Papa poplavio Piazza Navonu kako bi rashladio Rim
Dok se Europa bori s rekordnim toplinskim valovima, povijest nudi neobičan i iznenađujuće osvježavajući presedan iz srca Rima. Prije nekoliko stoljeća, jedan Papa je odgovorio na sparnu ljetnu vrućinu ne političkim memorandumima ili javnim upozorenjima, već poplavom javnog trga.
Godine 1652. papa Inocent X. otvorio je „Jezero Piazza Navona“, pretvorivši jedan od najznačajnijih gradskih trgova u privremeni bazen. Taj je potez bio prilično praktičan – i popularan. Subotom i nedjeljom u kolovozu središnje su fontane preuređene kako bi se voda slobodno izlijevala, pretvarajući trg u svjetlucavo, plitko jezero. Rimljani – i plemići i obični pučani – hrlili su na trg. ItalyRomeTour objašnjava kako su kočije klizile po poplavljenom kamenju, djeca prskala po vodi, a glazbenici svirali oduševljenoj publici s balkona i pozornica. Bio je to trenutak kreativne građanske skrbi u gradu koji je često definirao kamen i sunce – posebno tijekom nemilosrdnog rimskog ljeta. Ideja je imala povijesne odjeke. Piazza Navona izgrađena je na ostacima Domicijanovog stadiona, atletske arene iz prvog stoljeća. Do 17. stoljeća trg je već bio mjesto festivala i turnira, zadržavajući svoju drevnu funkciju mjesta spektakla i olakšanja. Poplava je postala dio tog ritma – ljetni događaj koji je služio i tijelu i duhu.
Danas je Piazza Navona remek-djelo baroknog urbanizma, uokvirena arhitektonskim čudima poput Berninijeve Fontane četiriju rijeka i Borrominijeve crkve Sant’Agnese in Agone. No, ono što mnogi posjetitelji ne znaju jest da je trg nekoć pulsirao vodom i radošću, što je bio rani primjer urbanističkog planiranja koje se prilagođava klimatskim ekstremima.
Gesta pape Inocenta X. bila je više od javne zabave. Bio je to rani čin ekološke i građanske empatije, usmjeren na ublažavanje nelagode rimskog naroda. Njegova odluka priznala je ono što mnogi danas ponovno otkrivaju: da gradovi moraju brinuti za svoje stanovnike, posebno za one najranjivije, tijekom vremena ekološkog stresa. Do sredine 19. stoljeća strah od bolesti doveo je do postupnog kraja tradicije. Ironično, medicinski stručnjaci poput papinog liječnika ranije su inzistirali da uz pravilnu sanitaciju poplave ne predstavljaju opasnost. Ipak, 1870. godine trg je ponovno popločan s blagim konveksnim nagibom, što je buduće poplave učinilo nemogućima. Poplavljena piazza Inocenta X. može se činiti kao relikt nekog drugog doba, ali njezina lekcija traje.
Dok se europski gradovi ponovno suočavaju s izazovom ekstremnih vrućina, podsjećamo se da rješenja – bilo tehnološka ili kulturna – moraju biti usmjerena na čovjeka. Katekizam Katoličke Crkve uči da je „Bog povjerio zemlju i njezine resurse zajedničkom upravljanju čovječanstva“ (KKC 2402). Možda nas vode Piazze Navone podsjećaju da upravljanje ponekad teče kroz najmanje i najneočekivanije kanale.
