Ovo je devetnica koju Gospa ne može ne uslišati
Pompejska devetnica moli se dulje nego ostale, iziskuje žrtvu i iako u današnje vrijeme nije lako pronaći vremena ova molitva odmara, ne iscrpljuje.
Nađimo prikladno mjesto u vrijeme i, bez obzira na sve, krunicu molimo srcem da tako sudjelujemo u velikim Gospinim planovima za ovaj svijet i svakog od nas pojedinačno.
Podrijetlo devetnice
Godine 1884. u kući zapovjednika Agrellija Majka Božja priopćila je način moljenja ove posebne devetnice. Fortuna Agrelli punih je trinaest mjeseci strahovito trpjela i mučila se u grčevima. Od nje su digli ruke i najpoznatiji liječnici. Napaćena djevojka i njezina rodbina 16. veljače 1884. započinju devetnicu krunice Majci Božjoj. Kraljica svete krunice ukazuje joj se 3. ožujka. Sjedeći na prijestolju i obasjana svjetlom u naručju je držala dijete Isusa, a u ruci krunicu. Oboje su bili odjeveni u zlatnu odjeću. Uz njih su stajali sveti Dominik i sveta Katarina Sijenska.
Prijestolje je bilo ukrašeno cvijećem, a Marijin lik isijavao je čudesnom ljepotom. Marija je pogledala patnicu majčinskom nježnošću, a bolesnica joj je zavapila riječima: “Kraljice svete krunice, budi mi milostiva, vrati mi zdravlje! Molila sam te u devetnici, ali još nisam osjetila tvoju pomoć. Tako bih željela ozdraviti.” “Dijete”, odgovorila je Blažena Djevica, “zazivala si me različitim imenima i dobivala moje milosti. Budući da si me sada zazvala meni tako dragim imenom Kraljice svete krunice, ne mogu ti odbiti milost koju tražiš. Taj mi je naziv vrlo drag. Izmoli tri devetnice i bit ćeš uslišena.”
Po sljedećem je ukazanju Kraljica svete krunice rekla: “Tko god želi dobiti od mene kakvu milost, neka izmoli tri devetnice krunice kao molbu i k tome doda još tri devetnice u zahvalu.” Ovaj događaj dojmio je Papu Lava XIII. i on započinje poticati vjernike da gorljivo mole krunicu. Tako je započela posebna pobožnost nazvana “Devetnica koju Gospa ne može ne uslišati”.
Kako moliti ovu devetnicu
1. Dan kad započinjemo devetnicu obilježavamo datum u kalendaru, kao i dan kada završavamo, odnosno 54. dan od početka molitve. Obilježavamo i dan kada počinjemo sa zahvalim dijelom. Ako se devetnica prekine, počinje se ispočetka. Uvijek pamtimo da molitva nije magija i da u duhovnosti nema automatizma. Svaka je iskrena molitva uslišana, možda samo na drugačiji nečin nego li očekujemo.
2. U svim danima molimo sva tri otajstva krunice; radosno, žalosno i slavno. U zamjenu možemo moliti i otajstvo svijetla, no važno je da se dnevno izmole tri različita otajstva krunice. Molitvu otajstva možemo podijeliti na više razdoblja u danu. Tko, pak, iz nekog razloga nije u mogućnosti moliti tri otajstva dnevno, može izmoliti samo jedno, kako se nekad molila ova devetnica.
3. U prvih 27. dana molimo za jednu određenu milost koju smo prepoznali kao važnu potrebu. Specifičnost ove devetnice je, dakle, da ne nabrajamo mnoštvo nakana već da izaberemo jednu važnu i konkretnu nakanu. Prije početka tri dnevne krunice govorimo: “Ovaj ružarij molim na Tvoju čast i slavu, Kraljice svete krunice” te izgovaramo odabranu nakanu. Najbolje bi bilo moliti za duhovnu preobrazbu nas i naših bližnjih, za svetost, obraćenje srca…
4. Nakon izmoljenih krunica svakodnevno molimo sljedeću molitvu: “Sjeti se, o milostiva Kraljice svete krunice iz Pompeja kako se još nikada nije čulo da bi netko od Tvojih štovatelja s krunicom tražio Tvoju pomoć i od Tebe bio zaboravljen. Ne odbaci moju molitvu, Majko Vječne Riječi, nego me dobrostivo usliši po svojoj svetoj krunici i zbog Tvoje naklonosti prema svetištu u Pompejima. Amen!”
5. U sljedećih 27 dana dnevno molimo tri krunice zahvale kao drugi dio devetnice. Nakon završene molitve tri otajstva krunice svakodnevno molimo sljedeću molitvu: “Što Ti mogu dati, o Kraljice puna ljubavi? Cijeli svoj život posvećujem i predajem Tebi. Koliko ću moći, širit ću Tvoju slavu, o Djevice svete krunice iz Pompeja jer kad sam zazvao/la Tvoju pomoć, pohodila me Božja milost.
Svugdje ću svjedočiti milosrđe koje si mi iskazala! Koliko ću moći, širit ću pobožnost svete krunice. Svima ću naviještati kako si mi bila dobra tako da bi i ostali, poput mene nedostojni grešnici, s pouzdanjem mogli doći k Tebi. O, kada bi cijeli svijet znao kako si dobra i koliko imaš smilovanja prema onima koji trpe, svi bi se ljudi utjecali k Tebi! Amen.”
6. Svaku pojedinu krunicu u oba dijela devetnice završavamo trostrukim vapajem Majci Božjoj: “Kraljice svete krunice, moli za nas!”
7. Ova se devetnica moli dulje nego ostale, iziskuje žrtvu i iako u današnje vrijeme nije lako pronaći vremena ova molitva odmara, ne iscrpljuje. Nađimo prikladno mjesto u vrijeme i, bez obzira na sve, krunicu molimo srcem da tako sudjelujemo u velikim Gospinim planovima za ovaj svijet i svakog od nas pojedinačno.
Povijest Svetišta u Pompejima
Pompeji su gradić smješten u podnožju vulkana Vezuva koji je u rimsko doba erumpirao i svojim pepelom pretvorio čitavi grad u zgarište, a ljude i životinje u okamenjene ostatke koji se i danas mogu vidjeti. Osim po tom tragičnom događaju, grad je nadaleko poznat po najslavnijem svjetskom Svetištu Marije, Kraljice svete krunice. Glas o Svetištu raširio se ponajviše zahvaljujući blaženom Bartolu Longu koji je, kao apostol krunice i vjerni sluga Gospe, iz tadašnje pustoši i bijede uspio podići čitav novi grad s kompleksom Svetišta, domova, škola, sirotišta te drugih kršćanskih ustanova.
Blaženi Bartolo (10. veljače 1841. – 5. listopada 1926.) po struci je bio odvjetnik koji se u mladosti odvojio od katoličke vjere te je godinama bio uključen u razne paranormalne, magijske i okultne prakse. Bio je spiritistički svećenik, posvećen službi sotone, zbog čega je obolio od mnogih bolesti, bio ispunjen strahom i proživljavao druge teške muke.
Služeći neprijatelju, pao je u tešku depresiju i tjeskobu te se borio sa suicidalnim mislima. Zamrzio je Crkvu, ismijavao sakramente, ocrnjivao papu i svećenstvo, sudjelujući i u pokretima masonerije. Božja Providnost, međutim, u Napulj mu je poslala svete vjernike i svećenike po kojima je dobio milost ozdravljenja i obraćenja. Bartolo se nakon mnogih kušnji i borbi potpuno predao molitvi te se posvetio širenju krunice osnivajući molitvene zajednice i bratovštine, uvjeren kako je po Gospinoj krunici sve moguće izmoliti.
Pompeji su u to doba bili siromašno i zapušteno mjesto u kojem se vjera gotovo nije ni prakticirala. Poslan od Majke Božje i iako bez novaca, suočen s nepovjerenjem, klevetama, problemima sa zdravljem i u braku, u grad donosi dotad nepoznatu i neuglednu sliku. Više puta popravljana slika prikazuje Majku Božju koja u naručju drži Dijete Isusa; Ona pruža krunicu svetoj Katarini Sijenskoj, a On svetom Dominiku. Sliku je nazvao “sredstvom ostvarenja jednog od najvećih planova Božjeg milosrđa”.
Bartola su zbog lažnih optužbi za nemoralan život i financijskih malverzacija osudili čak i crkveni autoriteti pa je prognan iz Pompeja te je jedno vrijeme živio kao beskućnik. Sav je taj teret prikazivao Djevici Mariji neprestano moleći krunicu. Nakon što su optužbe odbačene u svojoj je tiskari otisnuo više stotina tisuća časopisa posvećenih Gospi, a u 30 godina više od pet milijuna vjernika upisalo se u Bratovštinu koju je osnovao.
Bartolovo posljednje ovozemaljsko djelo bilo je osnivanje doma za samohrane majke i žene u životnim problemima, a osnovao je i žensku redovničku družbu Kćeri krunice od Pompeja. I sam je pripadao dominikanskom trećem redu gdje je uzeo ime: brat Rosario.
Dokaz da je Bogu sve moguće upravo je njegov život u kojem je od sotonista postao “gorljivi apostol krunice Blažene Djevice Marije” kako ga je 26. listopada 1980. na svečanosti proglašenja blaženim na Trgu Svetog Petra nazvao danas sveti Papa Ivan Pavao II. Naš voljeni papa poklonio se Gospi od Pompeja prilikom posjeta Svetištu je 1979. i 2003., a isto su učinili i njegovi nasljednici.
Benedikt XVI. 2008. godine blaženog Bartola usporedio je sa svetim Pavlom koji je također jedan dio svog života bio neprijatelj Crkve, a Papa Frane prilikom posjeta 2015. istaknuo je: “Molimo Gospu da blagoslovi nas i cijeli svijet. Nužno je da Ona bdije nad nama”.
Blagdan Gospe od Krunice slavi se 7. listopada.
