Na dan rođenja sv. Padre Pija povjerimo mu svoje molitve: Svetac koji je nosio rane Kristove i ljubio krunicu
Na obljetnicu rođenja svetog Padre Pija prisjećamo se života Francesca Forgionea, skromnog dječaka iz Pietrelcine koji je postao jedan od najvoljenijih svetaca 20. stoljeća. Od rane mladosti prožet molitvom, krunicom i nadnaravnim iskustvima, Padre Pio je kroz patnju, stigme, ispovjedaonicu i ljubav prema Gospi postao snažan znak Božje blizine milijunima vjernika.
Na dan rođenja Francesca Forgionea prisjećamo se ključnih trenutaka izvanrednog života fratra iz Pietrelcine: od mističnih iskustava i kušnji patnje, sve do njegove neizmjerne ljubavi prema svetoj krunici.
Crkva i cijeli svijet danas obilježavaju 139. obljetnicu rođenja Francesca Forgionea, svima poznatog i voljenog kao Padre Pio. Danas se prisjećamo rođenja sveca čija stoljetna slava i dalje nadilazi granice vremena, dotičući srca milijuna vjernika u svim krajevima svijeta.
Mali Francesco rođen je u Pietrelcini, u pokrajini Benevento, 25. svibnja 1887. godine. Svoj je poziv prepoznao još od najranije dobi. Rođen u skromnoj obitelji, odrastao je uz strog i duboko katolički odgoj. Taj ga je put doveo do novicijata već s petnaest godina, kada je odlučio uzeti ime fra Pio.
Tko je bio Padre Pio: počeci i prvi znakovi nadnaravnoga
Svakodnevica obitelji Forgione bila je obilježena radom u polju i istinskom vjerom, življenom u siromaštvu i pobožnosti. Svake večeri roditelji su se okupljali s djecom kako bi zajedno molili krunicu, u ozračju potpunog pouzdanja u Gospodina i Djevicu Mariju.
Upravo je u takvom okruženju Padre Pio od djetinjstva doživljavao nadnaravno. Mali Francesco često je primao pohode Isusa i Gospe, a viđao je i demone i anđele, čuvajući te tajne duboko u svom srcu.
Dana 22. siječnja 1903., u dobi od šesnaest godina, mladić je prešao prag samostana i postao fra Pio iz Pietrelcine. Sedam godina poslije, 10. kolovoza 1910., zaređen je za svećenika, iako su prvi dani njegova služenja bili obilježeni velikim patnjama zbog krhkog zdravlja.
Mladost i prve velike duhovne kušnje
Godine njegove mladosti bile su snažno obilježene otajstvom boli, ponajviše zbog teške bolesti pluća koja ga je tjelesno mučila. Toj fizičkoj slabosti ubrzo su se pridružila i strašna zlostavljanja od strane đavla, koji ga je mučio i u tijelu i u duhu, uzalud pokušavajući oslabiti njegovo jedinstvo s Bogom.
Godine 1916., po volji svojih poglavara, fratar je premješten na Gargano, u San Giovanni Rotondo, u samostan Santa Maria delle Grazie. Ondje je započelo izvanredno javno poslanje Padre Pija kao fratra čudotvorca i neumornog apostola ispovjedaonice.
Svećenički život i otajstvo stigmata
Služba Padre Pija u San Giovanni Rotondu brzo je postala duhovno uporište za tisuće duša, privučenih njegovim izvanrednim duhovnim očinstvom. Dugi redovi hodočasnika koji su dolazili iz svih dijelova Italije kako bi pristupili sakramentu pomirenja svjedočili su o vrijednosti njegova djelovanja.
Uz službu ispovjednika, fratar je neprestano pokazivao brigu za siromašne i potrebite, zadržavajući istodobno strog, ali blag način života, potpuno suobličen Kristu raspetome.
Krajem 1920-ih njegova se slava silno proširila zbog vidljivog znaka utisnutog u njegovo tijelo. Naime, 20. rujna 1918. Padre Pio primio je stigme Kristove muke — mistične rane koje su ostale otvorene, svježe i krvave punih pedeset godina.
Sumnje znanosti i crkvene istrage
Vijest o ranama privukla je na Gargano golemo mnoštvo znatiželjnika i pobožnih vjernika, koji su željeli susresti fratra iz Pietrelcine za kojega se govorilo da može liječiti bolesne.
Suočene s tim fenomenom, znanstvene i medicinske vlasti provele su brojna ispitivanja kako bi provjerile istinitost rana i utvrdile jesu li možda nastale namjerno. Te su istrage sa sobom donijele klevete, sumnje i stroge kanonske provjere, koje je fratar uvijek podnosio u tišini, nazivajući se poniznim „sinom poslušnosti”.
Crkvene mjere i kasnija rehabilitacija
Početni oprez crkvenih vlasti doveo je do niza strogih ograničenja, koja su Padre Piju nametnula dugotrajnu izolaciju i obustavu nekih javnih aktivnosti. U jednom je razdoblju svećenik bio čak i suspendiran a divinis, no 1933. papa Pio XI. potpuno ga je rehabilitirao, vrativši ga toplini vjernika i njegovu služenju.
Padre Pio preminuo je 23. rujna 1968. godine u dobi od 81 godine. Venerabilnim je proglašen 1997., blaženim 1999., a svetim ga je svečano proglasio sveti Ivan Pavao II. 2002. godine.
Od smrti do svetosti: vječni zagrljaj vjernika
Trenutak njegova prijelaza u Nebo donio je sa sobom posljednje veliko vidljivo čudo: stigme su potpuno nestale s njegova tijela, ne ostavivši nikakav ožiljak.
Na dan njegova sprovoda San Giovanni Rotondo preplavilo je više od sto tisuća ljudi. Proces svetosti, zapravo, već se bio dogodio u srcu Božjega naroda mnogo prije službenih crkvenih odluka, učinivši ga jednim od najvoljenijih svetaca 20. stoljeća.
U svojoj skromnoj ćeliji držao je poznatu rečenicu svetog Bernarda:
„Marija je sav razlog moje nade.”
Upravo je Djevici Mariji Padre Pio želio posvetiti „Kuću za olakšanje patnje”, zdravstvenu ustanovu rođenu iz njegova velikog srca, koja je danas jedna od medicinskih izvrsnosti Italije i svijeta, s oko 70 tisuća hospitalizacija godišnje.
Rast molitvenih skupina i Marijina zaštita
Kako bi duhovno podupro djelo Kuće za olakšanje patnje, fratar je pokrenuo izvanrednu mrežu zagovorne molitve. Četrdesetih godina prošloga stoljeća osnovao je poznate Molitvene skupine, koje danas broje više od 200 tisuća članova diljem svijeta.
Djevica Marija uvijek ga je branila od napada đavla i čudesno ga izliječila u dva navrata, 1911. i 1959. godine. U potonjem slučaju ozdravljenje se dogodilo 6. kolovoza, upravo zahvaljujući dolasku kipa Gospe hodočasnice iz Fatime u San Giovanni Rotondo. Taj ga je dolazak izliječio na veliko zaprepaštenje liječnika.
Neprestana molitva svete krunice
Svakodnevni život Padre Pija bio je obilježen stalnom prisutnošću krunice u njegovim rukama. Od nje se nikada nije odvajao.
„Ova je molitva naša vjera, potpora naše nade, izričaj naše ljubavi”, često je ponavljao fratar.
U svojoj duhovnoj oporuci ostavio je snažnu poruku:
„Ljubite Gospu i učinite da je drugi ljube. Uvijek molite krunicu.”
Jednom vjerniku koji ga je upitao postoji li prečac do Raja, svetac je bez oklijevanja odgovorio:
„Da, to je Gospa. Ona je more po kojem se stiže do obala vječnih sjajeva.”
Zajedno uputimo svoje molitve Padre Piju
I danas tisuće kršćana s povjerenjem pribjegavaju zagovoru svetog Pija, osobito u trenucima bolesti, patnje te materijalnih ili duhovnih kušnji.
Jedna od najpoznatijih devetnica njemu posvećenih ovako izražava to povjerenje:
O sveti Pio, po žarkoj ljubavi koju si gajio prema Isusu, po neumornoj borbi u kojoj si pobijedio zlo, po preziru prema stvarima ovoga svijeta, po tome što si siromaštvo više ljubio od bogatstva, poniženje više od slave, bol više od užitka, isprosi nam da napredujemo na putu milosti samo zato da bismo se svidjeli Bogu.
Pomozi nam ljubiti druge kao što si ti ljubio čak i one koji su te klevetali i progonili. Pomozi nam živjeti ponizno, nesebično, čisto, marljivo i vjerno izvršavati svoje kršćanske dužnosti. Amen.
