CRKVAVJERA I DUHOVNOST

Kardinal Sarah zavapio: Crkva je u opasnosti i prijeti joj smrt

Prenosimu u cijelosti intervju koji je dao kardinal Sarah, koji je danas objavio talijanski Il Foglio.

U razgovoru za talijanske novine, u svome prvome intervju, otkako je papa Franjo prihvatio njegovu ostavku, afrički kardinal je istaknuo važnost liturgije i pobio tvrdnje o razdoru sa Svetim Ocem.

U svom prvom intervjuu otkako je papa Franjo prošlog mjeseca prihvatio njegovu ostavku na funkciju prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, kardinal Robert Sarah otkrio je kako su mu ideološke borbe oko bogoslužja bile izvor „velike patnje“.

U odgovorima Matteu Matzuzziju za talijanske dnevne novine Il Foglio, riječ je o intervju koji je objavljen u srijedu (vidi dolje prijevod na engleski jezik dostavljen isključivo Registeru), kardinal Sarah kaže da se danas u Crkvi „prečesto ponašamo kao da je sve pitanje politike, moći, utjecaja i neopravdanog nametanja hermeneutike Drugog vatikanskog Koncila koja se u potpunosti slama i nepovratno kosi s Tradicijom“.

Rješenje je, tvrdi kardinal, u tome da se Crkva vrati postavljanju Boga u središte liturgije, počevši slavljenjem mise ad orientem. „Ako Bog nije u središtu života Crkve, onda joj prijeti smrt“, kaže, sugerirajući da Crkva „trenutno doživljava Veliki petak“, ali dodajući da „Kristova pobjeda uvijek dolazi preko križa“.

Kardinal Sarah naglašava kako je nerazumno takve stvari smatrati ideološkim pitanjima. „Ne vjerujem da borba između progresivaca i konzervativaca ima ikakvo značenje u Crkvi“, rekao je, dodajući, „da su te kategorije političke i ideološke, a Crkva nije polje političkih borbi“.

Također je govorio o svojim pozitivnim odnosima s papom Franjom i papom emeritusom Benediktom XVI., vremenu službe u dikasteriju, planovima za budućnost i kako vidi Crkvu u narednim godinama, kazao je kardinal Sarah.

Eminencijo, svi su bili iznenađeni vašim iznenadnim odlaskom iz Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. Što to znači za ovo vrijeme?

Kao i svi kardinali, prema važećem pravilu, dao sam Svetom Ocu ostavku na mjesto prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata prošlog lipnja u povodu svog sedamdeset i petog rođendana. U to vrijeme zamolio me da nastavim svoj posao u službi sveopće Crkve donec alter provideatur, drugim riječima „dok Sveti Otac ne odredi drugačije“. Međutim, prije nekoliko tjedana Papa me obavijestio da je odlučio prihvatiti ovu ostavku. Odmah sam odgovorio da sam sretan i zahvalan zbog njegove odluke.

Često sam govorio: poslušnost Papi nije samo ljudska potreba, ona je sredstvo poslušnosti Kristu koji je apostola Petra i njegove nasljednike postavilo na čelo Crkve.
Sretan sam i ponosan što sam više od dvadeset godina služio trojici papa (sv. Ivanu Pavlu II., Benediktu XVI. i Franji) u rimskoj kuriji. Pokušao sam biti odan, poslušan i ponizan sluga istine Evanđelja. Iako neki novinari neprestano ponavljaju iste gluposti, nikada se nisam usprotivio Papi, kazao je kardinal Sarah.

Što ste naučili iz svoje službe u dikasteriju za liturgiju?

Neki ovaj dikasterij vide kao počasni položaj od male važnosti. Naprotiv, vjerujem da nas odgovornost za liturgiju stavlja u središte Crkve i razlog njena bivstvovanja. Crkva nije samo ni administracija ni ljudska institucija. Crkva je mistični produžetak Kristove prisutnosti na zemlji. „Bogoslužje je“, kako kaže Drugi vatikanski sabor, „vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve i ujedno je vrelo iz kojega struji sva njezina snaga“ (Sacrosanctum Concilium, br. 10), i „to je djelo Krista svećenika i njegova Tijela koje je Crkva – u najizvrsnijem smislu sveto djelo, čijoj djelotvornosti ugledom na isti naslov i isti stupanj nije ravno nijedno drugo djelo Crkve“ (usp. Sacrosanctum Concilium, br. 7).

Crkva postoji da bi ljude dovela do Boga i davala Boga ljudima. Upravo je to uloga liturgije – štovati Boga i prenijeti božansku milost dušama. Kada je liturgija bolesna, cijela je Crkva u opasnosti jer njezin odnos s Bogom nije samo oslabljen već je duboko oštećen.
Crkva tada riskira da se odsiječe od svoga božanskog izvora i postane sebična institucija koja ima samo sebe za naviještanje.

Jako me pogađa činjenica da se puno govori o Crkvi, o njezinoj nužnoj reformi. Ali govorimo li o Bogu? Govorimo li o djelu Otkupljenja koje je Krist postigao pashalnim otajstvom svoje blažene muke, uskrsnućem iz pakla i slavnim Uzašašćem, pashalnim otajstvom kojim je „umirući uništio našu smrt i uskrsnuvši obnovio naš život” (usp. Sacrosanctum Concilium, br. 5)? Umjesto da razgovaramo o sebi, obratimo se Bogu! Ovo je poruka koju ponavljam godinama. Ako Bog nije u središtu života Crkve, onda joj prijeti smrt. Zbog toga je Benedikt XVI. rekao da je kriza Crkve u biti kriza liturgije jer je to kriza odnosa s Bogom.

Zbog toga sam, sljedeći primjer Benedikta XVI., inzistirao da svrha liturgije nije slavljenje zajednice ili čovjeka, već Boga. To je vrlo dobro izraženo u slavlju ad orientem. „Tamo gdje izravna orijentacija prema Istoku nije moguća“, kaže Benedikt XVI., „križ može poslužiti kao unutarnja orijentacija vjere“. Tada mora zauzeti mjesto na središtu oltara i svećenik onda može usmjeriti koncentrirani pogled, kao i molitvena zajednica. U tome se slažemo s drevnim pozivom na molitvu kojim otpočinje euharistija – Conversi ad Dominum: „Obratimo se Gospodinu. Jer zajedno gledamo Onoga čija nam smrt daje život, Onoga koji stoji za nas pred Ocem, uzima nas u naručje i čini nas živima i novim hramovima Duha Svetoga (usp. 1 Kor 6,19)“. Kad se svi zajedno okrenu prema Križu, izbjegavamo rizik susreta licem u lice koji je previše ljudski i zatvoren u sebe. Otvaramo svoja srca Božjem izljevu. „Ideja da se u molitvi svećenik i narod u molitvi susreću u lice jedni s drugima rodila se tek u modernom kršćanstvu, te je potpuno strana drevnom kršćanstvu. Sigurno je da se svećenik i narod ne mole jedni drugima, već jedino Gospodinu“, Krist koji je u tišini dolazi nam u susret (Joseph Ratzinger, Predgovor XI. svesku: Teologija liturgije – sabrana djela, Pariz, Parole et Silence, 2020.). Zbog toga sam se uvijek nastavio vraćati na tišinu u liturgiji. Kada čovjek šuti, ostavlja mjesto Bogu. Suprotno tome, kada liturgija postane brbljava, zaboravlja se da je križ njezino središte, ona se organizira oko mikrofona. Sva su ta pitanja ključna jer određuju mjesto koje dajemo Bogu. Nažalost, pretvorena su u ideološka pitanja, kazao je kardinal Sarah.

Čini se da izražavate žaljenje. Što želiš reći? Što podrazumijevate pod pojmom „ideološki“?

Danas se u Crkvi prečesto ponašamo kao da je sve pitanje politike, moći, utjecaja i neopravdanog nametanja hermeneutike Drugog vatikanskog koncila koja se u potpunosti slama i nepovratno se kosi s Tradicijom. Bila mi je velika patnja svjedočiti tim frakcijskim borbama. Kada sam govorio o liturgijskoj orijentaciji i osjećaju svetoga, rečeno mi je da se protivim Drugom vatikanskom koncilu! Ovo je laž! Ne vjerujem da borba između progresivaca i konzervativaca ima ikakvog značenja u Crkvi. Te su kategorije političke i ideološke. Crkva nije polje političke borbe. Jedino što je važno jest tražiti Boga dublje, tamo ga susresti i ponizno kleknuti da ga obožavamo, kazao je kardinal Sarah.

Kada me papa Franjo imenovao, dao mi je dvije upute: prvo, da provedem Konstituciju o liturgiji Drugog vatikanskog sabora i drugo, da oživim liturgijsku ostavštinu Benedikta XVI. Čvrsto sam uvjeren da ove dvije upute tvore jedinstveni smjer. Doista, Benedikt XVI. je jedan od onih koji su zasigurno najdublje razumjeli Drugi vatikanski koncil. Nastavak liturgijskog djela Benedikta XVI. najbolji je način za provedbu istinskog Koncila. Nažalost, neki ideolozi žele postaviti Crkvu prije Koncila protiv Crkve nakon Koncila. Oni su razdjeljivači; oni rade đavolski posao. Crkva je jedna, bez puknuća, bez promjene kursa, jer je njezin Utemeljitelj „Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke“ (Heb 13,8). Ona ide prema Bogu, ona nas usmjerava prema njemu. Od ispovijedanja vjere svetog Petra do pape Franje preko Drugog vatikanskog koncila, Crkva nas okreće prema Kristu.

Dajući liturgiji njezin sveti karakter, ostavljanjem prostora za tišinu, pa čak i povremeno slavljenje prema Istoku, kao što je to činio papa Franjo u Sikstinskoj kapeli ili u Loretu, duboko je i duhovno ispunjenje Koncila.

Zanimljivo da se dogodila izvanredna slučajnost. Na sam dan najave moga odlaska, papa emeritus Benedikt XVI. mi je poslao francusko izdanje svojih djela o liturgiji. Vidio sam u tome poziv Božje providnosti da nastavim s ovim radom kako bi obnovio liturgiju koja vraća Boga u središte života Crkve, kazao je kardinal Sarah.

Kako je bilo raditi s papom Franjom? Nisu postojale poteškoće?

Neki ljudi insinuiraju bez razloga i bez pružanja konkretnih i vjerodostojnih dokaza da smo bili neprijatelji, to nije istina! Papa Franjo voli iskrenost. Uvijek smo surađivali zajedno s jednostavnošću, unatoč fantazijama novinara. Na primjer, papa Franjo je vrlo dobro razumio i primio knjigu „Iz dubine naših srca“, radi koje sam surađivao s Benediktom XVI. Nisam od njega skrivao zabrinutost zbog eklezioloških posljedica ispitivanja celibata svećenika. Kada me primio nakon objavljivanja knjige, kada su me medijske kampanje optuživale za laž, podržavao me i hrabrio. Papa je pročitao i cijeni knjigu, a Benedikt XVI. mu je poslao presliku s potpisom.

Tom sam prilikom shvatio da istina uvijek pobjeđuje laži. Nema smisla uključivati se u velike komunikacijske kampanje. Dovoljno je imati hrabrosti ostati iskren i slobodan. Podrška pape Franje, stalna naklonost pape emeritusa Benedikta XVI. i tisuće zahvalnih poruka svećenika i laika iz cijeloga svijeta pomogli su mi da shvatim dubinu poruke Uskrslog Isusa: „Ne boj se!“, kazao je kardinal Sarah.

Kako vidite budućnost Crkve?

Član sam Kongregacije za kauze svetaca. Tamo s neizmjernom radošću vidim kako Crkva zrači od svetosti. Jako sam sretan što očima Crkve vidim impresivan broj mnogih kćeri i sinova Katoličke crkve koji su ozbiljno shvatili Evanđelje i univerzalni poziv na svetost. Uistinu „je iz boka na križu usnuloga Krista proizašlo čudesno otajstvo čitave Crkve“ (Sacrosanctum Concilium, br. 5). Unatoč tome što kažu da je „slijepa od rođenja“, usprkos mnogim grijesima svojih članova, Crkva je prekrasna i sveta. Ona je produžetak Isusa Krista. Crkva nije svjetovna institucija; njezino se zdravlje ne mjeri njezinom snagom i utjecajem. Crkva današnjice doživljava Veliki petak. Čini se da brod pušta vodu sa svih strana. Neki je izdaju iznutra. Mislim na užasne zločine svećenika pedofila. Kako bi misija mogla biti plodna kada toliko laži prekriva ljepotu Isusova lica? Drugi su u iskušenju da izdaju i napuste brod kako bi slijedili moć mode (kulture). Mislim na iskušenja koja se događaju u Njemačkoj na Sinodalnom putu. Čovjek se pita što će ostati od Evanđelja ako sve ovo dođe do svog kraja, do tihog otpadništva, kazao je kardinal Sarah.

Ali Kristova pobjeda uvijek dolazi preko Križa. Crkva mora ići prema Križu i prema tišini Velike subote. Moramo se moliti s Marijom kraj Isusova tijela. Promatrati, moliti, činiti pokoru i napraviti naknadu kako bismo mogli bolje objaviti pobjedu Uskrsloga Krista!

Kakva je Vaša budućnost?

Ne namjeravam prestati raditi! Zapravo sam sretan što imam više vremena za molitvu i čitanje. Nastavit ću pisati, govoriti i putovati. Ovdje u Rimu i dalje primam svećenike i vjernike iz cijelog svijeta. Crkvi su više nego ikad potrebni biskupi koji govore jasno, slobodno i vjerno Isusu Kristu te doktrinarnim i moralnim učenjima njegova Evanđelja. Namjeravam nastaviti ovu misiju i čak je pojačati. Moram dalje nastaviti raditi u službi jedinstva Crkve, u istini i ljubavi. Ponizno želim nastaviti podržavati razmišljanja, molitvu, hrabrost i vjeru tolikog broja kršćana koji su dezorijentirani, zbunjeni i smeteni mnogim krizama kroz koje prolazimo u ovom trenutku: antropološkom krizom, kulturnom krizom, krizom vjere, svećeničkom krizom, moralnom krizom, ali prije svega krizom našega odnosa s Bogom, kazao je kardinal Sarah.

Edward Pentin je počeo izvještavati o papi i Vatikanu s Vatikanskog radija, prije nego što je prešao u Register kao rimski dopisnik. Također je izvještavao o Svetoj Stolici i Katoličkoj crkvi za niz drugih publikacija, uključujući Newsweek, Newsmax, Zenit, The Catholic Herald i The Holy Land Review, franjevačku publikaciju specijaliziranu za Crkvu i Bliski Istok. Edward Pentin je autor djela Sljedeći papa: Vodeći kardinalni kandidati (Sophia Institute Press, 2020.) i Namještanje vatikanske sinode? Istraga o navodnoj manipulaciji na izvanrednoj sinodi o obitelji (Ignatius Press, 2015.). Slijedite ga na Twitteru računu @edwardpentin.

Izvor

www.medjugorje-news.com

Izvor
quovadiscroatia.com

Vezani članci

Back to top button