Na Ovčari pronađeni posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera

Prije nešto više od mjesec dana obavljena je ekshumacija posmrtnih ostataka iz masovne grobnice na Ovčari, udaljene stotinjak metara od zloglasnog hangara. U njoj su pronađeni posmrtni ostaci triju muških osoba, a jedan od njih je Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac koji je život položio za Hrvatsku..
Službeni rezultati identifikacije bit će objavljeni danas u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici “Dr. Juraj Njavro” u Vukovaru kojoj će nazočiti i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
Predosjećao je najgore
“Što za vas simbolizira Vukovar?” – “Klaonicu”, tako je samo par sati prije smaknuća odgovorio Jean-Michel Nicolier francuskim novinarima. Pred njihove kamere stao je u studenom 1991. u Vukovarskoj bolnici, zaogrnut zelenim ogrtačem i vidnom dozom nervoze na licu.
Kasnije će francuski novinari tvrditi kako je njihov sunarodnjak iz Vesoula, koji je kao dragovoljac došao braniti Vukovar, predosjećao najgore. “Više su mi puta predložili izaći iz Vukovara i vratiti se u Francusku, ali ja sam ostao. Znao sam kako će biti teško, ali nisam mislio kako će biti tako strašno, osobito za civile”, kazao je tada novinarima Jean-Michel koji je postao jedan od simbola vukovarske patnje.
‘Vukovar je klaonica. Prava klaonica’
“Posljednji put je vidjela svog sina na snimki reportaže iz vukovarske bolnice u kojoj su francuski novinari snimili Jean-Michela. Međutim, on je tada već bio ubijen”, kazala je svojedobno u intervju za RTL Danas Lyliane Fournier, majka Jean-Michela Nicoliera.
“Mislim kako ga je sve to jako pogodilo, kad su ga te večeri intervjuirali Herve Ghesquiere i Agnes Vahramian, kad mu je Herve postavio pitanje što vama Vukovar predstavlja, vidim da mu je tu nestao osmijeh s lica i rekao je – klaonicu. Pravu klaonicu. I tada sam shvatila, a i kasnije sam doznala što je uistinu bio Vukovar”, izjavila je tada Lyliane Fournier.
Sve komadiće priče o sinu koji se borio za Hrvatsku skupljala je godinama te je najviše doznala tek kada je rat završio. Što se dogodilo ispričali su joj sinovi suborci, a najviše joj je rekao Paša, Jean-Michelov prijatelj.
“Htio je izvući Jean-Michela iz bolnice, a on je to uvijek odbijao. Jednom, kad smo bili u Vukovaru. Rekao mi je kako kad priča o Jean Michelu, koža mu se naježi i kaže mi trebao sam ga onesvijestiti, staviti sebi na leđa i odvesti ga”, ispričala je Fournier.
“Čini se kako je bio prvi kojeg su pogubili, i rekla sam si, to me treba tješiti. Bio je prvi, pa nije vidio sve što se dogodilo, ali vjerujem kako je znao. Morao je znati. Sigurno se bojao, ali kao i svi ostali, uostalom. Najmlađa žrtva je bio dečko od 16 godina, kad je ubijen. Bila je i jedna mlada žena, zarobljena, koja je bila trudna”, kazala je majka Francuza.
Živi u Hrvatskoj pa kaže kako razumije zašto se njezin sin otišao boriti za narod o kojem je gledao samo na televiziji. Jedan od njihovih zadnjih susreta bio je tri mjeseca prije nego je Jean-Michel otišao.
“Rekao mi je idem u Hrvatsku, nemaš mi što reći, imam 25 godina, dođi, pomozi mi da spremim kofer. I ja sam mu pomogla. Htjela sam mu napraviti sendvič, rekao je kako neće, jer nema vremena. Nosio je moj križ oko vrata, jer je svoj bio izgubio, pa je uzeo moj. Sjećam se kad sam mu rekla, hajde Jean Michel, vrati mi križ, jer ti ćeš i ovaj izgubiti, rekao je ‘ne čuvat će me”, ispričala je Jean-Michelova majka.
Majka nije gubila nadu
Posljednji put majka i sin razgovarali su telefonski kada joj je rekao da se prijavio za odlazak u Vukovar. “Posljednji put me je zvao 6. listopada. Bio je u suzama, rekao mi je ‘Da samo znaš što rade, treba nam poslati pomoć’, a u Francuskoj je svima bilo svejedno”, rekla je Fournier za RTL Danas.
Majka Jean-Michela nikad nije izgubila nadu kako će ga pronaći.
Priča o mladom Francuzu 2012. je godine pretočena i u roman naslovljen Jean ili miris smrti, koji je utemeljen na dugogodišnjoj osobnoj istrazi Nevenke Nekić i Antuna Ivankovića protkan iskazima sa suđenja u Beogradu, pismima Jeanove majke i isječcima iz francuskog tiska. Također o Jean Michelu je 2016. snimljen i dokumentarac ‘Sve je bio dobar san’.






