Evo zašto je papa Franjo toliko odan Usnulom sv. Josipu i Mariji koja razvezuje čvorove
Ove dvije Papine posebne pobožnosti potječu iz njegove molitve zagovora i povjerenja u Mariju i sv. Josipa. Ove su pobožnosti svetom Josipu i Djevici, ali u prikazima koji se ne bi mogli smatrati tipičnim: naime, usnuli sveti Josip i Marija koja Razvezuje čvorove.
Papa Franjo od mladosti ima duboku pobožnost prema svetom Josipu. U crkvi sv. Josipa u Buenos Airesu 1953. godine 17-godišnji Jorge Mario Bergoglio otkrio je svoj poziv i izrazio želju da svoj život posveti Bogu i ljudima. Nakon mnogo godina, bilo je to na blagdan svetog Josipa, 19. ožujka 2013., kada će taj mladić — sada zrela odrasla osoba — biti inauguriran za Papu i poglavara Crkve.
Na ovo putovanje u Rim nije otišao sam. Franjo je želio da sveti Josip ide s njim, kao diskretan vodič i tihi zaštitnik, ali uvijek pozoran. I danas se u Papinoj radnoj sobi u kući sv. Marte nalaze dva kipa koji prikazuju sveca. Jedan je papi posebno drag i nosi ga sa sobom otkad živi u isusovačkom visokom sjemeništu u San Miguelu, gdje je bio rektor. To je kip koji prikazuje svetog Josipa kako spava.
Dok je spavao, sveti je Josip primio poruke od Boga koji ga je upozorio na opasnost od kralja Heroda i povjerio mu da voli i štiti Mariju i malog Isusa. Bilo je to u snu kada je Josip prihvatio svoju ulogu oca Isusa i cijelog čovječanstva, zaštitnika, branitelja i tješitelja. Josip je pažljiv i nježan čuvar Obitelji, pravedan čovjek koji prihvaća i čuva Božja otajstva, kao što je dragovoljno odlučio prihvatiti i zaštititi Mariju, ženu koju je Bog izabrao da bude Presveta i Bezgrješna Majka njegova jedinog Sina .
Zbog toga otac Marcello Stanzione objašnjava da Papa ima običaj ispod kipa sveca staviti popis problema, molbi i molitvi vjernika. Kao da poziva svetog Josipa da “odspava” i možda iznese dobru riječ pred Bogom za rješavanje teških situacija i pomoć potrebitima, pozivajući se tako na svečevu ulogu milosrdnog i potpunog oca, pažljivog prema onima koje voli. On je uistinu poseban svetac, koji nas štiti i pomaže i dok spava!
Zahvaljujući papi Franji, pobožnost prema Djevici Mariji koja razvezuje čvorove – i devetnica njoj – upravo sada doživljava procvat u Katoličkoj crkvi. Papa Franjo saznao je za ovu pobožnost u Njemačkoj, tijekom godine studija kada je napisao svoju tezu o njemačkom teologu talijanskog podrijetla Romanu Guardiniju; zaljubivši se u ovu marijansku pobožnost, Bergoglio ju je proširio kad se vratio u Argentinu.
U romaničkoj crkvi svetog Petra u Augsburgu nalazi se slika (vjerojatno iz 1700-ih) koja prikazuje Mariju. Blažena Djevica je spokojna, ali potpuno usredotočena na zadatak koji joj je povjeren: razvezuje velike i male čvorove na dugačkoj, zamršenoj bijeloj vrpci, koju joj nudi anđeo s njezine lijeve strane; pušta ga iz njezinih ruku s njezine desne strane, ravan i bez čvorova, u ruke drugog anđela. Ova pobožnost ima svoje daleko podrijetlo u tekstu svetog Ireneja, koji je napisao da je “čvor Evine neposlušnosti razriješen Marijinom poslušnošću.” Međutim, slika povezana s današnjom pobožnošću ima noviju genezu. Godine 1612. njemački plemić Wolfgang Langenmantel oženio je Sophie Imhoff. Tada su zbog krize u braku bili pred razvodom. Wolfgang se za pomoć obratio samostanu u Ingolstadtu.
Nakon što je posjetio samostan u četiri odvojena navrata u razdoblju od 28 dana, potražio je savjet isusovačkog svećenika Jakoba Rema, koji je, zahvaljujući svom iskustvu, imao nadahnuće povjeriti ovu situaciju Djevici Mariji. Sljedećih je dana Wolfgang — zahvaljujući molitvi koju je zajedno s isusovcem izmolio Djevici Mariji — dobio milost promjene svoje obiteljske situacije. U Njemačkoj je u to vrijeme bila tradicija vjenčanja vezati ruke supružnika bijelom vrpcom, kao simbolom njihove zajednice. Wolfgangova žena Sophie vezala je čvor na toj vrpci nakon svake svađe s mužem. Ova je vrpca dospjela u ruke ocu Remu, i držao ga je kod sebe dok se molio Djevici Mariji za njihovo pomirenje.
Zadnje subote toga mjeseca, 28. rujna 1615., dok je svećenik držao uvrnutu i u čvorove vrpcu i molio pred Marijinom slikom, svi su se čvorovi čudesno raspetljali i razvezali, a vrpca je ponovno postala ravna i ravna. Od tog dana par se pomirio, razvod je izbjegnut i ostali su zajedno do smrti. Kaže se da je sliku koja je danas povezana s pobožnošću naručio unuk ovog njemačkog para čiji je brak spašen Bogorodičinim zagovorom.
