Isus se ukazao svećeniku i suznih očiju rekao što mu razdire srce a mnogi to rade

Isus: “Kojom nezahvalnošću naplaćuju ljudi za moju ljubav. Ja bih bio manje vrijeđan od njih da sam ih manje ljubio. Moj Otac to više ne želi podnositi. Ja… želim prestati ljubiti ali..(ovdje Isus uzdahnu i nastavi) li moje je Srce stvoreno za ljubav. Plašljivi i slabi ljudi uopće se ne prisiljavaju pobijediti sebe u kušnjama, štoviše oni uživaju u svojoj zloći. Kad ljubljene duše budu izložene nekoj kušnji ne slijede me; slabe se zbune i prepuste se očaju, jake postepeno zaspu sve više. “

“Ostave me samog u noći, samog preko dana u crkvama”, nastavio je Isus dalje. “Više se ne brinu za Oltarski Sakrament. Ne govori se više o tom sakramentu ljubavi. I također, ti koji govore o njemu, govore s hladnoćom i ravnodušnošću. Zaboravlja se moje srce. Nitko više ne brine za moju ljubav.

U svako doba sam ožalošćen. Moja kuća postala je za mnoge neko kazalište za razgovor. Čak i moje sluge na koje sam uvijek rado gledao koje sam ljubio kao zjenicu oka svog. Oni bi pak morali razveseliti moje gorčinama prepuno Srce.  Od njih moram prihvatiti znak nezahvalnosti i neshvaćanja. Ja vidim moj sine.. (ovdje je zanijemio, jecaji mu stegnuše grlo, plakaše)…što me licemjernim pretvaranjem izdaju razbojničkim pričestima tako da nogama gaze prosvjetljenja i ojačanja što im ga trajno dajem…”, govori Isus Krist redovniku ocu Piju koji je tu poruku u pismu 12. ožujka 1913.  prenio svom prijatelju ocu Augustinu kao Isusov krik boli nad Crkvom.

Iz ovoga vidimo da Isusa strahovito boli naša nevjera u njegovu istinsku prisutnost u Euharistiji, ravnodušnost prema njemu, kao i svetogrdno Pričešćivanje koje on naziva “razbojničkim” pristupanjem svetoj Pričesti, a koje dolazi kao posljedica te naše ravnodušnosti prema Živom Bogu. Zamislite kako bi se osjećali da sretnete dragog vam prijatelja, a on vas niti ne primijeti, niti ne pozdravi na ulici. Razmislimo koliko smo često prošli pored neke crkve ne osvrnuvši se i zaboravivši da je u tamo živi Bog koji čeka i tuguje u svojoj samoći zbog roda nevjernog. Koliko smo često i ušli u crkvu prekrižili se samo da to obavimo, a ne iz istinske radost zbog susreta s Bogom.

To je dokazala i poznata svjetska katolička evangelizatorica Sherry Weddell, suosnivačica Instituta Katarina Sijenske i autorica katoličkog bestsellera “Forming Intentional Disciples”  koja na svojim putovanjima diljem svijeta postavlja vrlo važno pitanje katoličkom stanovništvu koje glasi: “Gdje je Isus trenutno?”

Glavni odgovori variraju od: “U mom je srcu” do “Pa, tamo gdje su dvojica ili trojica.”

Mnogi su odgovorili i da ćemo Isusa susreti u siromasima, ali  Euharistiju spomenulo je jako malo ljudi.

Godine 2019. Istraživački centar Pew proveo je istraživanje nad američkim katolicima i došli su do zaključka da više od 79 posto američkih katolika ne vjeruje u istinsku prisutnost Isusa  Euharistiji. Prema ovom istraživanju čak  7 od 10 ljudi koji se identificiraju kao katolici ne vjeruju da  kruh i vino “zapravo postaju” Tijelo i krv Isusa Krista. Pewovo istraživanje također je otkrilo da među katolicima koji redovito posjećuju misu jednom tjedno, 63% poznaje ovaj nauk Crkve; 14% se izjasnilo da odbijaju vjerovati; a 23%  da ne znaju nauk crkve.

Međutim, 75% katolika koji pohađaju mjesečno ili godišnje vjeruje da je Euharistija samo simbol, a čini to i 87% katolika koji rijetko ili nikad ne pohađaju misu.

Davno prije nego što je izašla Pewova anketa o katolicima i Euharistiji, Weddell je shvatila po odgovorima na svoje pitanje “Gdje je Isus trenutno?”  da mnogi današnji Isusovi učenici ne smatraju da je Isus zaista prisutan među njima kroz dar svete Euharistije i daje prisutan u Tabernakulu crkve stalno.

Uistinu, sotona je toliko zaslijepio svijet da je postigao to da današnji ljudi ignoriraju Boga, ignorira njegovo bivanje među nama, čak i onaj svijet koji redovito odlazi u crkvu misu i time,  ne samo da propuštamo život i sada i u vječnosti, nego i žalostimo srce Boga do suza i jecaja,  Srce koje se dalo probosti za nas. Mlakost prema Bogu je nešto najgore što nam se može dogoditi a na to nas je također Isus upozorio rekavši: a znam tvoja djela: ti nisi ni hladan ni uzavrio. Što nisi hladan ili vrijući! Ali, budući da si mlak, i ni hladan ni ključajući, ja ću tebe povratiti iz usta svojih.

Đavao to zna i zbog toga se izrazito trudi sakrati današnjem naraštaju ovu snažnu Istinu zbog koje Isus jeca. Isus je živ, Isus je među nama.

“Vrati se i razgovaraj o onome što si vidio. Reci svima koliko volim svaku dušu. Reci svima koliko mi nedostaje svaka duša kako bi bila sretna i bila uronjena u mene.

Reci svima da čekam sve. Reci svima da me mogu naći živog i stvarnog na zemlji. Baš kao što me vidiš ovdje, baš kao što me i na zemlji svi mogu susresti u svetoj pričesti. U svetoj misi čekam na sve vas.

Kad svećenik u posveti podigne Hostiju, ne sagnite glave, ne zatvarajte oči, već me pogledajte! Jer iz ove Hostije ja gledam vas, gledam vas s ljubavlju i dolazim s ljubavlju onima koji Me prihvaćaju s ljubavlju kako bi svoju dušu ispunili Mojom ljubavlju i snagom u borbi protiv zla. Govori o tome! “, kazao je Isus svećeniku, koji se utopio, vidio pakao čistilište i raj, razgovarao s Isusom koji nam prenosi ovu poruku.

www.medjugorje-news.com