Ni komunizam, ni rat, niti pandemija neće i ne mogu ga slomiti. Međugorje kao odgovor na sve nevolje.

Ne baš davnih 1980tih nakon prvog ukazanja u Bijakovićima, na opću radost samih mještana, upravo se odvijalo ono po čemu je danas poznato Međugorje u čitavom svijetu.

Tih dana mnogi mještani su hrlili na Brdo ukazanja da bi prisustvovali ukazanju zajedno sa našim vidiocima. Već tih prvih dana, hodočasnici iz udaljenih krajeva su već počeli pristizati. Kako se ta vijest brzo proširila bez interneta, bez slobode medija, ostat će enigma, da u kratkom vremenu smo mogli vidjeti hodočasnike iz udaljenih krajeva Jugoslavije, a uskoro iz svijeta.

KOMUNIZAM

Komunizam kao i svaki totalitarni režim voli isključivo centralnu kontrolu naroda i države. Svakako kao religija ni jednom totalitarnom režimu ne ide u prilog, vidjevši crkvu i svećenike kao osobe koje su spremne i mogu manipulirati narodom. Izgubivši kontrolu nad samom situacijom Fenomena Međugorje, počinje se organizirati straže kako bi se spriječio dolazak hodočasnika i obilazak Brda ukazanja, Križevca te same crkve Sv. Jakova u Međugorju. Nakon toga slijede uhićivati tadašnju djecu-vidioce, te njihove roditelje, rođake i susjede kako bi ih slomili na samom početku. Ali ne, ne znajući karakter nas mještana da je za istinu spreman trpjeti razne torture, kao što su psihičke i fizičke, te ucjenjivanja. Uz njih je tada stradao i župnik u Međugorju fra Jozo Zovko, koji je bio mučen i vršena tortura od strane jugoslavenske milicije. Slijedio je onaj naš Hercegovački “inat”. Što su oni više dovodili milicije i vojske, sve je više naroda dolazilo i hodočastilo. Svaki pokušaj zataškavanja Ukazanja je dao nepovoljan efekt državi Jugoslaviji. Tada spremaju razne oficire iz Sarajeva, Beograda i Zagreba da se stane “u kraj” Međugorskom fenomenu, ali kao što vidite bezuspješno. Međugorje preživi 10 godina komunizma.

RAT

Već 1991. smo mi Hrvati znali da će doći do krvoprolića za neovisnu državu Republiku Hrvatsku. Upravo nas je na to i Gospa upozorila u prethodnim porukama. Rat na područje Hercegovine već dolazi godinu poslije, točnije 1992 i napetom situacijom pred Širokim Brijegom, mnogi momci s teritorija BiH se kreću prema Hrvatskoj kako bi se pomoglo braći po krvi, obrana od agresora svog naroda i svojih domova. Već 1992 se situacija s ratom počela odvijati na području BiH. Tada i u ratnom stanju, hodočasnici su dolazili. Čak mnoge svjetske televizije su izvještavali iz Međugorja, situaciju u samom Međugorju kao i u čitavoj regiji. Kao dijete se sjećam Amerikanaca i Meksikanaca hodočasnika koji su bili te 1992 godine u Međugorju. Nisu se plašili ni metka, ni rata a kamo li granata. Bili su tu s nama kad je bilo najteže, u molitvi provodili dane zajedno. Rat kao i sve, prošao je, Međugorje ostaje.

PANDEMIJA

Mjesec ožujak, zbrka u svim medijima što u BiH, Hrvatskoj tako i u svijetu. Strah se uvukao u kosti narodu. Nekakav virus se počeo širiti svijetom i uzima ljudske živote. Ljudi hrle u trgovine praveći zalihe hrane kao da će svijet stati. To se kupuje na veliko brašno, ulje, mlijeko sve što može duže stajati. Mediji plasiraju vijesti i podgrijavaju člancima da neće biti goriva, brašna, ulja i ostalih namirnica potrebnih za normalan život. Naš narod kako je opekla situacija s prethodnim ratom 90tih, police u trgovinama se prazne. Ljudi se zatvaraju u kuće po preporukama Civilnih stožera. Ne komunicira se sa susjedima, rođacima osim putem mobilnih uređaja. Ulice prazne, tu i tamo koji automobil prođe ulicom, crkve zatvorene, kao i sve ostale djelatnosti osim trgovina i ljekarna. Život je na kratko stao, barem smo tako mislili u tim trenutcima, ali danas je život sličan onom kakav je bio prije pandemije.

KLJUČ – HODOČAŠĆE

Krajem svibnja šetao sam poljem i dobivam telefonski poziv. Ni manje ni više, fra Marinko Štrbac. Njegov upit je svaki put isti, kako si mi i ima li hodočasnika u mom Međugorju? Odgovorio sam mu, fratre dobro sam hvala Bogu, ali hodočasnika tu i tamo, pojedinac koji, te župljani većinom su na Brdu ukazanja i na Križevcu. Na taj moj odgovor, on veli: “Dolazim prekosutra sa svojim hodočasnicima iz Bosne srebrne” Odgovorio sam mu: “Fratre, znate li vi kakva je situacija i kakve su preporuke naših stožera i vlade?” Kratko se nasmijao i odgovorio mi: “Nas 35 dolazimo!” Tog 28 svibnja se susrećem sa fra Marinkom Štrbcem, malo smo diskutirali situaciju pa mi je u svemu tome naglasio “Danas smo tu pod Gospinim zagrljajem i nemamo se čega plašiti!” te se zaputio s hodočasnicima na Križevac, Brdo ukazanja i poslije toga na Svetu misu. Nakon tog, broj hodočasnika se počeo primjećivati u Međugorju,pogotovo iz susjedne Hrvatske za koje je vrijedilo da mogu doći u Međugorje temeljem zakona. Nisu to oni brojevi hodočasnika koje smo navikli gledati u prethodnim godinama, neg su to hodočasnici bez obzira na sve stigli u Međugorje, pa tako i na ovaj 31. Mladifest. Bit Međugorja nije situacija i nedaće koje nas okružuju, već da istinski hodočasnici bez obzira na sve su spremni hodočastiti. Međugorje postaje inat svim nedaćama, od liječenja od ovisnosti, od nevjere, od obiteljskih problema, do preobraženja mnogih koji su našli svoj duševni mir upravo u Međugorju. Što reći, svim hodočasnicima koji su u Međugorju i koji će posjetiti Međugorje, želimo Mir i svako dobro, da vas Međugorska Gospa čuva i pazi. Jučer nam se obratio i sam papa Franjo porukom ne za nas župljane kako pojedini misle, već za sve nas. Uz blagoslov Gospe koji već imamo, dobili smo i ovim 31. Mladifestom blagoslov od samog Oca iz Vatikana.

Dođite i vidjet ćete, sve prolazi Međugorje ostaje.

www.medjugorje-news.com

• Svećenik objašnjava najmoćnije đavolsko oruđe – i kako ga pobijediti
• Preminuo svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Ilija Miškić
• 4 kratka savjeta kako raspoznati Božju volju
• Svetac otkriva: Ovako zvuči Božji glas
• Sv. Augustin: Ova pobožnost vrijedi više nego hodočašće i godina posta o kruhu i vodi