Hrvatski svećenik otkriva: Pričest je ispravna samo na ovaj način
U objavi koju je na Facebooku podijelio OTAC Petar Galić, ponovno je otvoreno važno pitanje načina primanja svete pričesti prema jasnim naputcima Katoličke Crkve. Budući da se oko ove teme često vode javne rasprave, pa čak i svađe, važno je podsjetiti da kod svetih sakramenata nema proizvoljnosti, nego se vjernici trebaju držati službenih odredbi Crkve.
U posljednje vrijeme često se vode javne rasprave, pa čak i svađe, oko načina primanja svete pričesti. Upravo zato važno je podsjetiti da kod svetih sakramenata nema proizvoljnosti. Katolička Crkva dala je jasne naputke o načinu pričešćivanja, a vjernici su pozvani pristupati Euharistiji s poštovanjem, vjerom i poslušnošću crkvenim odredbama.
Sveta pričest središte je kršćanskoga života. Zato se način njezina primanja ne smije promatrati kao pitanje osobnog ukusa, navike ili međusobnog nadmetanja, nego kao čin dubokog poštovanja prema stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Katolička Crkva ima više službenih dokumenata koji uređuju način primanja svete pričesti. Ti dokumenti razlikuju ono što pripada općem pravu Crkve od onoga što mogu odrediti biskupske konferencije ili mjesni biskupi, uz potrebno odobrenje Svete Stolice.
Među najvažnijim dokumentima nalaze se Opća uredba Rimskog misala, instrukcija Redemptionis Sacramentum, Memoriale Domini, Zakonik kanonskoga prava te drugi crkveni dokumenti koji govore o dostojanstvu Euharistije.
Opća uredba Rimskog misala, osobito u brojevima 160 i 161, govori o načinu primanja svete pričesti. Prema tim odredbama, vjernik može primiti pričest na jezik ili, ondje gdje je to odobrila biskupska konferencija i potvrdila Sveta Stolica, na ruku.
Pričest se može primiti stojeći ili klečeći, prema odredbama mjesne biskupske konferencije. Važno je istaknuti da se vjerniku ne smije uskratiti sveta pričest samo zato što želi kleknuti ili primiti pričest na jezik.
Posebno važan dokument za praktična pitanja oko Euharistije jest Redemptionis Sacramentum iz 2004. godine. Taj dokument jasno naglašava potrebu pravilnog i pobožnog slavljenja svete mise te dostojanstvenog primanja svete pričesti.
U brojevima 90 do 92 govori se o pravu vjernika na primanje pričesti na jezik. Također se navodi da ondje gdje je dopušteno vjernik može primiti pričest na ruku, ali hostiju mora odmah blagovati pred služiteljem. Nitko ne smije hostiju ponijeti sa sobom niti je zadržavati u ruci.
Isti dokument naglašava da, ako postoji opasnost od oskvrnuća, služitelj može uskratiti pričest na ruku. Time Crkva želi zaštititi Presveti Sakrament od svakog oblika nepoštovanja ili zlouporabe.
Važan dokument je i Memoriale Domini iz 1969. godine. U njemu se potvrđuje da je tradicionalni način primanja svete pričesti u latinskoj Crkvi primanje na jezik. Istodobno se dopušta da pojedine zemlje, uz posebno odobrenje Svete Stolice, uvedu mogućnost pričesti na ruku.
Zakonik kanonskoga prava također uređuje pitanje pristupa svetoj pričesti. Kanon 912 kaže da svaki krštenik kojemu pravo ne priječi može i treba biti pripušten svetoj pričesti. Drugi kanoni, osobito 843, 915 i 916, govore o okolnostima u kojima se sakramenti mogu ili moraju uskratiti.
Crkva, dakle, jasno razlikuje redovito pravo vjernika na pristup sakramentima od situacija u kojima postoje ozbiljne zapreke. Sveta pričest nije običan simbol ni privatni čin, nego sakrament koji se prima u vjeri, poniznosti i zajedništvu s Crkvom.
Dokument Ecclesia de Eucharistia posebno naglašava dostojanstvo Euharistije i potrebu pobožnog primanja, iako ne ulazi u sve praktične liturgijske norme. On podsjeća da je Euharistija najveći dar Crkvi i da se prema njoj mora odnositi s najvećim poštovanjem.
Prema službenim naputcima Crkve, pričest na jezik uvijek je dopuštena u latinskoj Crkvi. Pričest na ruku dopuštena je ondje gdje je za to dano odobrenje Svete Stolice i gdje je takvu praksu uvela mjesna biskupska konferencija.
Vjernik prije primanja pričesti treba učiniti čin štovanja, najčešće naklon ili drugu propisanu gestu prema mjesnim odredbama. Hostija se mora odmah blagovati pred služiteljem. Nitko ne smije sam uzeti hostiju ili kalež, nego se sveta pričest prima od služitelja.
Zato je važno da se oko ovoga pitanja među vjernicima ne stvaraju podjele, osuđivanja i svađe. Crkva jasno dopušta ono što je dopušteno i propisuje ono što se mora poštovati. Vjernici su pozvani pristupati svetoj pričesti sabrano, ponizno i s vjerom, bilo da je primaju na jezik ili, ondje gdje je dopušteno, na ruku.
Najvažnije je da svaki pristup Euharistiji bude prožet dubokim poštovanjem prema Isusu Kristu, koji nam se daruje pod prilikama kruha. Sveta pričest nije prostor za prepirke, nego susret s Gospodinom koji traži čisto srce, vjeru i ljubav.
Zato je dobro ponovno se vratiti službenim naputcima Crkve i u njima pronaći mir, jasnoću i sigurnost. U svetim sakramentima ne vodi nas osobna proizvoljnost, nego vjera Crkve, njezini propisi i ljubav prema Kristu prisutnom u Presvetoj Euharistiji.
