Ljepota križa dolazi do izražaja tek kada je na križu Ljubav

Ljepota križa dolazi do izražaja tek kada je na križu Ljubav Isus i križ su neodvojivi. Zašto je baš Ljubav izabrala križ da pokaže svoje krajnje predanje i žrtvu? Zašto baš po križu? Križ ne sadrži ništa, osim gredȃ. Valjda je tako moralo biti…

Drvo mora biti golo da ga okiti Ljubav. Božićno i uskrsno otajstvo usko su povezani. Zar za Božić ne kitimo drvce? Što bi bilo božićno drvce da nema nakita? Bilo bi golo, bez raskoši i ljepote. Slično je i sa križem. Naime, križ je gol i bez ljepote, ali sva njegova ljepota dolazi do izražaja tek kada je na njemu Ljubav. Ivan Zlatousti je znao kazati: „Sablasno drvo križa urešeno je savršenom Ljepotom koja je Ljubav.“

Kad pišemo rad, on mora sadržavati uvod, zaplet, kulminaciju, rasplet i zaključak, no zaključak je ipak najbitniji jer daje smisao djelu i govori o srži radnje. Zaključak donosi pouku, ali i poruku. On sadrži značenje i svrhu cijeloga rada. Isus svoj život i javno djelovanje zaključuje – križem. Križ, odnosno predanje bilanca je njegova života. Isus ne ispušta križ od trenutka kada ga je primio na svoja ramena u Pilatovu dvoru, pa sve do razapinjanja. Doista ga ne ispušta! Isus se ne odmara od križa. Pa i kad pada, on pada pod križem, pada zajedno s križem, ali se i tada ne odvaja od njega. Najdirljiviji primjer njegova križnog puta svakako je susret s Majkom Marijom. Koliko je samo Marija značila Isusu! I, evo, sada je tu, susreću se na križnom putu. Isus je ne grli, jer grli križ.

Isus ne ispušta križ da bi zagrlio Mariju; Isus ne oslobađa svoje ruke od križa da bi se prepustio Majčinu zagrljaju. On Mariju gleda očima, ali svoj križ i dalje drži. Tolika je ljubav prema Mariji u njegovu srcu, duša mu čezne za njom, ali ipak ne ispušta svoj križ. Koje predanje i koja ljubav prema križu, o moj Isuse! Isuse, nauči me da i ja tako nosim svoj križ i nemoj dopustiti da ga ikad ispustim iz svojih ruku! Isuse, nauči me da ljubim svoj križ predano, do kraja, baš kao ti!

www.medjugorje-news.com/hkm.hr /fra Goran Azinović