CRKVAVJERA I DUHOVNOST

MALA MUČENICA Slijepu djevojčicu roditelji sazidali u kapelicu da je nitko ne vidi, a onda se dogodilo čudo…

Slijepu djevojčicu roditelji sazidali u kapelicu da je nitko ne vidi, a onda se dogodilo čudo… Djevojčica imena Margareta od Castella rođena je u plemićkom dvorcu kao kćer plemićkih roditelja. Priča o njenom životu uistinu dira srce. Njezin otac želio je sina usprkos svemu, a cijelu trudnoću zazivao je nasljednika i čak pripremio slavlje za njegovo rođenje, ali rodila se ona,slijepu, za njih nepoželjna djevojčica neobičnog izgleda. Bila je slijepa, grbava, malena i izobličenog lica.

Okrutni roditelji Margarete od Castella

Roditelji su prema njoj bili izrazito okrutni. Odmah su je odbacili, sakrili da je nitko ne vidi pa ni oni sami. Brigu o djevojčici dali su sluzi, a sami joj nisu željeli niti dati ime. To je učinio sluga koji ju je nazvao Margareta što znači biser. Redovito ju je posjećivao i lokalni svećenik koji je bio zgrožen ovakvim postupanjem roditelja. Silom ih je želio uvjeriti da daju ljubav svojoj kćeri ali oni su bili sve gori prema njoj. Kad je navršila šest godina otac ju je sazidao ućeliju uz kapelicu, kako nitko ne bi saznao da to dijete uopće postoji. U toj zastrašujućoj samici provela je mnogo godina. Svećenik je bio jedini koji je djevojčicu posjećivao, pomogao joj da prohoda, naučio je svetom pismu i pripremio je za sakramente. Djevojčica je bila vrlo pametna i brzo je učila. Nakon nekog vremena roditelji djevojčicu vode do svetišta gdje traže od Boga njezino ozdravljenje. No, kako nije ozdravila, ostavljaju je potpuno samu u nepoznatom gradu. Slijepu i invalidnu. Djevojčica je čekala i čekala na pragu crkve da netko dođe po nju, ali nitko nije došao. Prihvatili su je prosjaci kao jednu od svojih. Ljudi grada Citta di Castella u kojem je Margareta prosjačila brzo su ju zavoljeli jer je unatoč fizičkim nedostacima djevojčica bila vrlo bistra uma i njezino je srce svijetlilo od dobrote i sućuti prema svima. Zbog intervencije svećenika koji ju je pratio kroz život primljena je u lokalni samostan ali su je ubrzo od tamo izbacili jer osim što nije imala miraz sestrama se nikako nije svidjela jer je pravila reda održavala mnogo dublje od ostalih. Nakon tog prima je jedna imućna obitelj Offrenduccio koja joj povjerava brigu za svoju djecu zbog njene blage naravi. Imućni i bogati cijenili su njeno društvo i voljeli je. Iako su zapravo jedino roditelji ti koji je nisu mogli zavoljeti, ona im nikada to nije zamjerilia čak je i osjećala krivicu jer im je nanijela bol svojim rođenjem,a oni je slijepu odbacili.

Počela su čuda

Margareta je posjećivala i zatvorenike u zatvorima a tu se dogodilo i prvo mistično čudo kada je počela moliti za jednog zatvorenika i podigla se u molitvi u zrak iznad tla. Djevojka izobličenog lica preobrazila se u prelijepu svijetlost, a zatvorenik koji je do tada proklinjao Boga zbog svoje patnje, pao je na koljena i vikao: Malena Margareto, molim te, moli za mene.
Ovoj djevojci pripisana su mnoga čuda pa i vraćanje mrtvih u život. Po njenom zagovoru oživljen je dječak koji se utopio. Drvosječa kojeg je medvjed ubio i unakazio vratio se u život nakon što je njegova obitelj zazivala svetu Margaretu.  Tu je još jedan dječak koji je pao s visokog balkona ali je po molitvi male Margarete vraćen u život – neozlijeđen. Čuda se se samo nastavila.

I na pogrebu čudo

Ozdravljenja slijepih, nijemih, gluhih, hromih, paraliziranih, onih koji su bolovali od raka, te od različitih vrsta bolesti i slabosti, sve su to čuda koja se pripisuju Margareti. A kad je umrla, ljudi su tražili da je pokopaju u crkvi. Svećenik je smatrao da nije takvo uranjeno štovanje nije dolično pa nije želio, međutim uslijedilo je čudo koje ga je u potpunosti razuvjerilo.

U crkvi je na pogrebu bila prisutna i djevojska koju su roditelji donijeli na rukama jer je bila invalid. Kad su se s njom približili lijesu onda je u potpunosti ozdravila. Naime, svjedoci su vidjeli da se ruka Margarete podigla i dodirnula djevojku pored lijesa. Nastala je tišina a paralizirana djevojčica koja nikad do tad nije hodala hoda pred svima. Svećeniku je to bilo dovoljno da je pokopa u crkvi. Čudesa su se nastavila, a pripisano joj je čak 200 nakon smrti.

Papa Franjo prepoznao je svetost ove slijepe, invalidne plemkinje koju su roditelji odbacili, pa je sveta Margaretu od Castella proglasio svetom za sveopću Crkvu. Blagdan joj je 13. travnja. Eto, tako je to kad Bog veliki odabire malene koji u Njemu postanu veliki sveci cijele Crkve.

www.medjugorje-news.com

Izvor
dnevno.hr

Vezani članci

Back to top button