Mijo Barada: Nigdje u svijetu nisam vidio toliku koncentraciju demonskog, kao ovdje
Mijo Barada poznati svjetski, a hrvatski evangelizator i karizmatik, dugogodišnji pomoćnik slovenskog egzorcista Marijana Arhara, u svojoj knjizi: ‘Evo činim sve novo’, a koja govori o oslobođenju prostora, takozvanim ukletim mjestima, kućama, gradovima, otocima, piše kako se oduvijek pitao zašto primjerice otok Malta, iako površinom manji od otoka Brača ima više stanovnika nego svi hrvatski otoci zajedno.
Tada je s vlč. Marijanom Arharom bio pozvan moliti za jednu obitelj na otoku Rabu čije je dijete imalo po pretpostavci demonska tlačenja. A zapravo dijete je bilo senzibilno i samo je jasno osjećalo demonski svijet prisutan na tom području.
Promatrajući okoliš s njihova balkona čuo je krikove, vapaje i zapomaganja sa susjednih otočića koji su u vrijeme komunizma bili pretvoreni u koncentracijske logore. Riječ je o Golom otoku i Svetom Grguru. Na jednom su mučeni muškarci, na drugom žene. I u dolini iza brda bio je logor u kojem su bili zatočene ponajviše djeca i njihove majke, i starci, piše Barada u knjizi i dodaje:
‘Zbog jake kiše 1942. godine u tom kraju logor je preplavio vodeni val koji je nakon povlačenja ostavio stravičan prizor. Majke su držale djecu podignutu u zrak na bodljikavu živu. Žrtvovale su vlastiti život da spase djecu. Nažalost, vodeni je val bio toliko velik i visok da je odnio brojne žrtve. Nakon rata logor su pretvorili u psihijatrijsku bolnicu, a svi su njemački vojnici iz obližnjeg garnizona, nakon predaje bili ubijeni.
‘Nigdje u svijetu do tada nisam naišao na toliku koncentraciju demonskog svijeta na jednom području’, napisao je Barada nakon čega je u molitvi upozoren da su tom području hitno potrebne molitve biskupa i egzorcizam područja inače će djeca skakati s crkvenog zvonika.
Upozorio je biskupa, ali odjeka nije bilo. Nažalost, dvije godine kasnije dvije su djevojke skočile sa zvonika. Prije nego su skočile mobitelom su nazvale prijateljice i rekle: ‘Evo, slušajte kako vrištimo i padamo i kako nam pucaju kosti. Želimo biti lijepe kao Jameas Dean.’
Panika je zavladala cijelim krajem. Mnogi su se roditelji bojali za svoju djecu.
‘Nakon dvije godine upoznao sam se i sprijateljio s obitelji jedne od stradalih djevojaka. Ta je obitelj bila aktivna u crkvi, a njihova je kći uvijek bila vedra i nasmijana te odlična učenica. Bili su dobri prijatelji sa župnikom koji je toga kobnog dana, samo nekoliko sati prije bio kod njih na ručku.
Ponovno moleći na tom mjestu dobio je i viziju ritualnog ubojstva bebe iz poganskog vremena te mu je potvrđeno da je u temeljima crkve uistinu pronađen poganski žrtvenik. Organizirana je velika molitva za to područje te je Barada u duhu vidio duše pokajnika koje su ispunile crkvu i okolni prostor.
‘Nakon prve izmoljene Zdravo Marijo u duhu vidjeh dušu jedne žene kako se uzdiže u nebesa: Čekala sam dvije tisuće godina. Trebala mi je samo jedna Zdravo Marijo’, rekla je oslobođena žena, a svjedoči Barada u knjizi koja govori o – oslobođenju područja i donosi brojne priče i svjedočanstva ljudi koji su zbog krvničke zbilje u povijesti živjeli u tjeskobama i strahovima, u svojim domovima, samostanima, gradovima, a oslobođeni su nakon molitve za to područje.
Ako osjećate zle prisutnosti u svom domu, ako se u vašem gradu ili mjestu više ne rađaju djeca, nego nastupa pustoš zemlje i roda, ako ste svjedoci brojnim suicidima, vremenskim nepogodama, invazijama životinja, pomorom životinja, nemogućnosti napretka u zajednici, vrlo je moguće da se područje na kojem živite hrva s prokletstvima i krikovima naše povijesti za koje treba moliti i prikazivati svete mise, upozorava Barada koji je iskustvo molitve za područje stekao moleći s brojnim egzorcistima, svećenicima i biskupima svijeta.
www.medjugorje-news.com/dnevno.hr
