Molitva zaštite svetom Mihaelu i čudesno ukazanje
Molitva zaštite svetom Mihaelu
O preslavni kneže sveti Mihovile, obraćam se tebi, koji si moj prijatelj, moja utjeha i sigurnost. Preko tebe imam sve dobrobiti koje mi dolaze od Gospodina. Ako sam slobodan od pošasti, potresa, oluja i drugih ozbiljnih pošasti, to dugujem tebi koji si moj tješitelj. Slavni kneže, nemoj me lišiti svoje prisutnosti na smrtnom času! Utješi me u životu i u smrti i vodi me nakon smrti da zauvijek vidim lijepo lice Božje. Neka tako i bude.
Ukazanje sv. Mihaela
Evo priče o čudesnom ukazanju svetog Mihaela arkanđela biskupu Manfredonije, koji je pobijedio kugu. Godine 1656. harala je kuga gotovo u cijeloj Italiji, a osobito u Napuljskom kraljevstvu. Samo u gradu Napulju odnijela je četiri stotine tisuća žrtava. Grad Foggia također je bio napadnut do te mjere da je gotovo ispražnjen. Manfredonija je, vidjevši neprijatelja u blizini, postavio straže okolo, poslao naredbe i edikte. Nadbiskup Giannolfo Puccinelli pokušao je otjerati ljudski neizbježno zlo mnogim duhovnim lijekovima.
Pouzdajući se u pokroviteljstvo svetog Mihaela Arkanđela, nakon što su izvršili procesije i javne demonstracije pokore, zajedno sa svojim svećenstvom i svim narodom, okupili su se u hramu Svete špilje, i prostrli se licem prema zemlji, uz uzdisaje zaglušili su nebesa, a da bi ublažio Božansko milosrđe naredio je trodnevlje posta za cijelu svoju biskupiju. U međuvremenu, bolest je brzo napredovala prema Manfredoniji, zbog čega je dobri prelat, nakon što se nekoliko puta savjetovao s crkvenim vjernicima, odlučio da trebamo neumornom marljivošću ustrajati na slavnom svetom Mihaelu da dobije pomoć.
Naredio je još jedno trodnevlje posta i molitve, potičući narod na pokoru. U međuvremenu je bio iznutra nadahnut da sastavi molitvu u ime cijelog grada i prinese je na oltar svetom Mihaelu arkanđelu, kako bi mogao intervenirati kao posrednik pred Bogom. Zajedničke želje imale su čudesan učinak, jer prošnja je bila uslišana i sam Sveti Arkanđeo je trebao donijeti vijest. Oko pet ujutro, 22. rujna, dok je nadbiskup bio u svojoj sobi i molio se, i dok je cijela obitelj spavala, začuo je neobičan šum nalik na potres, s istočne strane ugledao je veliku svjetlost, a u usred svjetla prepoznao je slavnog kneza svetog Mihaela, koji mu je rekao: «Znaj, pastiru ovaca ovih, da sam ja Mihael arkanđeo dobio od Presvetoga. Trojstva, da gdje god se kamenje moje Bazilike bude koristilo s predanošću, iz kuća, gradova i mjesta kuga će nestati. Propovijedaj, govori svima o božanskoj milosti. «Ubi saxa devote reponuntur ibi pestes de hominibus dispellantur». «Blagoslovit ćeš kamenje urezujući znak križa s mojim imenom. Propovijedaj da Bog mora ublažiti gnjev sljedećeg potresa.”
U međuvremenu, sluge, probuđene čudnom bukom, ulaze u sobu i pronalaze nadbiskupa naizgled mrtvog kako leži na zemlji. Uplašeni su ga podigli i vratili, ali on nije prestao stenjati i uzdisati, a lijući suze samo je izgovarao ime svetog Mihaela. Sutradan se pojavio u javnosti kao glasnik mira. Nakon što je sazvao narod, rekao je samo «Živio sv. Mihael; milost je učinjena; Živio sveti Mihovil.” Sa samih zidova odmah je dao odlomiti kamenje, urezati križ s imenom sv. Mihovila u sredini, a zatim ih posebnim obredom blagoslovio. Svi su preuzeli ovo sveto kamenje. Nije nedostajalo onih koji su se bojali budućeg zla i sumnjali u sadašnje dobro. No, sve su sumnje nestale kada se dogodio potres 17. listopada, kako je sv. Mihael najavio. Izvjesnost je porasla kada se dogodio još jedan strašniji potres sa znatnom štetom u obližnjim gradovima, dok je Manfredonija ostala neozlijeđena i nevjerojatno imuna na kugu.