Ljudi se žale kako živimo u zlim i teškim vremenima i da se ne isplati činiti milosrdna djela. No, što ti činiš da to promijeniš?
Je li moguće u zlim vremenima osmisliti život dobrim djelima? Ljudi se žale kako živimo u zlim i teškim vremenima i da se ne isplati činiti milosrdna djela. No, što ti činiš da to promijeniš?
Bosanka Kata Kesten je u Domovinskom ratu živjela u Lašvanskoj dolini, točnije u Novoj Biloj. Budući da se taj kraj našao u vihoru rata, bolnica u Novoj Biloj bila je smještena u lokalnoj crkvi. Crkva kao Božji dom najednom je postala velikim odjelom kirurgije. Tijekom prijeratne izgradnje mnogi su govorili da je crkva prevelika, nazivajući je promašenim projektom, no nakon što je zajedno sa župnom kućom u Domovinskom ratu prenamijenjena u bolnicu, taj veliki prostor za brojne ranjenike često je bio i premalen.
U ratu se pokažu zvijeri koje žive u ljudima, ali i anđeli koji su živjeli u ženi zvanoj Kata Kesten
Živeći okružena zlom i nasiljem, Kata Kesten svakoga je dana išla na svetu misu, ali ne praznih ruku. Naime, polazeći u crkvu, pobožna Kata je sa izvora nosila vodu ranjenicima, i to čak po 200 litara dnevno! Bila je to svježa i pitka voda. Pijući je, ranjenici su govorili da ih voda ozdravlja. Ranjenici su Katu prozvali Lašvanskom samaritankom jer im je dala piti vode koja život znači. U okrilju zla i rata Kata je život osmislila čineći milosrdna djela, a pritom se nije žalila. Poslušala je Isusove riječi: „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“ A Kata je to neumorno činila svakoga dana. Tolikim žednim ljudima nosila je vodu života. Rat zaista pokaže pravo čovjekovo lice. U ratu se pokažu zvijeri koje žive u ljudima, ali i anđeli koji su živjeli u ženi zvanoj Kata Kesten.
fra Goran Azinović za hkm.hr
