„Mater populi fidelis“ – Marija nije Suotkupiteljica
Kao što je prethodno najavljeno na spomendan Sv. Karla Boromejskog, 4. studenoga uz odobrenje pape Lava XIV. vatikanski Dikasterij za nauk vjere objavio je bilješku „Mater populi fidelis“ o nekim marijanskim titulama koje se odnose na Marijinu suradnju u djelu spasenja.
Riječ je o dokumentu koji odgovara na brojna pitanja i prijedloge koji su u posljednjim desetljećima bili predmetom teoloških rasprava, a vezani su uz marijansku pobožnost s osobitim naglaskom na njena oslovljavanja. Mater populi fidelis (Majka vjernog naroda), kako je u predgovoru napisao pročelnik Dikasterija za nauk vjere kard. Víctor Manuel Fernández, dok pojašnjava u kojem su smislu neki naslovi i izrazi koji se odnose na Mariju prihvatljivi ili ne, ujedno ima za cilj produbiti ispravne temelje marijanske pobožnosti, precizirajući njeno mjesto u odnosu prema vjernicima, u svjetlu Kristova otajstva kao jedinoga Posrednika i Otkupitelja.
Marijina podređena uloga Kristu
Iako se bilješka sastoji od ukupno 80 brojeva očekivano najviše pozornosti su izazvali oni brojevi koji govore o nazivu Suotkupiteljica. Nakon što je ukratko pojašnjena povijest razvoja ovog pojma te su na poseban način istaknuti stavovi trojice posljednjih rimskih biskupa, od kojih je samo Ivan Pavao II. nekoliko puta u različitim kontekstima upotrijebio taj naziv, a Benedikt XVI. i Franjo su bili protiv toga u broju 22 Mater populi fidelis izričito je navedeno: „Uzimajući u obzir potrebu da se jasno objasni Marijina podređena uloga Kristu u djelu Otkupljenja, uvijek je neprikladno koristiti naslov Suotkupiteljice za označavanje Marijine suradnje. Taj naslov riskira zamagliti jedino spasonosno posredništvo Kristovo te može izazvati zabunu i narušiti sklad kršćanskih istina, jer „nema ni u kome drugom spasenja; nema, doista, pod nebom drugog imena danog ljudima po kojemu nam se treba spasiti“ (Dj 4,12). Kada neki izraz zahtijeva stalna i brojna objašnjenja kako se ne bi udaljio od ispravnog značenja, on ne koristi vjeri Božjeg naroda i postaje neprikladan. U ovom slučaju, ne pomaže veličanju Marije kao prve i najveće suradnice u djelu Otkupljenja i milosti, jer bi opasnost da se zasjeni isključiva uloga Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom radi našega spasenja i jedini je sposoban Ocu prinijeti žrtvu beskonačne vrijednosti, predstavljala zapravo nepoštovanje prema Majci. Uistinu, ona kao ‘službenica Gospodnja’ (Lk 1,38) upućuje na Krista i poziva nas: ‘Što god vam rekne, učinite!’ (Iv 2,5).“
Tumačenje posredništva
Također, u dokumentu je pojašnjeno kako ispravno treba razumijevati i druge epitete koji se vežu uz Blaženu Djevicu Mariju poput – posrednice te je navedeno: „U strogom smislu, ne može se govoriti o drugom posredništvu milosti osim onoga Sina Božjega, utjelovljenoga (br. 27)“, uz dodatak: „Istodobno, potrebno je podsjetiti da je jedinstvenost Kristova posredništva ‘uključiva’ (inclusiva), što znači da Krist omogućuje različite oblike posredovanja u ostvarivanju svoga spasenjskog plana, jer u zajedništvu s Njime svi možemo biti, na neki način, Božji suradnici, ‘posrednici’ jedni za druge (br. 28).“
Zatim su nabrojani i drugi zazivi pridodani Mariji te je pri tome istaknuto pravilo za ispravnu pobožnost prema Majci Božjoj koja je sve ostvarila zahvaljujući suradnji s Presvetim Trojstvom. „Ukratko, Marija je pjesma djelotvornosti Božje milosti, tako da svaka pohvala njezine ljepote odmah upućuje na proslavu izvora svakog dobra – Presvetog Trojstva (br. 33)“, navedeno je u Mater populi fidelis.
Na kraju vrijedi spomenuti kako je Dikasterij za nauk vjere ovu bilješku donio na svojoj redovnoj sjednici 26. ožujka 2025., a kako ju je papa Lav XIV. potpisao na blagdan BDM od krunice, 7. listopada te je odredio da se objavi 4. studenoga.
nedjelja.ba
