FRA ANTE VUKOJA: Ne skrivaj svoje padove – priznanje je početak istinske slobode
Fra Ante Vukoja u emisiji „Duhovni poticaj – Živo vrelo“ Radiopostaje Mir Međugorje promišlja o prikrivanju, jednoj od čovjekovih najstarijih slabosti. Dok nas skrivanje vlastitih padova i rana zarobljava, priznanje istine otvara put slobodi, Božjem milosrđu i istinskoj snazi.
Jedna od posljedica istočnoga grijeha svakako je prikrivanje. Adam i Eva se nakon prvoga grijeha kriju: jedno od drugog, od Boga, ali i od istine s kojom se svatko pojedinačno morao suočiti. Prikrivanje nas prati od malih nogu. Čak nam se može učiniti simpatičnim kako mala djeca prikrivaju svoje male nestašluke. Kako postajemo stariji, ti nestašluci najčešće bivaju sve veći, a stoga i prikrivanje sve manje simpatično, a sve više teret i znak zarobljenosti duha. Čovjek prikriva svoje mane i padove zbog ponosa, zbog straha, zbog obraza ili ti ugleda. Čest nismo hrabri pokazati svoju slabost; često smo u strahu da će drugi iskoristiti našu ranjenost. Znamo da su ljudi sklono odbacivanju i izopćavanju. Zašto prolaziti kroz to? Zašto si to dopustiti?
Bog čovjeka od početka zove čovjeka na svjetlo istine. Sloboda nije u skrivanju. Ako ne možeš slobodno hodati u istini onda i nisi slobodan. Čast nije u petljanju. Ako petljaš, onda nisi častan. Snaga nije u tvojoj prividnoj jakosti. Ako je prividna, onda nije istinska snaga. Sloboda se rađa u trenutku kada me nije strah istupiti pred svjetlo istine, jer istina je Božje milosrđe i ljubav za svaki moj pad. Čast se rađa u trenutku priznanja jer čas je ona pohvala koju Bog daje skrušenom grešniku koji priznaje pad. Snaga se rađa u hrabrosti prihvaćanja pada i slabosti jer snaga je jedino u Božjem prigibanju i podizanju palog čovjeka. Zato je prikrivanje mjera starog, zemaljskog čovjeka, a priznanje novog i nebeskog. Prikrivanje je strah zemaljskog suda. Priznanje je prepuštanje Božjem sudu. Počasti se darom priznanja kako ne bi hodao u ropstvu prikrivanja.
