FRA GORAN AZINOVIĆ: „Kraj svijeta je blizu, barem u liturgiji“ – što je Merton time zapravo želio reći?
„Kraj svijeta je blizu!“ Rečenica zvuči poput dramatičnog proročanstva, ali Thomas Merton dodao joj je nekoliko riječi koje potpuno mijenjaju njezino značenje: „barem u liturgiji“. Fra Goran Azinović u svojoj novoj kolumni za hkm.hr objašnjava zašto kršćanin ne bi trebao živjeti samo prema ritmu ovoga svijeta, nego dopustiti da ga liturgijsko vrijeme, molitva, post, sakramenti i obraćenje neprestano usmjeravaju prema onome što ne prolazi – vječnosti.
Kraj svijeta je blizu!
Ove riječi zvuče apokaliptično, a zapisao ih je američki teolog i filozof Thomas Merton u svojoj knjizi Znak Jonin. Ta knjiga je i svojevrsni Mertonov dnevnik. No, ova proročka rečenica s početka teksta nije potpuna, postoji i njezin drugi dio, a cijela rečenica zapravo glasi:
„Kraj svijeta je blizu, barem u liturgiji.“
Što je Merton time zapravo želio kazati?
Thomas Merton je zasigurno mislio da se vrijeme dijeli na svjetsko i liturgijsko. Vrijeme ovog svijeta često je (is)prazno i čovjek želi više zabave, igara, moći i užitaka, za razliku od crkvenog ili liturgijskog vremena koje sadrži svoj ritam, a ispunjeno je blagdanima, svetkovinama, vremenom kroz godinu, uskrsnim i božićnim razdobljem te adventom i korizmom.
Liturgijsko vrijeme prati ritam ljudskog srca i duše, a Katolička Crkva vjernike tada jasno poziva na post, molitvu i obraćenje.
Također, Crkva te kroz liturgijske propise poziva da primiš milosrđe, ali i da ga daruješ svojim bližnjima, pogotovo onima u potrebi. Osim ritmom, crkveno vrijeme ispunjeno je i ljepotom.
Vjernici u liturgijskom vremenu vježbaju duh, dušu, srce, pamet i tijelo. To vrijeme je također i sakramentalno, sveto je i darovano jer se vjernici pripremaju i primaju svete sakramente.
Zato mi, kršćani, ne smijemo proći ovom Zemljom živeći lagodno samo u svjetskom vremenu, nego smo još više pozvani ponizno živjeti i pratiti liturgijsko vrijeme i propise koje Crkva donosi.
Premda i ono prolazi, liturgijsko vrijeme te ipak usmjerava prema vječnosti koja je neprolazna.
Tko svakodnevno živi u liturgijskom vremenu i poštuje propise Crkve, živjet će i slaviti vječnu liturgiju u Nebu.
