Papa Franjo bio je svjedok čudesnog ozdravljenja djevojčice na samrti: Gospodin preko molitve Gospi čini čuda
Djevojčica na samrti koja je spašena očevim molitvama: ovo je događaj kojem je svjedočio papa Franjo. Papa je govorio o evanđeoskom odlomku slijepca koji je prepoznao Mesiju, zavapio za Njegovom milosrđem i zamolio Ga da se sažali nad njim te je progledao. Molio je srcem. A što je s nama? , upitao je papa Franjo te se vratio se u ljetnu noć 2005., do vrata bazilike Gospe od Lujána, zaštitnice Argentine, u svojoj voljenoj domovini:
“Toliki od nas, kada se molimo, ne vjerujemo da Gospodin može činiti čuda. Prisjećam se situacije – koju sam vidio – o ocu kojem su liječnici rekli da njegova devetogodišnja kćer neće iz noći izaći živa; bila je u bolnici. On je otišao sedamdeset kilometara do Gospinog svetišta. Svetište je bilo je zatvoreno i, držeći se vrata, cijelu noć je proveo moleći se: “Gospodine, spasi je! Gospodine, daj joj život!”
Molio se Gospi, cijelu noć, vapio Bogu, vapio iz srca. Onda je ujutro, kada se vratio u bolnicu, zatekao svoju ženu kako plače. I pomislio je: “Ona je mrtva”. A njegova žena je rekla: “Nitko ne razumije, nitko ne razumije, liječnici kažu da je to čudo, izgleda da je ozdravila”. Vapaj tog čovjeka koji je tražio sve, čuo je Gospodin koji mu je sve i dao. Ovo nije priča: ovome sam svjedočio. Imamo li tu hrabrost u molitvi?”
Što se dogodilo te noći u Lujánu? Argentinski svećenik – koji se odlučio umanjiti pred čudom i stoga ostati anoniman – ispričao je za vaticannews.va detalje onoga što se dogodilo te ljetne noći:
“Bio sam svjedok tog čuda. Kad sam o tome razgovarao s Papom, dok je bio biskup u Buenos Airesu, rekao sam mu da to uvijek prepričava u prvom licu, da me molim da me ne imenuje. Bio je zadivljen tim čudom jer sam mu toliko pričao o tome.
“Jedne ljetne noći, dolazio sam iz kuće svojih rođaka u Lujánu, mislim da smo imali zabavu, i prelazeći trg u ponoć sreo sam mladića koji se držao za ogradu i držao hrpu ruža. Prišao sam mu i pitao ga što nije u redu. Čovjek mi je rekao da mu je kćerkica u bolnici. Pješačio je od glavnog grada do Lujána, a buket ruža dali su mu prijatelji koji su ga pratili u autu; da ga ostavi kod Blažene Djevice.
“Rekao sam mu: ‘Idemo u baziliku.’ Bilo je dvanaest sati navečer. ‘Samo ti, tvoji prijatelji ne mogu ući, ja ću sam preuzeti odgovornost za tebe.’ Ušli smo kroz stražnji dio bazilike, kroz kuću; Rekao sam čuvaru da sam ja odgovoran za tog čovjeka, da ako se nešto dogodi, ja sam odgovoran. Ovaj je otac ostavio buket cvijeća u vazi, koju smo mi svećenici i čuvari svetišta uvijek stavljali tamo, i kleknuo je ispred svetišta, dok sam ja sjeo u prvu klupu i počeo se moliti. On je šutke kleknuo, a ja sam sjeo do njega, moleći svetu krunicu za njegovu kćerkicu.
Nakon što sam završio molitvu, dvadeset minuta kasnije, čovjek je izašao, blagoslovio sam ga i pozdravili smo se. To se dogodilo u nedjelju.
“Sljedeće subote slušao sam ispovijedi, prišao mi je ovaj čovjek — nisam ga prepoznao… sa svim ljudima koji prolaze kroz baziliku, a ljeti, čak i više — bili su on i njegova mala plava kćer, stara oko 8 ili 9 godina. Rekao mi je: ‘Oče, poznajete li me?’ Odgovorio sam: ‘Tko si ti?’
“On je odgovorio’Ja sam čovjek koji se molio s vama neki dan. Ovo je moja djevojčica! Gospa je učinila čudo za mene! Kad smo se molili s vama u dvanaest sati navečer za moju djevojčicu, moja djevojčica je sjela i tražila da jede. Stigao sam kasnije, nakon puta, u zoru, da je provjerim. Pitao sam na intenzivnoj i rekli su mi da moje kćeri više nema.
Mislio sam da je umrla, ali ne, bila je s majkom na drugom odjelu, zdrava. “Pogledajmo Evanđelje: kad Isus Krist ozdravi satnikova slugu, to je bilo izdaleka. Evanđelje je još živo, ponavlja se i to po Mariji. To je ono što želim ispričati. Ovo je istinita priča, a ima i drugih koje sam ispričao Franji dok sam bio u Buenos Airesu. Zamolio me da zapišem te stvari i to je ono što radim, ali vrlo, vrlo polako.”
U ovom narativu nema imena, ali postoje činjenice.
Svećenik nije čuo više od ove obitelji koja je bila blagoslovljena zdravljem njihove kćeri. Očigledno imamo pred sobom ogromno svjedočanstvo ponizne predanosti vjeri. Evanđelje ostvareno u tim ponovljenim čudima dovodi nas licem u lice s otajstvom Božjim i njegovim djelima u svakom dobu. Naš prijatelj svećenik ovim riječima ponavlja da su u svetištu „čuda koja je Gospa dala, bila poput okretanja s jedne stranice evanđelja na drugu. Nikada nisam uzimao imena onih koji su primili čuda; Samo sam zahvaljivao i hvalio Boga. S Djevicom Marijom, iskustvo koje imam je živjeti Evanđelje točku po točku”, zaključuje papa Franjo.
