Kardinal Bertone govori o trećoj Fatimskoj tajni
Treća Fatimska tajna bavi se prošlim događajima, ali je istodobno njezin poziv na obraćenje uvijek aktualan, rekao je kardinal Tarcisio Bertone, vatikanski državni tajnik u miru.
U intervjuu za CNA kardinal Bertone govorio je o trećoj fatimskoj tajni, kako je donesena odluka o objavljivanju te tajne, te svojim sjećanjima na svoja tri susreta sa s. Lucijom, najdugovječnijom od troje djece pastira koji su bili čuvar tajne sve dok je Vatikan nije objavio na zahtjev pape Ivana Pavla II.
„Treća fatimska tajna“ odnosi se na poruku tijekom ukazanja koja predviđa patnju i progon Pape i Crkve. Za razliku od prve dvije tajne – vizije pakla i predviđanja Drugoga svjetskog rata – treću tajnu s. Lucija nije isprva otkrila. Najprije je rekla da joj Marija još nije dopustila da to objavi svijetu. Kasnije ga je Vatikan odlučio držati u tajnosti do 2000. godine, kada je konačno otkriven.
Fatimska ukazanja “potvrđuju neke ohrabrujuće vijesti”, rekao je kardinal Bertone, “da Majka Utjelovljenog Sina Božjega i Naša Majka ne napušta čovječanstvo tijekom povijesti. Ona je prisutna i bdije nad čovječanstvom kao zagovornica i jamac Božjeg milosrđa Ona je posrednica spasenja. Na svom putu u Portugal na svoje apostolsko putovanje 2010., istaknuo je kardinal, papa Benedikt XVI. naglasio je da, uz spominjanje patnje pape Ivana Pavla II., treća tajna ukazuje na stvarnosti koje uključuju budućnost Crkve, “koje postupno uzimaju oblikuju i postaju evidentni.”
To znači, dodao je, da “vizija podrazumijeva potrebu za strasti Crkve, koja se naravno odražava u Papinoj osobi, ali Papa se zalaže za Crkvu i time se naviještaju patnje Crkve. Gospodin nam je rekao da će Crkva neprestano patiti, na različite načine, sve do svršetka svijeta.” Kardinal Bertone ukazao je na teološki komentar koji je objavio kardinal Ratzinger u vrijeme objave treće tajne. Kardinal Ratzinger je rekao: „U viziji možemo prepoznati prošlo stoljeće kao stoljeće mučenika, stoljeće patnje i progona Crkve, stoljeće svjetskih ratova i mnogih lokalnih ratova koji su ispunili posljednjih pedeset godina i nanijeli neviđenu štetu oblici okrutnosti.”
U ‘zrcalu’ ove vizije vidimo kako pred nama prolaze svjedoci vjere desetljeće po desetljeće”, dodao je. “U jednom smislu on (kardinal Ratzinger) kaže da su događaji opisani u trećoj tajni sada prošlost”, rekao je kardinal Bertone. “U isto vrijeme, središte Fatiminog poziva bavi se obraćenjem. To jest, obraćenjem vjernika i putem Crkve prema vjernosti. S. Luciji je bilo jako stalo do ostvarenja onoga što ona naziva ‘mandamiento de Maria’, Kao što postoji zapovijed Gospodina Isusa, ‘Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio’, postoji i zapovijed Marijina, ‘Što god On kaže, učinite’.
Kardinal Bertone rekao je da je odluka o objavljivanju treće fatimske tajne donesena kako bi se izbjeglo “apokaliptično tumačenje” koje se sve više širilo krajem tisućljeća. Rekao je da je odluku donio izravno sveti Ivan Pavao II., nakon sastanka koji je okupio kardinala Josepha Ratzingera, prefekta Kongregacije za nauk vjere; kardinala Angela Sodana, državnog tajnika; karinala Bertonea, tajnika Kongregacije za nauk vjere; Mons. Giovanni Battista Re, zamjenik Državnog tajništva; i mons. Stanislaw Dziwisz, papin osobni tajnik.
Sveti Ivan Pavao II tada je zadužio kardinala Bertonea, u svojstvu tajnika Kongregacije za nauk vjere, da ode i upozna s. Luciju i pita je li tekst tajne osiguran u Kongregaciji za nauk vjere bio autentičan. Dok je bio tajnik, sreo ju je tri puta: 27. travnja 2000., 17. studenog 2001. i 9. prosinca 2003. Kardinal Bertone je za CNA rekao da je s. Lucia bila “bistra, vrlo draga, spokojna, mirna i smirena osoba. Bila je osoba s povjerenjem koja je morala čuvati veliku tajnu i bila je pozvana prenijeti važne poruke čovječanstvu.” Kardinal je ispričao i detalje o svom posljednjem susretu sa s. Lucijom. Rekao je da je jedna od glavnih tema njihova posljednjeg razgovora bila susret s. Lucije 11. srpnja 1977. s kardinalom Albinom Lucianijem, tadašnjim mletačkim patrijarhom.
Kardinal Luciani bit će izabran za papu Ivana Pavla I. 26. kolovoza 1978., a njegovo će papinstvo trajati samo 33 dana. Mnogi izvještaji govore da je kardinal Luciani bio šokiran susretom sa s. Lucijom, jer je ona navodno predvidjela i njegov izbor za pontifeksa i njegov vrlo kratak pontifikat. Zapravo, kardinal Luciani je sastavio izvješće o svom susretu, a kardinal Bertone je donio ovo izvješće sa sobom, u prijevodu na portugalski koji je s. Lucia tražila.
Kardinal Bertone ispričao je: “Ona je pažljivo pročitala izvješće, a zatim potvrdila svaku riječ i potpisala se na samom kraju. Ja sam tada postavio precizno pitanje: ‘Jeste li predvidjeli izbor kardinala Lucianija za Papu?’ Odgovorila je upravo ovim riječima: ‘Ne sjećam se jesam li mu rekla da će biti izabran za Papu. Rekla sam svojoj redovničkoj zajednici da sam upoznala dobrog kardinala, svetog kardinala, i da ako on bude izabran za Papu on će biti dobar Papa’.” Kardinal Bertone je dodao da se razgovor između kardinala Lucianija i s. Lucije bavio padom vjere u Crkvi i drugim općim problemima Crkve.
Kardinal je također podsjetio da je s. Lucija rekla da je Djevica zadovoljna posvetom Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu. Za vrijeme ukazanja Gospa Fatimska tražila je od Pape da posveti svijet Bezgrješnom Srcu Marijinu, s posebnim spomenom na Rusiju, u jedinstvu s biskupima cijeloga svijeta. I Pio XII. i sveti Ivan Pavao II. posvetili su Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu, iako nije bilo izričitog spomena same Rusije – detalj koji je mnoge naveo da sugeriraju da posveta zapravo nije ispunila Gospin zahtjev. Kardinal Bertone je istaknuo da je odluka da se Rusija ne spominje izravno napravljena “iz ekumenskih razloga” i iz “poštovanja prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi”, ali je također naglasio da su reference na nju vrlo jasne. Posebno je podsjetio na apostolsko pismo pape Pija XII. Sacro Vergente Anno iz 1952., koje jasno govori o “posvećenju naroda Rusije”.
