Još nikad nijedan poslodavac nije zabrinuto upitao svog radnika: „Čovječe, kako ti je duša?!“
Suvremeni poslodavci radnika sve više doživljavaju kao resurs koji treba pošto-poto iskoristiti pa radnik zbog toga sve manje vremena posvećuje Bogu, obitelji i prijateljima. Radnik zbog velikog opsega posla često i nema slobodnog vremena, pa ni za odlazak na svetu misu, jer je „upregnut“ kao stroj ili životinja.
Ako se slučajno razboli, netko drugi odmah dolazi na njegovo mjesto samo da posao ne bi patio. Poslodavac često nema milosti. U prekomjernom izrabljivanju radnik je za poslodavca postao broj. Još nikad nijedan poslodavac nije zabrinuto upitao svog vrijednog radnika: „Čovječe, kako ti je duša?!“ Znaju li ambiciozni poslodavci i velike korporacije da taj radnik ima obitelj, da je vjernik; znaju li uopće da taj radnik ima i dušu?!
Još nikad nijedan poslodavac nije zabrinuto upitao svog vrijednog radnika: „Čovječe, kako ti je duša?!“
Teolozi za svetog Augustina ističu da je bio nježni pastir dušȃ. Kao biskup napisao je nekoliko poslanica protiv poslodavaca kojima je najviše stalo do mesa i vune, do zarade i profita. Augustin je mudro rekao: „Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga.“ Više nego za tijelo, sveti je Augustin s pravom bio zabrinut za svaku dušu povjerenog mu Božjeg stada. O, čovječe, kako je tvoja duša?! Nju treba spasiti. Eh, kad bi danas bilo što više nježnih pastira dušȃ…
fra Goran Azinović/ hkm.hr
