VJERA I DUHOVNOST

Oprez, bit ćemo suđeni po riječi: Ovo je najveće prokletstvo hrvatskog naroda

Oprez, bit ćemo suđeni po riječi: Ovo je najveće prokletstvo hrvatskog naroda Presveto Ime Isusovo je blagdan posvećen Gospodinu Isusu. Crkva ga slavi 3. siječnja. Ime Isus, hebrejski Je(ho)šua, nadjenuo je Bog Otac Svom utjelovljenom Sinu koji je rođen od Djevice Marije, a znači: “Bog je Spasitelj”. Sveti Pavao je kazao: “Ime nad svakim imenom!”.

Veliki zaljubljenik u Isusa Krista, sveti Franjo Asiški, bio je osjetljiv za sve što je bilo u vezi s Gospodinom, a naročito na ime Isusovo. Kad je izgovarao Isusovo ime, činio je to silnim žarom, a braću je opominjao: “Kad Njegovo Ime čujete, poklonite mu se sa strahom i poštovanjem licem do zemlje. Ime mu je Gospodin Isus Krist, Sin Svevišnjega, koji je blagoslovljen u vjekove “.

Štovanje Presvetog Imena Isusova potaknuo je sveti Bernard iz Clairvauxa, a najveći promicatelji bili su sveti Bernardin Sijenski, sveti Ivan Kapistran i sveti Leonardo da Porto Maurizio. Sveti Bernardin Sijenski podizao je zastavu s natpisom IHS (latinska skraćenica: Isus Spasitelj ljudi), a kasnije se taj ukras klesao u kamen i urezivao u drvo.

Sveti Bernardin i sveti Ivan Kapistran nosili su sa sobom monogram Presvetog Imena Isusova po naseljima, u kojima su propovijedali i u tom znaku blagoslivljali bolesnike. Događala su se brojna čuda i ljudi su se klanjali pred znakom Presvetog Imena Isusova.

Sv. Mechtilda je pitala Isusa: ‘Moj Gospodine, što znači to divno ime koje ti je dao nebeski Otac?’ Gospodin joj je odgovorio: ‘To je ime Spasitelja za sve vjekove, jer ja sam Spasitelj i Otkupitelj svega što postoji, što je bilo i što će biti. Ja sam Spasitelj onih koji su živjeli prije mog utjelovljenja, Spasitelj onih s kojima sam razgovarao dok sam živio na zemlji, Spasitelj onih koji su slijedili moj nauk i koji žele ići mojim stopama, i tako do konca vremena.

To je moje predostojno ime od početka vremena koje mi je odredio moj nebeski Otac, ime koje je iznad svakog drugog imena.’

Oprez, bit ćemo suđeni po riječi

Tako je slavno Ime Isusovo, ime Boga. No, umjesto da se najslavnijim i najmoćnijim imenom naše posvijesti služimo za vlastita obraćenja, ozdravljenja, za blagoslove u našim obiteljima i procvat našeg postojanja, mi to ime, a posebno hrvatski narod, što je zastrašujuće i gotovo neviđeno u ostatku svijeta, proklinjemo i psujemo.

‘U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga’, tim riječima započinje Evanđelje po Ivanu koje nam odmah u početku daje do znanja koliko je riječ strahovito važna. ‘Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život’, govori nam dalje Gospodin opisujući snagu Riječi koja može stvarati, ali i razarati! Isus nas također upozorava ‘da pazimo na ono što nam izlazi iz usta’. ‘… Leglo gujinje!

Kako možete govoriti dobro kad ste opaki? Ta, iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan Sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi'(MT 12, 33-37), kaže Isus, čvrsto nas upozoravajući na težinu riječi koja nas oblikuje.

Nažalost, naš hrvatski narod iako od vijeka posvećen Bogu, često pada upravo na riječi, na psovkama i kletvama koje su duboko ukorijenjene u našu baštinu. I to više nego i jedan drugi narod na svijetu. I to je uistinu čudno, bolno i opako. Jer, kako je moguće da jedan katolički narod koji je toliko puta svjedočio upravo Gospinu zagovoru toliko proklinje i psuje Ime Boga, Krv Kristovu, Gospu i svece… Nije li to hrvatsko prokletstvo? Nije li upravo to ono što blokira blagoslove našem narodu? Razmislite.

Kivni smo i ogorčeni na vlasti koje nas vode u propast, na događaje, ali mi smo ti koji proklinjemo umjesto da blagoslivljamo, mi smo ti koji psujemo ono najsvetije što je došlo na svijet od njegova postanka, mi smo ti koji svoj narod osuđujemo na prokletstvo, nesvjesni da nam i sam papa bude postavljen za premijera, mi ne možemo primiti blagoslov dok su nam srca puna gnjusobe, dok nam mržnja i kletva prema svetom ide iz srca umjesto blagoslova i mira.

Volimo reći da smo Božji narod, a onda se u svojim obiteljima pretvoriti u sotonske sluge i čuditi se što li je toliko mnogo alkoholizma, ovisnosti, rastava, neplodnosti i patnje u našim obiteljima? Što nam je, ljudi?

Isusovo upozorenje

Gospodin Isus Krist je objavio službenici Božjoj Mariji od sv. Petra karmelićanki iz Toursa sljedeću poruku: Moje ime svi psuju, čak i djeca psuju. Psovka je stršan grijeh koji izravno i otvoreno ranjava moje Srca. Psovač psovkom proklinje Boga, i sam od sebe izgovara svoju osudu. Psovka je otrovna strelica koja probija moje Srce. Dati ću ti zlatnu strelicu kojom ćeš liječiti rane koje mi zadaju psovači. Ponavljaj često sljedeći zaziv, svaki puta kad ga ponoviš ranit ćeš moje srce ljubavlju:

‘Budi uvijek slavljeno, čašćeno, ljubljeno i blagoslovljeno uzvišeno ime Božje, na Nebu, zemlji i podzemljem od svih stvorenja koja je Bog stvorio po Presvetom Srcu Isusovu u Presvetom Oltarskom Sakramentu’.

Ti ne možeš shvatiti zlobu i užas psovke. Da moju pravednost ne zadržava milosrđe grešnik bi bio poništen te bi se sama nerazumna stvorenja njemu osvećivala, ali imam cijelu vječnost za kazniti ga. Oh kad bi ti znala koji se stupanj slave na Nebu za tebe priprema kada u duhu zadovoljštine za psovke samo jedanput ponoviš Blagoslovljeno divno Ime Božje.

Godine 1846. Gospa se ukazala u La Salletu u suzama žaleći se pastirima da više ne može zadržati ruku Božje Pravde prema psovačima i navijestila je teške kazne ako se ne prestane psovati sveto Ime Božje. Na temelju zaziva koji je Isus objavio sestri Mariji od sv. Petra nastala je krunica i zlatna strelica nadoknade.

U katoličkoj tradiciji u Hrvata ustalila se molitva tipa devetnice. Svima koji žele moliti devetnicu presvetom Imenu Isusovu kao nadoknadu za psovke preporučujemo da kroz 9 dana mole Litanije imena Isusova, gore spomenutu krunicu i na kraju sljedeće Pohvale Imenu Božjemu, Na to nas mogu potaknuti sljedeće riječi svetaca i duhovnih velikana.

Ljudi koji psuju gori od životinja

Sv. Bernard kaže da je: ‘Jezik je psovača kao mač koji probada srce Božje!’. Sv. Alfons Liguori kaže da je to tako strašan zločin da ‘nerazumije, kako se na svaku psovku ne otvori zemlja ispod nogu bogopsovača, te ga ne proguta’.

Sv. Augustin pak uporava da težina psovke nije samo u njenoj rugobi, nego to, što psovkom činimo grijeh duhovnog ubojstva.

‘Bogopsovka je jedan od najtežih smrtnih grijeha’, upozorava naučitelj crkve Toma Akvinski, a naš blaženi Alojzije Stepinac nekoliko je puta upozoravao na ovo veliko prokletstvo koje si sami navlačimo.

‘Hula i psovka su grijesi čiste zloće. Psovka je atentat na Kralja kraljeva, na Božje veličanstvo. Psovač, ljudski govoreći, pljuje Bogu ravno u lice. Psovač svojim zapaljenim jezikom ubija vlastitu dušu! A bit će dvostruko odgovoran pred Bogom, ako je svojim poganim jezikom sablaznio nevine duše i naveo druge, da proklinju Onoga, koji ih je stvorio i svojom ih Krvlju otkupio na drvu križa. Stidite se, psovači! Vaše su psovke najviše pridonijele, da su ovolike strahote (tj. rat i poraće) snašle našu divnu zemlju Hrvatsku, i da im se još uvijek ne vidi kraja, rekao je Stepinac u jednoj od svojih propovijedi.

U Katekizmu Katoličke Crkve piše: “Psovati znači: protiv Boga – u nutrini ili izvanjski – izricati riječi mržnje, prijekora, izazova, govoriti o Bogu zlo, pokazivati manjak poštovanja prema njemu u svojim odlukama, zlorabiti ime Božje. (br.2148)

Prokletstvo kojeg nismo svjesni

Mnogi pastiri, svećenici i laici naše crkve u današnje vrijeme mole i upozoravaju na bogopsovku koja iznutra, kao govor pakla izjeda i ubija hrvatski narod.

Pater Marko Glogović veliki apostol nerođenih upozorio je da uz grijeh abortusa koja prolijeva krv nevinih psovka ide ruku pod ruku:’ Mnogi s ovim teškim grijehom odlaze u smrt, nepomireni sa Stvoriteljem… Mnogi očevi i majke teško psujući, u ime svojih obitelji okreću leđa Gospodinu… Naše vojarne, škole, bolnice, uredi, mediji, javne osobe, ulice… Svjedoče masovno o bolnom vrijeđanju dobroga Boga, o ponovnom razapinjanju Isusa Krista, o novom otvaranju Njegovih rana ovim grijehom.’

Povjesničar Josip Jurčević pisao je: ‘Mi Hrvati smo jako ponosni na svoju nacionalnost i na svoje katoličanstvo pa mnogi znaju isticati: ‘Ja sam Hrvat i katolik’, ali bez obzira što smo mi Hrvati i katolici možemo slobodno reći da su Hrvati i veliki bogopsovači i da se u našoj Hrvatskoj jako psuje. Bogopsovači nisu niti svjesni da bogopsovka navlači prokletstvo na bogopsovača i tamo gdje je bogopsovka, Božjeg blagoslova nema.’

Fra Ivo Pavić, poznati karizmatik objasnio nam je kako je psovanje Boga zapravo utjecaj zloduha kojeg mnogi nisu svjesni: ‘Ako čovjek psuje Boga ili svece, onda on u svojim ustima ima zlog duha. To nije navika, kao što neki misle. Sjećam se jednog čovjeka koji je bio veliki psovač. Nema dana kad ne bi opsovao. Tražio je pomoć. Pitao sam ga tri puta odriče li se zlog duha psovke.

Progovorio je – odričem. Stavio sam mu znak križa na čelu i u ime Isusovo zapovjedio zlom duhu da ga napusti. Tada je pao na zemlju kao pokošen. Ostao je u tome stanju oko deset minuta. Nakon molitve oslobađanja više nikada nije povrijedio Boga svojim jezikom. Postao je druga osoba tek kad se oslobodio zlog duha’, svjedoči Pavić.

Sv. Jeronim veliki hrvatski svetac o psovci je rekao: ‘Psovka je strašnija od ikog drugog grijeha. Ona je bezbožni govor ustiju protiv Boga. Svaki drugi grijeh kada se usporedi sa psovkom, neusporedivo je manji.’ A crkveni oci su rekli da su: ‘Psovači su gori nego psi i druge životinje. Pas ne laje na svoga gospodara, premda ga ovaj i udari, a psovač vrijeđa svog Boga i Gospodara i to bez razloga’…

Blago narodu koji je uz Boga

Blaženi Alojzije Stepinac posebno je upozorio na bogopsovku kao veliku boljku hrvatskog naroda i u svojoj propovijedi iz 1944. rekavši sljedeće:

‘Nije tragika naših dana u tome, što su nam ruševine napunile zemlju, što se i velika carstva ruše kao kuće od karata, pa onda mali narodi i države strepe još više, nego je tragika u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu promatraju čisto naravnim očima, umjesto očima vjere, koja u svim zbivanjima sadašnjice gleda samo svemoguću desnicu Božju. A ta desnica nije zatajila nikad do sada, pa neće ni u buduće. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom.

I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u njega, Stvoritelja neba i zemlje. Ali ima razloga strahovanju za bogohulnike i psovače, za narode koji podnose one, što povlače po blatu sveto Ime njegovo. Svi dakle, na posao, koji ljubite ovu našu ispaćenu domovinu. Psovka mora biti iskorijenjena iz naše sredine. Onda ćete vidjeti što znače riječi prorokove: ‘Blago narodu, koji ima Gospodina za Boga!’

www.medjugorje-news.com

Izvor
vjera
Napisite nam Vaše svjedočanstvo

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Back to top button

Adblock Detected

Please turn off adblocker