Padre Pio: Najbolji način da pronađete utjehu u molitvi
Padre Pio je molitvu smatrao srcem duhovnog života. Kroz ovu temeljnu gestu duha uspostavlja se snažna i duboka veza s Bogom, veza koja nam omogućuje da se suočimo s patnjama koje nas obuzimaju. Učenje Padre Pija o utjehi u molitvi od temeljne je važnosti.
Među najomiljenijim i najčašćenijim svecima suvremenosti je sveti Padre Pio iz Pietralcine, temeljna osoba za cijelu povijest Crkve. Svečev život bio je obilježen tjelesnom patnjom, ali u isto vrijeme i dubokom sposobnošću da svaki oblik boli pretoči u čin ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Njegove misli o važnosti molitve jačaju žrtvu i bol kao sredstva koja nam i danas pomažu da uzdignemo svoj duh. U tom smislu, svetac nas poziva da patnju ne doživljavamo kao nepodnošljiv teret, nego kao priliku za otkupljenje i sjedinjenje s Isusom.
U objašnjenju koje nam Padre Pio nudi o molitvi, dobro je objašnjeno kako bol nije nešto što treba izbjegavati pod svaku cijenu. Nije čak ni nešto čega se treba sramiti. Naprotiv, to je sastavni dio putovanja vjere.
Padre Pio: Molitva je utjeha kršćanina
Koncept koji je svetac izrazio o utjehi koju možemo naći u molitvi nadilazi teološka razmišljanja. Padre Pio želi nam govoriti o stvarnosti koju, umjesto toga, treba živjeti svakodnevno. Svečeve riječi služe svima kao putokaz: „Srce pati, ali skriva svoje suze i tješi se žrtvujući se za druge i za Boga“ (izvor: misli Padre Pija). Božja se žrtva, dakle, krije iza suza i patnje. Ali sve to možemo podnijeti, nalazeći utjehu u molitvenom činu, koji je temeljniji nego ikad. Patnja, iako je intimno i usamljeno iskustvo, ne bi se trebala izlagati kako bi se utjeha tražila u pažnji drugih. Prava utjeha, uče nas, je umjesto toga trenutak u kojem dolazimo u kontakt s Bogom, a to možemo učiniti kroz molitvu.
Drugi temeljni aspekt je milosrđe. Milosrđe kao izvor utjehe Molitva s jedne strane, milosrđe s druge. Ova dva aspekta predstavljaju dvije strane istog novčića. Padre Pio nas uči da je još jedan način prevladavanja patnje da se ne usredotočimo na nju, nego da se usredotočimo ne samo na molitvu, već i na ljubav prema bližnjemu. Stoga pomaganje drugima, čak i kada netko živi u boli, može biti čin koji tješi dušu i duh na vrlo dubok način. Ovaj stav, koji karakterizira velikodušnost, je ono što omogućuje onima koji pate da nadiđu svoje stanje, pronalazeći mir i utjehu. Sam je Padre Pio utjelovio ovu dragocjenu istinu, posvetivši svoj život slušanju i pomaganju onima u potrebi. Patnja i molitva očituju se, kako nas Svetac uči, kao dragocjeno iskustvo i kao sredstvo približavanja Bogu.
