Hijerarhija Pravoslavne Crkve – koje su sličnosti, a koje razlike s Katoličkom Crkvom

Za razliku od Katoličke Crkve u kojoj rimski biskup, papa, ima vrhovnu vlast u čitavoj Crkvi, Pravoslavna Crkva, kao jedna Crkva, podijeljena je na samostalne tj. autokefalne, mjesne Crkve, povezane vjerom, sakramentima i jedinstvenim temeljnim kanonskim pravom (tzv. Nomokanon – kanoni proglašeni u prvom tisućljeću).

Svaka mjesna Crkva ima svoj sustav teologije i duhovnosti, kanonizacije svetaca, kadroviranja, financiranja i upravljanja materijalnim dobrima, čuvajući jedinstvo vjere, sakramenata i kanona s ostatkom Pravoslavne Crkve.

Na čelu mjesne, autokefalne Crkve (uzmemo li kao primjer Srpsku pravoslavnu Crkvu, ali i većinu mjesnih pravoslavnih Crkvi) nalazi se patrijarh, no njegov položaj u Crkvi ne možemo usporediti s položajem i ulogom pape u Katoličkoj Crkvi. Premda je riječ o časnoj službi, bitno je naglasiti kako mjesnom, autokefalnom pravoslavnom Crkvom upravljaju svi biskupi (episkopi) koji čine Sveti Arhijerejski (biskupski) Sabor. Sveti Arhijerejski Sabor ima vrhovnu vlast u pitanjima vjere, bogoslužja, crkvene discipline i unutarnjeg uređenja Crkve, te vrhovnu sudsku vlast u okviru svoje nadležnosti.

Budući da je trajno i često zborovanje baš svih biskupa jedne mjesne Crkve teško ostvarivo, u pravoslavlju postoji Sveti Arhijerejski Sinod, kojemu je povjereno trajno rješavanje tekućih crkvenih poslova. Sveti Arhijerejski Sinod čine četvorica biskupa na čelu s patrijarhom – predsjedajućim biskupom. Članove Svetog Arhijerejskog Sinoda bira Sveti Arhijerejski Sabor na dvije godine, i to svake godine po dvojicu.

Kao i u Katoličkoj Crkvi, tako i u pravoslavlju postoje tri stupnja sakramenta svetog reda: đakonat, prezbiterat i biskupstvo (episkopat).

Episkop (hrv. biskup) je najviši stupanj crkvene hijerarhije, ima puninu sakramenta svetog reda i apostolsko nasljedstvo, jednako kao i kod katolika. Naziv dolazi od grč. επίσκοπος, što znači nadglednik, što su Srbi izgovorno prilagodili kao episkop, a Hrvati kao biskup. Episkopa se još naziva i arhijerej (grč. άρχιερεύς) što znači prasvećenik; vladika (staroslavenski; grč. δεσπότης – vladar, namjesnik). Episkop upravlja eparhijom ili episkopijom (hrv. biskupija).

Naslov arhiepiskopa (grč. αρχιεπίσκοπος, hrv. nadbiskup) nose poglavari pojedinih Crkava (patrijarh SPC je arhiepiskop pećki), ali u počasnom smislu i neki drugi biskupi (u SPC: zagrebačko-ljubljanski, dabro-bosanski, crnogorsko-primorski i autonomni ohridski). S arhiepiskopom je usko povezana i titula mitropolita (grč. mητροπολίτης, hrv. metropolit).

Episkopi poglavari nekih pravoslavnih Crkava uz arhiepiskopski i mitropolitski naslov, nose još i naslov patrijarha (grč. πατριάρχης – praotac).

Prezbiter (grč. πρεσβύτερος – starješina, srp. prezviter) je zapravo ispravan, „školski“ naziv za svećenika, kako u Pravoslavnoj, tako i u Katoličkoj Crkvi. U pravoslavlju ga se naziva i jerej, što u doslovnom prijevodu znači svećenik (grč. ιερεύς). Ako je na čelu župe, prezbitera se naziva parohom (župnikom), a kao namjesnik više župa nosi naslov arhijerejskog namjesnika, što možemo usporediti sa službom dekana u Katoličkoj Crkvi ili službom biskupskog vikara. Kao i u Katoličkoj Crkvi (prečasni, monsinjor), pravoslavni prezbiteri mogu nositi određene počasne naslove kao što su protonamjesnik (protojerejev zamjenik – istaknuti svećenik do 20 godina službe), protojerej (hrv. prvosvećenik, skraćeno prota – istaknuti svećenik s više od 20 godina službe), protojerej-stavrofor (hrv. prvosvećenik-križonoša, zbog prsnog križa koji nosi – ovaj naslov nose najstariji i najzaslužniji prezbiteri, a dodjeljuje im ih Sveti Sinoda).

Đakon (grč. διάκονος) je najniži od tri stupnja svetog reda, kao i kod katolika. Za razliku od katolika, čiji đakoni krste, vjenčavaju, vode sprovode itd., pravoslavni đakon ne vrši samostalno nijedan liturgijski čin, već asistira. Među đakonima također postoje počasni naslov, pa će tako đakoni s više od deset godina službe biti nazivani protođakonima (hrv. prvi đakoni). Monah koji je ujedno i đakon naziva se jerođakon, odnosno arhiđakon (po časti iznad ostalih đakona).

Za razliku od Katoličke Crkve u kojoj se red episkopata (biskupstva) tj. vrhovna služba naučavanja, posvećivanja i upravljanja rjeđe podjeljuje redovnicima, u Pravoslavnoj Crkvi monaštvo ima prvenstvo, odnosno red episkopata može primiti isključivo monah koji je zaređen za svećenika tj. jeromonah. Među jeromonasima također postoje različiti stupnjevi, a to su: iguman (grč. ἡγούμενος, hrv. vođa, upravitelj) je poglavar manastira/samostana, sinđel (sin-kelion, sućelijnik, onaj tko živi s nekim) je monah koji živi uz episkopa i pomaže mu, protosinđel koji je prvi među sinđelima po časti, te arhimandrit (grč. arhi-nad, iznad; egipat. mandra-stado) što je najviši naslov za najzaslužnije monahe.

www.medjugorje-new.com/bitno.net