Nakon što pročitaš ovaj tekst, na grijeh ćeš imati potpuno drugačiji pogled…
Prije svega Katekizam Katoličke Crkve kaže: “Grijeh je uvreda nanesena Bogu: ‘Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom’ (Ps 51, 6). Grijeh se diže protiv ljubavi Božje prema nama, udaljuje od nje naša srca. Kao i prvi grijeh, to je neposlušnost, buna protiv Boga, radi volje da čovjek postane »kao bog« spoznajući i određujući dobro i zlo (Post 3, 5). Grijeh je dakle ‘ljubav prema sebi sve do prezira Boga’. Zbog tog oholog uzdizanja samog sebe, grijeh je dijametralno oprečan Isusovoj poslušnosti koja ostvaruje spasenje.” (KKC 1850)
Međutim svaki čovjek na svijetu i dalje griješi gotovo svakodnevno. Redovi za ispovijed i dalje su dugački. Zlo neprestano napada i prodire u duše ljudi. Zašto je i dalje tako? Upravo zato jer ljudi olako shvaćaju grijeh, nisu svjesni njegove štete i posljedica, jer ju često ne vide i ne shvaćaju.
Pokušaj razmišljati ovako: zamisli da sagriješiš grijehom koji najčešće ponavljaš, s kojim se najviše boriš i da odmah nakon grijeha vidiš njegove posljedice, štetu koju si njime počinio i kaznu koju si zaslužio? Da samo osjetiš tu bol odmah vjerojatno bi se silno prestrašio, pao na svoja koljena i molio Boga za oprost, obećao Mu da se više neće ponoviti.
Shvaćaš li sada? Shvaćaš li koliko je grijeh užasan? Međutim, Bog ne želi da posljedice našeg grijeha, odnosno da naš strah od grijeha bude ono zbog čega nećemo griješiti, već nam daje vrijeme da se promijenimo iz ljubavi prema Njemu, a ne iz straha. Bog je tako divan da nam za sve daje dovoljno vremena, da Ga upoznamo, uhvatimo Ga za ruku u zajedno s Njim pobijedimo svoje grijehe.
Ne boj se, nego se bori i ljubi svog Boga, tako ćeš sve pobijediti i izbjeći zasluženu kaznu.
