Korizma nas izaziva da preispitamo što cijenimo u životu
Korizma je jedinstveno vrijeme u crkvenom kalendaru koje je usmjereno na nenavezanost na stvari ovoga svijeta. Kao što je Isus otišao u pustinju moliti, tako i mi idemo u pustinju razmišljati o svom životu i stanju svoje duše.
Sveti Ivan Pavao II. u svojoj poruci za korizmu 1980. komentirao kako je korizma vrijeme za ispitivanje “blaga” naših života: Duh pokore i njegovo prakticiranje potiču nas da se iskreno odvojimo od svojih nepotrebnih posjeda, pa čak ponekad i od onih potrebnih, koji nas sprječavaju da doista „budemo“ onakvi kakvima Bog želi da budemo: „Jer gdje je tvoje blago, ondje će i biti. budi i tvoje srce”.
Je li naše srce vezano za materijalno bogatstvo, za moć nad drugima, za suptilne načine dominacije? Ako je tako, trebamo Krista, Uskrsnog Osloboditelja, koji nas, ako to želimo, može osloboditi svih okova grijeha koji nas čvrsto drže. Sveti Ivan Pavao II zatim nastavlja izazivajući nas ne samo da prepoznamo lažna blaga kojih se držimo, nego i da ih se riješimo: Pripremimo se dopustiti da nas obogati milost uskrsnuća, oslobađajući se svih lažnih blaga: materijalna dobra koja nam ne trebaju često su sami uvjeti za opstanak milijuna ljudskih bića, piše Aleteia.
Također, osim gole egzistencije, stotine milijuna ljudi čekaju da im pomognemo da si priskrbe potrebna sredstva kako za vlastiti puni ljudski napredak, tako i za gospodarski i kulturni razvoj svojih zemalja. Na taj način možemo pročistiti svoja srca kroz nenavezanost i milosrđe. Možemo dati svoje blago kako bi drugi mogli napredovati. Ulaskom u korizmu zapitajmo se što doista cijenimo u životu i pokušajmo se osloboditi svega što bi nas moglo udaljiti od Boga.
