CRKVAPAPA FRANJO

Papa Franjo: Stariji ne bi trebali zavidjeti mladima koji zauzimaju njihovo mjesto

Papa Franjo: Stariji ne bi trebali zavidjeti mladima koji zauzimaju njihovo mjesto Prenosimo katehezu pape Franje s opće audijencije 22. lipnja 2022.

Čitanje:  Iv 21,17-18

Upita ga [Isus] treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!«
»Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.«

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na našem putu kateheza o starosti danas razmišljamo o dijalogu između uskrslog Isusa i Petra na kraju Ivanova evanđelja (21,15-23). To je dirljiv dijalog iz kojeg isijava sva Isusova ljubav prema Njegovim učenicima, ali i uzvišena ljudskost Njegova odnosa s njima, posebno s Petrom: nježan, ali ne dosadan odnos, izravan, snažan, slobodan i otvoren. Odnos u istini. Tako Evanđelje po Ivanu, tako duhovno, tako uzvišeno, završava dirljivim pitanjem i ponudom ljubavi između Isusa i Petra, koja se, sasvim prirodno, isprepliće u njihovu razgovoru. Evanđelist nas upozorava: on svjedoči istinitost činjenica (usp. Iv 21,24). I upravo u njima treba tražiti istinu.

Možemo se zapitati: jesmo li sposobni sačuvati smisao ovog Isusova odnosa s učenicima, u skladu s Njegovim načinom koji je tako otvoren, tako iskren, tako izravan, tako ljudski stvaran? Nismo li, međutim, vrlo često u iskušenju zatvoriti svjedočanstvo Evanđelja u ‘slatkastu’ čahuru Objave, kojoj dodajemo svoje štovanje okolnosti? Ovaj stav, koji se čini kao poštovanje, zapravo nas udaljava od pravog Isusa, koji čak postaje i povod za vrlo apstraktno, vrlo samousmjereno, vrlo svjetovno putovanje vjere.

U Isusovoj raspravi s Petrom nalazimo dva odlomka koja se odnose upravo na starost i duljinu vremena: vrijeme svjedočanstva, vrijeme života. Prvi korak Isusovo je upozorenje Petru: ”Kad si bio mlad, bio si sam sebi dovoljan; kad ostariš, više ne ćeš ti upravljati sobom i svojim životom. I tvoje će svjedočanstvo također biti popraćeno ovom slabošću.” Evanđelist dodaje svoj komentar, objašnjavajući da je Isus aludirao na krajnje svjedočanstvo, na mučeništvo i smrt. Ali, možemo dobro razumjeti značenje ovog upozorenja općenito:  ”Tvoji će se sljedbenici morati znati dati poučiti i oblikovati tvojom krhkošću, nemoći, ovisnosti o drugima, čak i u odijevanju i u hodanju. Ali, ti slijedi mene.” (usp. r. 19). Mudrost nasljedovanja mora pronaći način da ostane u svom ispovijedanju vjere: “Gospodine, ti znaš da te volim” (r. 15.16.17), čak i u uvjetima koji su ograničeni slabošću i starošću.

Ovaj razgovor između Isusa i Petra sadrži dragocjeno učenje za sve učenike, za sve vjernike. Također za sve starce. Naučite iz naše krhkosti izraziti dosljednost našeg svjedočanstva života u uvjetima života koji je uvelike povjeren drugima, koji uvelike ovisi o inicijativi drugih.

Ali, opet se moramo zapitati: imamo li duhovnost doista sposobnu protumačiti razdoblje – sada već dugo i produženo – ovog vremena svoje slabosti povjerene drugima, a ne snazi ​​svoje autonomije? Kako ostati vjerni proživljenom nasljedovanju, obećanoj ljubavi, traženoj pravdi u vremenu sposobnosti vlastite samostalnosti, u vremenu krhkosti ovisnosti, opraštanju s neovisnošću u svom životu?

Ovo novo vrijeme, naravno, i vrijeme je kušnje. Počevši od napasti – vrlo ljudske, nedvojbeno, ali i vrlo podmukle – kako bismo zadržali svoju neovisnost. ”A on?” kaže Petar vidjevši ljubljenog učenika koji ih je slijedio (usp. rr. 20-21). ”Treba li stvarno biti ‘moj’ sljedbenik? Treba li zauzeti ‘moje’ mjesto? Mora li živjeti duže od mene i zauzeti moje mjesto?” Isusov je odgovor iskren, pa čak i grub: ”Što je tebi do toga? Ti idi za mnom.” (r. 22). Prekrasno! Stariji ne bi trebali zavidjeti mladima koji idu njihovim putem, koji zauzimaju njihovo mjesto, koji žive duže od njih. Čast njihove vjernosti ljubavi na koju su se zakleli, vjernosti nasljedovanju vjerovanje vjere, čak i u uvjetima koji ih približavaju oproštaju od života, pokazatelji su kojima se trebaju diviti naraštaji koji dolaze i pokazatelji su zahvalnoga Gospodinova priznanja.

Čak i namjerno nedjelotvorno nasljedovanje, stvoreno emocionalnom kontemplacijom i zanesenim slušanjem Riječi Gospodnje – poput Marije, Lazarove sestre – postat će najbolji dio njihova života, koji im se više nikad ne će oduzeti (usp. Lk 10,42).

Papa Franjo je na kraju opće audijencije izrazio blizinu stanovništvu Afganistana koje je u utorak, 21. lipnja pogodio snažan potres magnitude 5.9 po Richteru, javlja IKA.

Epicentar je bio na jugu zemlje, na granici s Pakistanom. U potresu je život izgubilo najmanje 920 ljudi dok ih je više od 600 ozlijeđeno. Vlada je odmah zatražila pomoć od humanitarnih organizacija kako bi se spriječilo humanitarnu katastrofu.

“Posljednjih sati potres je odnio ljudske živote i izazvao velike štete u Afganistanu: izražavam svoju blizinu povrijeđenima i onima koji su pogođeni potresom, a posebno molim za one koji su izgubili živote i njihove obitelji. Nadam se da će se uz pomoć sviju ublažiti patnje dragog afganistanskog stanovništva”, rekao je Papa.

www.medjugorje-news.com

Izvor
bitno.net

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Back to top button