Ljudska vrlina koja tjera sotonu
Ljudska vrlina koja tjera sotonu “Bez Božje blizine čovjek ne može biti i ostati ponizan, potrebna nam je Božja snaga koju primamo u sakramentima ali i u stavu klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom u našim crkvama. Tada dok klečim pred Njegovom veličinom i sjajem u meni se svaki put obnavlja milost i Gospodin liječi sve moje slabosti i boli“
„Ali dolazi čas – sada je, kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u Duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.“ Riječi su ovo iz Ivanova Evanđelja, a Isus ih upućuje Samarijanki koju susreće na zdencu.
Klanjanje je čovjekov stav poniznosti pred Bogom, stav kojim čovjek priznaje Božje veličanstvo i uzvišenost, a ujedno i svoju malenost i nedostojnost. Krist nas uči da Bogu nisu potrebne naše žrtve nego da on iznad svega ljubi čisto srce koje u stavu poniznost pred njim pregiba koljena i raskajano žudi za Božjom ljubavlju i blizinom.
Gospodin nas stoga i uči da je poniznost ono klanjanje u Duhu i istini koje se od nas traži.
Evanđelja nam tako nerijetko donose zgode iz Isusova života u kojima osobe u susretu s Kristom i njegovom ljubavlju raskajano kleče do Isusovih nogu tražeći oprost i ozdravljenje od Gospodina. Krist nam i svojim životom pokazuje primjer poniznosti, jer „On trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni, uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe poslušan do smrti, smrti na križu.“
Ako je Bog tako činio, koliko tek više treba maleni čovjek. Gospodin nas stoga i uči da je poniznost ono klanjanje u Duhu i istini koje se od nas traži. Primjer svima treba nam biti Krist Gospodin, ali i brojni svetci koji su upravo kroz poniznost najviše sjedinili s Gospodinom.
Bez Božje blizine čovjek ne može biti i ostati ponizan…
Sv. Franjo Saleški za poniznost kaže da ona tjera sotonu i u nama čuva darove Duha Svetoga. Bez Božje blizine čovjek ne može biti i ostati ponizan, potrebna nam je Božja snaga koju primamo u sakramentima ali i u stavu klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom u našim crkvama. Tada dok klečim pred Njegovom veličinom i sjajem u meni se svaki put obnavlja milost i Gospodin liječi sve moje slabosti i boli. Samo tako mogu hoditi putem svetosti.
fra Zlatko Ćorić, Radio Mir Međugorje
