Kako znati slijedim li Božju volju? Ova četiri znaka mogu ti pomoći razlučiti
Kako znati slijedimo li Božju volju u svakodnevnim odlukama? Kršćanski život traži razlučivanje, molitvu i otvorenost Duhu Svetomu. Božja volja ne vodi u sebičnost i nemir, nego produbljuje zahvalnost, uči nas manje se oslanjati na sebe, oblikuje nas da budemo sličniji Kristu i daruje trajan nutarnji mir čak i usred teškoća.
Tko ili što upravlja mojim životnim izborima?
To je ključno pitanje na koje nas sveti Pavao poziva da odgovorimo u Poslanici Rimljanima. On nas podsjeća na naš novi položaj u Kristu riječima: “Vi niste u tijelu, nego u Duhu.” No, upravljaju li nama tjelesne želje, potreba za samozaštitom, samopromocijom i osobnim zadovoljstvom? Ili nas vodi Duh koji nas čini djecom Božjom?
Odgovor na to pitanje određuje naš duhovni život. Sveti Pavao piše: “Ako po tijelu živite, umrijeti vam je; ako pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.” Naši izbori imaju posljedice za duhovni život. Zato je u ovom životu najvažnije razlučivati Božju volju u svakom trenutku i slijediti je uz pomoć milosti koje nam Bog daje.
Da bismo bili duhovno zdravi, moramo u svemu vršiti Božju volju iz ljubavi prema njemu, bez obzira na cijenu ili posljedice svojih izbora. Pripadamo Kristu, koji nam je dao svoga Duha, jer “tko nema Duha Kristova, taj nije njegov”. Taj nas Duh potiče da činimo ono što je Bogu milo, ako s njim surađujemo.
Promotrimo Isusovu molitvu u Evanđelju po Mateju. Isus se raduje Očevoj vječnoj volji da se objavi malenima i poniznima: “Da, Oče, tako se tebi svidjelo.” Isus također ispunjava Očevu volju objavljujući ga svemu stvorenju: “Nitko ne pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.” Sav svoj život posvetio je vršenju Očeve volje i objavi Oca čovječanstvu. Čak i u svojoj teškoj tjeskobi u Getsemanskom vrtu Isus je izabrao izvršiti Očevu volju moleći: “Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, neka bude volja tvoja.”
Isus nam u evanđeoskom odlomku nudi dvije stvari: svoj jaram i počinak. Kaže: “Ja ću vas odmoriti… Uzmite jaram moj na sebe.” Uzeti Isusov jaram znači objavljivati Očevu ljubav vršeći njegovu volju. Zato je Isus došao na svijet, trpio, umro i uskrsnuo u ljudskom tijelu.
Počinak koji nam Isus nudi očito nije odsutnost rada, teškoća, boli ili patnje, nego nutarnji mir koji dolazi iz sjedinjenja s njim i vršenja volje njegova Oca. Ništa nam neće dati taj počinak dok ne pronađemo i ne ispunimo Božju volju u svom životu.
Kako, dakle, možemo razlučiti je li neki dobar izbor u određenom trenutku zaista Božja volja za nas?
1. Veća zahvalnost
Prvo, Božja volja produbljuje naš odnos s Bogom i povećava našu zahvalnost.
Pogledajmo Isusovu zahvalnost Ocu i njegovoj volji: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.” Kao da Isus ne može zadržati radost i sreću koje proizlaze iz prihvaćanja Očeve volje.
Kada vršimo Božju volju, u nama se rađa zahvalnost prema Bogu, čak i onda kada je to teško, zahtjevno i bolno. Ta zahvalnost ostaje i usred protivština jer je ukorijenjena u odnosu s Bogom koji nas ljubi kao Otac. Sigurni smo da nam on uvijek želi dobro, kako nas Isus uči: “Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš nebeski obdariti dobrima one koji ga zaištu?”
2. Manje oslanjanja na sebe
Drugo, Božja volja nas privlači Isusu, koji kaže: “Dođite k meni.” Božja volja izvodi nas iz zatvorenosti u same sebe i vodi prema Kristu, a po Kristu i prema drugima. Učimo se oslanjati na Isusa i zdravo se povezivati s drugima, a ne pouzdavati se samo u sebe i svoje sposobnosti.
Slijeđenje Božje volje ne ostavlja nas sebičnima, zatvorenima u sebe ili samodostatnima.
Dobar znak da činimo vlastitu, a ne Božju volju jest osjećaj udaljenosti od Boga, koji nam uvijek želi biti blizu. Tada nam može postati teško povezati se s drugima na dubok i zdrav način. Možemo se osjećati otuđeno od Boga, dosadno nam je u njegovoj prisutnosti, postajemo zaokupljeni sobom i svojim brigama. Molitva postaje teška i čini se besplodnom. Počinjemo se više pouzdavati u sebe, a manje u Boga.
3. Sve više nalik Kristu
Treće, Božja volja nas uči da budemo slični Kristu, koji kaže: “Učite se od mene.”
Što više vršimo Božju volju, to više dijelimo Kristova iskustva i sve ga više nasljedujemo. Božja volja postaje škola nutarnjeg oblikovanja u onim raspoloženjima koja nalazimo u Isusu.
Isus nam obećava dublje poznavanje sebe kada vršimo volju njegova Oca: “Tko god vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.”
Zato ćemo, kada nastojimo vršiti Božju volju, susresti patnju, kušnje, odbacivanje, napuštenost, napasti, pa čak i vidljive neuspjehe. Tada dijelimo ono što je i Krist proživio te smo pozvani djelovati kao on, milošću koju nam daje dok vršimo njegovu volju.
U tim trenucima Bog nas ne napušta. On nas uči da dublje upoznamo Isusa. Ne možemo duboko upoznati Isusa ako tvrdoglavo činimo samo svoju volju. Možemo ga poznavati intelektualno, iz knjiga ili propovijedi, ali ako zanemarujemo njegovu volju, nedostajat će nam živi i osobni odnos s njim.
4. Trajni mir
Na kraju, Božja volja ostavlja u nama nutarnji mir i postojanu smirenost.
Isus obećava: “Naći ćete spokoj dušama svojim.” Primijetimo da nam ne obećava mir zato što će se promijeniti naše okolnosti, iskustva ili stanje. On nam daje nutarnji mir čak i usred kaosa, jer smo spremni odreći se svoje volje i prihvatiti volju nebeskog Oca.
Draga braćo i sestre u Kristu, mnogi od nas donose izbore samo po tijelu. Biramo ono što je ugodno, udobno, poznato, lako i privlačno. Ne usuđujemo se izabrati ono što je suprotno prevladavajućim kulturnim trendovima. Bojimo se svega što se protivi našem ukusu, željama i osobnoj dobrobiti.
Živimo po tijelu jer često ne razumijemo što je Krist učinio za nas i kako nas je oslobodio vlasti tijela. Sveti Pavao piše: “Nismo dužnici tijelu da po tijelu živimo.” Popuštanje tijelu vodi samo u duhovnu smrt i nemiran život.
Isus Krist nije nas samo oslobodio ropstva tijelu. Po njemu nam Otac daje sve milosti koje su nam potrebne da tražimo, pronađemo i ispunimo njegovu svetu volju u svakom trenutku života. U Kristu imamo sve, jer Isus kaže: “Sve mi je predao Otac moj.”
Postoje dvije konkretne stvari koje možemo učiniti kako bismo živjeli po Duhu i vršili Božju volju u svemu.
Najprije, donesimo Isusu u molitvi sve načine na koje smo skloni živjeti po tijelu. Možemo prepoznati svoje želje i stavove, a da im se ne prepustimo. Možemo moliti Isusa da nam daruje želju i odlučnost da vršimo njegovu volju pod svaku cijenu. Možemo ga moliti da nas otvori snazi njegova Duha i pomogne nam donositi odluke koje pokazuju da pripadamo njemu i da mu želimo u svemu ugoditi.
Zatim, što potpunije se sjedinimo s Isusom u Euharistiji, u kojoj nam daje svoje predragocjeno tijelo, krv, dušu i božanstvo. Isus je u svom ljudskom tijelu ispunio Očevu volju. Sjedinjeni s njegovim euharistijskim tijelom, i mi se sjedinjujemo s njegovom voljom i primamo milosti koje nam daje da je možemo izvršiti.
To je jedini put kojim možemo nadvladati slabost tijela, slijediti Duha ljubavi i donositi odluke u skladu sa svetom Božjom voljom. Samo takvi izbori donose blagoslovljen život, istinsku sreću i trajan nutarnji mir.
Slava Isusu! Čast Mariji!
Izvor: catholicexchange.com
