Pismo sv. Charlesa de Foucaulda njegovoj sestri koja je izgubila dijete: Kakva čast i kakva sreća biti majka jednog stanovnika Neba!
U pismu od 12. veljače 1900. napisanom iz Nazareta gdje je živio kao pustinjak, sveti Charles de Foucauld tješi svoju mlađu sestru, Marie de Blic – koju on zove Mimi – koja je upravo izgubila svoje sedmo dijete, novorođenče Régis, nakon samo nekoliko sati života. On joj kaže: “Kakva čast i kakva sreća biti majka stanovnika neba!”
U nastavku, sa portala Aleteia prenosimo u cijelosti pismo, u nadi da će svečeve riječi pomoći onima koji prolaze kroz ovu bol.
Draga moja Mimi:
Upravo sam primio poruku poslanu jučer. Mora da si osjetila ogromnu tugu zbog smrti ovog djeteta, a i ja sam osjetio tugu misleći na tvoju, ali priznajem ti da osjećam duboko divljenje i zahvalnost kad pomislim da si ti, moja mala sestra, putnica i hodočasnica na zemlji, već su majka sveca. Da je tvoj sin, kojemu si dala život, u onom lijepom nebu kojemu svi težimo, za kojim čeznemo….
Gle, postao je u trenu prvorođenac svoje braće i sestara, prvorođenac svojih roditelja, prvorođenac svih smrtnika. O, kako je on mudar iznad svih mudraca! Sve što mi znamo kao enigmu, on jasno vidi. Ono što mi želimo, on uživa. Cilj kojem tako bolno težimo po cijenu dugog života borbe i patnje, on je postigao od prvog koraka.
Tvoja druga djeca mučno koračaju prema toj nebeskoj domovini, nadajući se da će je stići, ali bez sigurnosti, i mogli bi biti zauvijek isključeni iz nje; stići će, bez sumnje, ali po cijenu mnogih borbi i boli u ovom životu, a možda tek nakon dugog čistilišta. On, ovaj mali anđeo zaštitnik vaše obitelji, jednim je zamahom krila odletio u svoju domovinu i zauvijek uživa u pogledu Boga, Isusa, Blažene Djevice, svetog Josipa i beskrajne sreće odabranih.
Koliko te on mora voljeti! Vaša druga djeca, poput vas, mogu računati na nježnog zaštitnika. Kakva snaga, imati sveca u obitelji! Kakva čast i kakva sreća biti majka jednog stanovnika Neba! Ponavljam, osjećam divljenje pri pomisli na ovo: majka svetog Franje Asiškog smatrana je blaženom jer je za života prisustvovala kanonizaciji svoga sina; ti si tisuću puta blagoslovljenija! Ti znaš s istom sigurnošću kao i ona da je tvoj sin svetac na nebu. Kako vam je samo zahvalan!
Vi sa svojom drugom djecom, imate nadu u nebesko blaženstvo, a u isto vrijeme i stanje podložno mnogim patnjama; ovome si od prvog trenutka dala stvarnost nebeske sreće, bez neizvjesnosti, bez čekanja, bez ikakve mješavine tuge. Dragi moji, dakle, ne tugujte, nego radije ponavljajte s Presvetom Djevicom: „Velika mi djela učini Svevišnji. Svi će me naraštaji zvati blaženom. Da, blažena, jer si majka sveca, jer onaj koga si nosila u utrobi, ovoga časa sja vječnom slavom.”
Brat Karlo od Isusa
