Fra Goran Azinović: Što ja mogu dati u hladnoći koja je okovala svijet da ogrijem promrzle duše
Zima je… Hladno je, a Martinov vojnički plašt crveni se kao purpur. Martin je kao vojnik vrlo dobro opremljen. Dok je lagano jahao na svom smeđem konju, pred njim se te hladne, zimske noći niotkud pojavio promrzli, bezimeni prosjak. Odjednom se našao tu, pred Martinom. Što mu Martin može ponuditi? Ta vojnik ne posjeduje ništa svoje… Sve na njemu je carevo.
Iako je bio u službi, vojnik Martin uzima mač, reže plašt napola i daje ga nesretnom siromahu. Govori mu: „Uzmi… Ogrni se! Hladno je!“ Od svih djela koje su brojni sveci dosad nesebično činili, oduvijek me se dojmila ova divna gesta svetog Martina Tourskog.
No, što ja mogu dati u hladnoći koja je okovala svijet da ogrijem promrzle duše? Mogu li ja prerezati svoju odjeću, svoje uspjehe i zasluge ili svoju moć da ogrijem druge? Koga sam ja zaogrnuo plaštem svoje nesebičnosti? Ako sam čist, mogu li otrgnuti dio svoga plašta čistoće i zaogrnuti onoga tko se osjeća nečistim? Mogu li nekome, kome su drugi svukli tu predivnu haljinu čistoće, darovati svoju čistu haljinu? Osim tijela, mogu li zagrliti i promrzle duše?
Kad je te zimske noći Martin zaspao, u san mu je došao Isus. On je bio taj promrzli prosjak zamotan u dio Martinova plašta! Isus je tada poručio Martinu: „Ovim me je plaštem zaogrnuo Martin.“
Kojeg li čuda?! Čovjek je plaštem zaogrnuo Boga koji sve odijeva! Može li se ta hladna, zimska noć po uzoru na Martinovu ponoviti i u tvom životu? Opet je hladno, već sniježi…
fra Goran Azinović za hkm.hr
