Kada u\u0111emo u katoli\u010dku crkvu, \u010desto pogled najprije zastane na oltaru, kri\u017eu, kipovima ili vitrajima. No u mnogim crkvama, negdje pokraj tabernakula, tiho gori jedno malo crveno svjetlo. Na prvi pogled mo\u017ee se u\u010diniti kao obi\u010dan ukras ili dio crkvenog prostora, ali ono nosi duboko zna\u010denje.<\/p>\n\n\n\n
To malo crveno svjetlo jedan je od najljep\u0161ih i najdirljivijih znakova na\u0161e katoli\u010dke vjere.<\/p>\n\n\n\n
Ono nas podsje\u0107a da Isus Krist nije samo uspomena, nije samo lijepa pri\u010da iz pro\u0161losti i nije samo simbol. On je stvarno prisutan u Presvetom Sakramentu Oltara.<\/p>\n\n\n\n
Kada je svjetlo pokraj tabernakula upaljeno, to zna\u010di da se u tabernakulu \u010duvaju posve\u0107ene hostije. A tamo gdje je Presveta Euharistija, tamo je \u017eivi Isus Krist \u2014 isti Onaj koji je hodao Galilejom, lije\u010dio bolesne, opra\u0161tao grijehe, tje\u0161io slomljene i pozivao umorne da do\u0111u k Njemu.<\/p>\n\n\n\n
Zato taj mali plami\u010dak nije neva\u017ean. On govori ti\u0161e od rije\u010di, ali sna\u017enije od mnogih propovijedi.<\/p>\n\n\n\n
Govori nam: Isus je ovdje.<\/p>\n\n\n\n
U ti\u0161ini crkve, u skrovitosti tabernakula, On \u010deka. \u010ceka \u010dovjeka koji dolazi zahvaliti. \u010ceka onoga koji dolazi moliti. \u010ceka onoga koji ne zna \u0161to bi rekao, ali zna da mu je te\u0161ko. \u010ceka srce koje tra\u017ei mir.<\/p>\n\n\n\n
Pred tabernakulom se ne nalazimo pred obi\u010dnim mjestom. Nalazimo se pred otajstvom Bo\u017eje ljubavi. Zato nas crveno svjetlo poziva na po\u0161tovanje, sabranost i vjeru.<\/p>\n\n\n\n
Poziva nas da pokleknemo s po\u0161tovanjem.<\/p>\n\n\n\n
Poziva nas da sa\u010duvamo ti\u0161inu.<\/p>\n\n\n\n
Poziva nas da se klanjamo Gospodinu prisutnom u Euharistiji.<\/p>\n\n\n\n
Poziva nas da s Isusom razgovaramo kao s najboljim prijateljem.<\/p>\n\n\n\n
Koliko puta \u010dovjek u\u0111e u crkvu rastresen, umoran, optere\u0107en brigama, a ne primijeti da ga Isus ve\u0107 \u010deka? Koliko puta pro\u0111emo pokraj tabernakula kao pokraj obi\u010dnog predmeta, a zapravo prolazimo pokraj najve\u0107eg blaga Crkve?<\/p>\n\n\n\n
Mnogi sveci upravo su pred tabernakulom pronalazili snagu za svoj \u017eivot. Ondje su donosili svoje boli, odluke, ku\u0161nje, radosti i zahvalnosti. Znali su da ne stoje pred simbolom, nego pred samim \u017eivim Kristom.<\/p>\n\n\n\n
Pred tabernakulom \u010dovjek ne mora glumiti. Ne mora imati savr\u0161ene rije\u010di. Ne mora znati moliti lijepo. Dovoljno je do\u0107i, stati pred Isusa i otvoriti srce.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda je upravo zato crveno svjetlo toliko va\u017eno. Ono nas u\u010di da Bog \u010desto djeluje tiho. Ne name\u0107e se. Ne vi\u010de. Ne prisiljava. Samo ostaje prisutan i strpljivo \u010deka.<\/p>\n\n\n\n
Sljede\u0107i put kada u\u0111e\u0161 u crkvu, potra\u017ei to malo crveno svjetlo. Nemoj ga ignorirati. Zastani barem na trenutak. Poklekni. Pogledaj prema tabernakulu i reci Isusu ono \u0161to nosi\u0161 u srcu.<\/p>\n\n\n\n
Jer taj mali plami\u010dak kao da ti govori:<\/p>\n\n\n\n
\u201eEvo me. \u010cekao sam te.\u201d<\/p>\n\n\n\n