaljujući njoj – uglavnom Bogu – ali njoj kao instrumentu“, rekao je o. Javier. Prisjetio se kako su njegovali pobožan život, pronalazeći vrijeme za zajedničku molitvu krunice i često primajući euharistiju. Razgovor koji je sve promijenio Javier i Trinidad su se zaručili kada su oboje imali 21 godinu. Odlučili su se vjenčati nakon diplome, koja je bila za dvije i pol godine, i počeli su praviti planove za svoj budući zajednički život. Njihovi su se životi naglo promijenili kada je Trinidadin stariji brat objavio svoju odluku o ulasku u sjemenište. Unatoč njihovoj ozbiljnoj vjeri, vijest je šokirala Javiera i Trinidad. Odvezli su njezina brata u sjemenište i na putu kući vodili su važan razgovor.
„Kad smo se vratili, razgovarali smo o tome koliko je ovo ludo, da je njezin brat sve ostavio iza sebe – mogućnost da ima obitelj, vrlo važnu karijeru. Počeli smo se pitati: ‘Što bi se dogodilo da nas Bog pozove na redovnički život?’“, rekao je vlč. Javier. „Prvo što smo rekli bilo je ‘ne’ i da je to ludo, jer smo bili u prekrasnoj vezi i već smo kupovali stvari za vjenčanje.“ Međutim, kada ih je obuzela ideja o ulasku u redovnički život, i Javier i Trinidad shvatili su da je se ne mogu riješiti. Ubrzo su se povjerili jedno drugome da svako zasebno razmatra tu mogućnost. Sljedeće dvije godine proveli su razlučujući, uz pomoć mudrog duhovnog savjetnika, kamo ih Bog zove, ili kako je vlč. Javier je rekao: „Kako znati je li najbolji put za mene da dođem u raj svećenički život ili bračni život? Gdje mogu učiniti najveće dobro?“
Poziv koji nisu mogli odbiti
Napokon je poziv na redovnički život postao neosporiv za oboje. Otac Javier postao je svećenik biskupije San Rafael, a na kraju i sveučilišni profesor. Danas vodi blog pod nazivom Que no te la cuenten i napisao je knjigu o razlučivanju poziva. Sestra Marie, u međuvremenu, pripada kongregaciji Sestara Milosrdnog Isusa na jugu Francuske i obavlja svoj apostolat u župi Saint Laurent, u biskupiji Fréjus-Toulon. Sestra Marie je rekla: „Smatram posebnom milošću što smo oboje pozvani gotovo u isto vrijeme – delikatnost Božje Providnosti, koja ne propušta nijedan detalj. Također jako cijenim neprekinuti kontinuitet u prijateljstvu, ne samo između nas dvoje, već i između naših obitelji.“ „Sada imamo prekrasno prijateljstvo“, rekao je otac Javier.
Kršćanska povijest prepuna je priča o duhovnom prijateljstvu između svetih muškaraca i žena, koji su se međusobno poticali na put prema Kristu. Priča o. Javieru i sestri Marie dirljiv je moderni dodatak ovoj dugoj povijesti. Victor Hugo jednom je napisao da „Voljeti drugu osobu znači vidjeti lice Božje“. Njihova priča otkriva kako „vidjeti lice Božje“ u drugoj osobi može dovesti do bližeg odnosa s Njim.
