Gospa, Fatima, krunica i pakao
Djeca vidioci dobila su užasavajuću viziju, ali im je također pokazan put do neba. Kada se Gospa ukazala troje djece pastira u Fatimi 1917. godine, dopustila im je da vide viziju koja bi uplašila svako dijete (ili odraslu osobu). Pred sobom su vidjeli “ogromno more vatre” i u njemu mučene mnoge duše.
Bila je to zastrašujuća slika, koju je sestra Lucija kasnije komentirala, rekavši: “Ta je vizija trajala samo jedan trenutak, zahvaljujući našoj dobroj Nebeskoj Majci, koja je pri prvom ukazanju obećala da će nas odvesti u nebo. Bez toga, mislim da bismo umrli od terora i straha.”
Katekizam potvrđuje postojanje pakla, ali opisuje strožu kaznu od vječnog spaljivanja. Nauk Crkve potvrđuje postojanje pakla i njegovu vječnost. Neposredno nakon smrti duše onih koji umru u stanju smrtnog grijeha silaze u pakao, gdje trpe paklene kazne, ‘vječni oganj.’
Glavna kazna pakla je vječna odvojenost od Boga, u kojem samo čovjek može posjedovati život i sreću za koje je stvoren i za kojima čezne (KKC 1035).
Objašnjenje koje Katekizam daje je zašto bismo se trebali bojati pakla. Trebali bismo se bojati mogućnosti da provedemo vječnost odvojeni od Boga koji nas toliko voli. Iako je istina da su djeca vidjela pakao prikazan kao more vatre, sestra Lucija je primijetila kako oni u paklu pate od golemog “očaja”.
Pakao je mjesto potpune pustoši, usamljeno mjesto – uopće nije “zabava grešnika” koju mnogi ljudi zamišljaju, piše Aleteia.org
Dante je pisao o ovom aspektu pakla u svom Paklu. Za razliku od “ogromnog mora vatre”, on ga opisuje kao “ledeno jezero”. Posebno, Sotona je do struka u ledu i vidi se kako plače: Car kraljevstva žalostan Od sredine grudi iz leda izlazio, Sa šest očiju je plakao, a niz tri brade Slijevale suze suze i krvava nestašluka (Pjesma XXXIV).
Umjesto mjesta neprestanog gorenja, na njega se gleda kao na mjesto tame, hladnoće i očaja. Danteova slika pakla naglašava stvarnost vječne odvojenosti od Boga, nešto strašno i krajnje usamljeno. U ovom prikazu pakla, to je mjesto gdje vičete, ali nitko ne čuje vaše vapaje; mjesto gdje želiš biti pored nekoga, ali se nikad ne možeš pomaknuti.
Dobra vijest je da Gospa ovu viziju nije samo pokazala djeci da bi ih prestrašila. Željela je da znaju zašto bismo trebali nastojati izbjeći pakao i zašto bismo trebali učiniti sve što možemo da trčimo prema nebu, dovodeći sa sobom sve koje poznajemo. Također je ponudila put koji bi vodio duše u nebeski zagrljaj. Vidjeli ste pakao kamo idu duše jadnih grešnika. Kako bi ih spasio, Bog želi uspostaviti u svijetu pobožnost prema mom Bezgrješnom Srcu.
Gospa je učila djecu da se približe njezinu Bezgrješnom Srcu kako bi spasili svoje duše od udaljavanja od Boga. Preporučila je prakticiranje pobožnosti prve subote, prinošenje osobnih žrtava i molitvu dodatne molitve tijekom krunice. Kada molite krunicu, recite nakon svakog otajstva: „O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, spasi nas od paklenog ognja. Odvedi sve duše u raj, posebno one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.”
Ova molitva je molitva koja nas podsjeća na vizije pakla, budi u nama želju za spašavanjem duša svaki put molimo krunicu. Molitva sažima naš kršćanski život, prepoznajući našu potrebu za osobnim oproštenjem, ali i usmjeravajući naše napore da pomognemo onima oko nas da dosegnu nebeske radosti.
Gospa Fatimska nas podsjeća da trebamo željeti da sve duše dođu u nebo, čak i naši neprijatelji. Nikada ne bismo smjeli poželjeti da netko provede vječnost odvojen od Boga. Na kraju, što se više približavamo Marijinu srcu, to ćemo biti bliže Isusovu srcu. Kao što je sv. Ljudevit Montfortski napisao, pobožnost prema Mariji “je najsigurniji, najlakši, najkraći i najsavršeniji način približavanja Isusu”.
