{"id":1815,"date":"2020-06-12T17:53:11","date_gmt":"2020-06-12T17:53:11","guid":{"rendered":"https:\/\/medjugorje-news.com\/?p=1815"},"modified":"2021-04-21T08:36:29","modified_gmt":"2021-04-21T08:36:29","slug":"prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/","title":{"rendered":"PRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan"},"content":{"rendered":"

Nije lako stati pred desetak ukori\u010denih knjiga i jo\u0161 nekoliko tisu\u0107a razli\u010ditih tekstova na\u0161eg ponajboljeg katoli\u010dkog publicista dr. fra Tomislava Pervana, a jo\u0161 je te\u017ee rije\u010dju obuhvatiti njegov prebogat \u017eivot. Fra Tomislav je ve\u0107 desetlje\u0107ima kroz svoje napise duhovno i intelektualno osvje\u017eenje u na\u0161oj katoli\u010dkoj javnosti. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201eDa bi se netko rodio u Hercegovini u ono doba, koncem Drugog svjetskog rata, stvarno je morao imati sre\u0107e. Tada se na ovim krajem nadvila smrt i no\u0107 je gutala mnoge, osobito mladi\u0107e koji su se vra\u0107ali iz ratnog vihora. Takva opasnost prijetila je i mom ocu Ivanu I\u0107i Pervanu, koji je 1942. godine stupio u hrvatsku vojsku. On je, naime, te godine krenuo u Slavoniju nabaviti i donijeti kukuruza za kruh. Stvari su se dogodile druk\u010dije od zami\u0161ljenog. Da, moj I\u0107e je po nekom poslao kukuruz, poslao pozdrav ocu i majci, te dvjema sestrama, a sam ostao u Lipiku i dobrovoljno se prijavio u hrvatsku vojsku. I tako ratuju\u0107i na svim stranama vratio se I\u0107e u prolje\u0107e 1944. i na Jurjevo o\u017eenio s mojom majkom Zorkom \u2013 Zorom Suli\u0107, iz \u010citluka (ro\u0111. 1925.,a preminula 2006.).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Nakon svadbe opet vojska i tek pokoja vijest da je \u017eiv i zdrav. Tek u sije\u010dnju 1945. vratio se ku\u0107i i zagrlio sina prvijenca kojemu su dali ime Josip \u017deljko. No, idila je trajala kratko. Doga\u0111ao se prevrat, a ne oslobo\u0111enje \u2013 tako su govorili u narodu \u2013 i partizanske jedinice su nadirale prema Hercegovini. Otac je bio u nedoumici. Pitao se danima \u0161to u\u010diniti? Da donese kona\u010dnu odluku pomogla mu je majka, moja baka Kata. Jednostavno mu je rekla da se prepusti volji Bo\u017ejoj koji ga je kroz tri pro\u0161le godine \u010duvao i da ne izdaje svoje suborce. Otac je donekle utje\u0161en, pograbio ono malo vojni\u010dkih stvari i krenuo u nepoznato. Nakon borbi na Ivan Planini u velja\u010di 1945. krenuo je u Sarajevo, a onda tra\u017ee\u0107i slamku spasa prema Zagrebu, a kasnije prema Zidanom Mostu u Sloveniji. Tamo su ga uhvatile partizanske pand\u017ee i zapo\u010deo je Kri\u017eni put. Valjalo je najprije propje\u0161a\u010diti do Jastrebarskog i tamo za dlaku izbje\u0107i smrt. Nije ukrcan na vlak koji je naizgled nudio odlazak prema ku\u0107i, ali zavr\u0161io je \u2013 saznalo se kasnije \u2013 u nekim jamama i \u0161umama negdje na Kordunu. Tko je tada u njem bio vi\u0161e se nije vratio. Kri\u017eni put nastavljen je prema Sisku, preko Slavonskog Broda i Tuzle sve do Sarajeva. Doveden je i smje\u0161ten u sredi\u0161njicu zloglasne\u00a0Udbe<\/em>. Zgrada je poput ko\u0161nice bila natrpana hrvatskim vojnicima. Tek spu\u0161taju\u0107i se s vi\u0161ih katova prema ni\u017eim dalo se zaklju\u010diti \u201eda se \u010disti paluba\u201c i da svi koji izlaze zapravo idu u grob. Kad je I\u0107o stigao do prizemlje o\u010dekivao je najgore. Tada je ugledao i legendarnog fra Mladena Barbari\u0107a u franjeva\u010dkom habitu bez pasi\u0107a. \u2018Da se ne bi objesio?, tuma\u010dili su udba\u0161i. I taman kad je htio zamoliti posljednje sakramente fra Mladen je njemu i ostalom dru\u0161tvu prio\u0107io \u2018da se ne boje, jer da je od ju\u010der progla\u0161ena amnestija\u2019. \u2018Ne\u0107e vas pobiti\u2019, zazvu\u010dalo je jo\u0161 jedno fratrovo ohrabrenje. A taj fra Mladen, Bo\u017ee moj\u2026 bio je pri\u010da vrijedna da je pamte stolje\u0107a. \u017divotom je potvrdio da la\u017eu oni koji govore da postoji mno\u0161tvo putova, jer on je kora\u010dao samo jednim: putem zacrtanim u savjesti svojoj slu\u0161aju\u0107i glas nutrine i utjehe Bo\u017eje. Cijeli \u017eivot ostao je bez novih jugoslavenskih dokumenta, grste\u0107i se oti\u0107i kod mati\u010dara i izvaditi \u201eli\u010dnu\u201c iskaznicu. Kamo god je krenuo, i\u0161ao je sa srcem i du\u0161om. Ruke je sklapao samo kad bi s Bogom razgovarao tra\u017ee\u0107i pomo\u0107 u crnim nevoljama.<\/p>\n\n\n\n

Ali mukama tu nije bio kraj. Za jutarnjeg postrojavanja kraj njih je nai\u0161ao jedan brija\u010d i upro prstom u nekog od I\u0107anova dru\u0161tva tvrde\u0107i da ga je vidio u Jasenovcu. Svi su protrnuli. Prokazani je sve nijekao, ali nije mogao pobje\u0107i od istine. Brija\u010d se okrenuo i \u010dekala se samo smrt. Fra Mladen je ve\u0107 molio za njihove du\u0161e\u2026 Sre\u0107om, taj tako\u0111er napa\u0107eni brija\u010d \u2013 \u017didov imao je samilosti, zatomio je osvetoljubivost i nije ih prokazao. Sljede\u0107ih dana krenuli su prema Mostaru gdje je nastupilo prestrojavanje: jedne se slalo u smrt, druge u logore, tre\u0107e u partizansku vojsku. Sre\u0107om I\u0107e je ugledao svoju tetu \u010dasnu Valentinu i uspio poru\u010diti mome djedu Ivanu da je u Mostaru. Djed je iste no\u0107i krenuo i ve\u0107 sutra, nitko ne zna kako, moga oca izvukao iz zatvora i ba\u0161 oko blagdana Velike Gospe do\u0161ao ku\u0107i. Mo\u017eemo samo zamisliti kako su se tada osje\u0107ali moji uku\u0107ani, kako li je majka proplakala od sre\u0107e\u2026\u201c,\u00a0ne kriju\u0107i jaku emociju prepri\u010dava fra Tomislav o\u010devu, ali i svoju sudbinu.<\/p>\n\n\n\n

Sve je, naime, u \u017eivotu spojeno poput sustava spojenih posuda. Ne mo\u017ee se na jednom kraju ulijevati radost, a na drugom izlaziti tuga. Sve se to nekako izmije\u0161a i ako se ponizno i otvoreno prihvate sokovi \u017eivotnosti svakodnevnica pojedinaca, cijelih obitelji i zajednica tada postaje supstrat iz kojeg ni\u010du plodovi uma i duha. I u obitelji fra Tomislava Pervana bilo je tako.<\/p>\n\n\n\n

\u201eOtac je oti\u0161ao na doslu\u017eenje vojske prije moga ro\u0111enja i mislim da je u Novom Sadu slu\u017eio JNA do 1947. godine. U vojnoj knji\u017eici pisalo mu \u0107irilicom da je nediscipliniran, ne izvr\u0161ava naredbe, da je u ratu bio u neprijateljskoj vojsci 36 mjeseci (dakle, pune tri godine) \u2013 to su vjerojatno dobili iz \u010citluka kad je oti\u0161ao na \u2018doslu\u017eenje\u2019. Nije mu to trebalo kad je proveo tri godine u ratu\u2026\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u2018\u017div \u0107e se vratit nekad, a mrtav nikad\u2019 \u2013 s vjerom su umovali tada uku\u0107ani \u2013 jer Ivan I\u0107e Pervan je bio me\u0111u rijetkima koji se vratio u srez \u010citluk, pod Gredu.<\/p>\n\n\n\n

\u201eMajka nam nije dopu\u0161tala da budemo daleko od oltara. Bija\u0161e to sretno vrijeme posebnog duhovnog rasta. Bilo je to vrijeme mu\u010deni\u010dkih majki i baka, koje su zajedno s nama davale slavu Bogu, pa i na taj na\u010din izvodili djecu na pravi kr\u0161\u0107anski put. Samo jaki motiv, vjera i volja za znanjem davali su snagu generaciji koja je kasnije u zrelim godinama plod svoga \u017eivota ugradila u stvaranje slobodne Hrvatske.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bog je mnogobrojne ku\u0161nje nagradio ozra\u010djem mira i vjere \u2013 nakon nekoliko godina obitelj Pervan bila je na okupu. U studenom 1946. rodio se mali Tomislav, a potom jo\u0161 osmero bra\u0107e i sestara.<\/p>\n\n\n\n

Bog je kroz velike ku\u0161nje izveo obitelj Pervan. U sredi\u0161tu svega bila toga je iskonska vjera koja tada ni\u010dim posebnim nije njegovana: nije bilo duhovnoga \u0161tiva ni kateheza kao danas. Majka Zorka \u2013 Zora bila je, tako\u0111er, pismena. Za vjen\u010danje je od \u017eupnika fra Franje Ivankovi\u0107a dobila Povijest jedne du\u0161e <\/em>od Sv. Male Terezije. Knjiga se \u010ditala za zimskih dana, jer se ljeti moralo raditi.<\/p>\n\n\n\n

U ku\u0107i se nekom \u010dudnom Bo\u017ejom logikom, na\u0161ao i Novi Zavjet kojeg je na hrvatski jezik preveo Franjo Zagoda i tiskan je u Zagrebu 1938. Fra Tomislavu i ostaloj djeci posebno su u sje\u0107anju ostale ilustracije francuskog slikara Gusteve Dor\u00e9a, posebno one dojmljive scene Apokalipse, Danteova raja i pakla. Bilo je u skromnoj ku\u0107noj knji\u017enici jo\u0161 nekoliko molitvenika.<\/p>\n\n\n\n

\u201eBila je rijetkost da je netko imao Novi zavjet ili ne\u0161to vjerske literature, a baka je uvijek imala u rukama Molitvenik fra An\u0111ela Nui\u0107a \u2013 sav izlizan i pocrnio od selja\u010dkih znojnih ruku.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tamo se, \u0161to je posebno interesantno, na\u0161ao i \u017divot Kristov<\/em> Rudolfa Wimmera u tri sveska.<\/p>\n\n\n\n

\u201eSje\u0107am se, pisalo je ovako \u2013 Rudolf Vimer, a ne Rudolf Wimmer \u2013 mo\u017ee se vidjeti u pretisku (jednosve\u0161\u010danom) vl\u010d. Zirduma. Onda su bila tri sveska u nas doma.<\/strong>\u201c<\/p>\n\n\n\n

Bila su to prva vrata ili jo\u0161 bolje re\u010deno prozor kroz koji je i mali Tomislav zavirio u rasko\u0161 teologije.<\/p>\n\n\n\n

Brojna obitelj Pervan uz naporan rad imala je \u0161to pojesti i obu\u0107i. Bili su me\u0111u rijetkima koji su imali uz \u201enosno\u201c i \u201emisno odijelo\u201c \u2013 nosilo se naravno samo nedjeljom i blagdanom! Rodila je ta \u010dinjenica kasnije dostojanstvom i ponosom, hrabro\u0161\u0107u i odva\u017eno\u0161\u0107u koja \u0107e se na \u010dudan na\u010din implementirati u va\u017ene crkvene i narodne doga\u0111aje u Hercegovini. Bio je Tomislav Pervan i me\u0111u rijetkom djecom koja su znala kako se zove biskup u Mostaru i papa u Rimu\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ipak, mo\u017eda je najva\u017enija \u010dinjenica da su baka i mama od samog njegovog za\u010de\u0107a molile krunicu da dijete koje Zorka nosi izabere u \u017eivotu duhovno zvanje, da po\u0111e u fratre ako bude mu\u0161ko ili \u010dasne ako bude \u017eensko. Saznao je on to tek kasnije, na dramati\u010dan i gotovo epski na\u010din, samo nekoliko dana prije maj\u010dine smrti.<\/p>\n\n\n\n

\u201eJednoga ljeta, prije desetak godina, nakon Gospojine bila je velika vru\u0107ina. Ja sam bio na misijskom putovanju u Engleskoj: imao sam neke susrete i predavanja. Kad sam do\u0161ao u Me\u0111ugorje reko\u0161e mi da je majka te\u0161ko bolesna. Le\u017ei.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Odmah sam uzeo sakrament, odvezao se doma u \u010citluk pohoditi je. Ona, starica bla\u017eena na krevetu, onemo\u0107ala, vru\u0107ina je ubila, dehidracija. Ja sjeo pored nje, pri\u010destio je, pomolio se za nju, polo\u017eio ruke. Bla\u017eeno se osje\u0107ala nakon molitve i jednostavno pala u zanos.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

I onda, onako nemo\u0107na, veli: \u2018Sinko, Tomislave! Ne znam jesi li kao fratar i sve\u0107enik sretan. Ako nisi sretan, onda sam ja, tvoja majka, kriva za to. Naime, kad sam bila tobom  trudna (poratna  1946.), svaki sam dan zajedno sa svojom svekrvom (pokojnom bakom Katom, svetom \u017eenom, iz  roda Mileti\u0107a: imala sestru \u010dasnu Valentinu, imala strica fra Ambru Mileti\u0107a koji je na prijelazu stolje\u0107a bio u Mostaru factotum \u2013 i gvardijan, i provincijal, i tajnik biskupa, upravitelj siroti\u0161ta, vrli Hrvat etc.) molila krunicu za dijete koje nosim bude sve\u0107enik, fratar. Svaki dan, neizostavno.\u2019<\/strong><\/p>\n\n\n\n

I onda pridoda: ,Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, negdje u lipnju, za vrijeme svete mise\u2019 \u2013 tako veli \u2013 \u2018negdje oko prikazanja i pretvorbe \u2013 osjetih (tako mama pri\u010da) da je dijete u meni o\u017eivjelo. I ka\u017ee, \u2018zahvalih Bogu \u0161to je dijete \u017eivo, i u tom trenutku sam te prikazala Gospodinu. Da bude\u0161 Bo\u017eji\u2026\u2019<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kad sam zavr\u0161io osmi razred 1960., \u017eupnik je samo rekao: \u2018Donesi potrebnu dokumentaciju\u2019, a ja sam nestrpljivo \u010dekao\u2026 \u201e<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ipak, pozoran pripovjeda\u010d mora naslutiti da svaka ovakva iskrena odluka i nesebi\u010dni \u201eDa\u201c Gospodinu krije sa sobom i svakojake ku\u0161nje. Jednog dana kad se mali Tomislav vratio iz \u0161kole zatekao je oca Ivana u dru\u0161tvu s trojicom in\u017eenjera iz rudnika boksita u kojem je radio. Po pr\u0161utu koji je bio na stolu naslutio je da se ne\u0161to va\u017eno doga\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

\u201eDa, pr\u0161ut se jeo samo u iznimnim prigodama i rezao se samo probranim gostima. Ti ljudi, direktori rudnika, bili su i utjecajni partija\u0161i u na\u0161em srezu. Oborio sam srame\u017eljivo o\u010di pred njihovim pogledima. Otac se ne\u0161to uzvrtio , a onda gotovo ispalio: \u2018Sine Tomislave, drugovi su nam do\u0161li pomo\u0107i. Dat \u0107e ti stipendiji da po\u0111e\u0161 za rudarskog tehni\u010dara u Tuzlu\u2026\u2019 Jo\u0161 je ne\u0161to govorio, a ja sam odva\u017eno uzvratio: \u2018Tata, ja \u017eelim biti samo fratar!\u2019 Otac je ustao i pred dru\u0161tvom me zagrlio govore\u0107i: \u2018Dobro, neka bude po tvojoj volji!\u2019 I vi\u0161e nikad o tome nismo progovorili ni rije\u010di. Drugovi in\u017eenjeri su oti\u0161li, ali posljedice ove odluke osjetit \u0107e moj I\u0107e kasnije\u2026 Na Ilindan je napokon stigla potvrda o primitku u Franjeva\u010dki red i ja sam kao izvrsniji kandidat oti\u0161ao u Visoku, a drugi u Dubrovnik i Zadar.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kako je samo bilo \u010detrnaestogodi\u0161njem Tomislavu ostaviti toplu i plodnu Hercegovinu i krenuti prema hladnijoj Bosni mo\u017eemo samo zamisliti.<\/p>\n\n\n\n

\u201eU Visoko sam oti\u0161ao s nepunih \u010detrnaest godina u rujnu  1960. i maturirao   1964. Bio sam oslobo\u0111en usmenih maturalnih ispita jedini u generaciji, k tome jo\u0161 i Hercegovac u Bosni.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po\u010dela je i jesenjska berba pod budnim okom djeda Ivana, koji je upravljao gospodarstvom jer sin I\u0107e bija\u0161e u tri smjene gotovo stalno u rudniku. Valjalo je pobrati duhan i smokve, a onda gro\u017e\u0111e preraditi u rujno vino i rakiju. Djed Ivan je vodio i glavnu brigu oko unukova odlaska u Visoko.<\/p>\n\n\n\n

\u201eMoj djed Ivan bio je slikovito re\u010deno seoski mudrac, gotovo sveznadar. Znao je gotovo sve poslove: radio je kao stolar, ba\u010dvar, izra\u0111ivao prozore i vrata, pa \u010dak i mrtva\u010dke kov\u010dege. Bio je ro\u0111en 1886., a onda je 1912. godine stupio u austrijsku vojsku i to je obilje\u017eilo cijeli njegov \u017eivot. Iste godine kad je stupio u vojsku 1912. o\u017eenio je moju baku Katu. Sude\u0107i prema \u010dinjenicama, izgleda da je bio dosta izbirljiv, jer bez obzira na majstorski i svekoliki ugled, baku je prona\u0161ao tek \u201eiza sedam sela\u201c\u2026 Baka je tako\u0111er znala \u010ditati, bila je zgodna, ali dosta krhka zdravlja. No, to je nije prije\u010dilo da kao \u017eena i majka ponizno i spremno u\u010dini sve \u0161to mo\u017ee za mu\u017ea i obitelj. Uz mog oca Ivana imali su i dvije k\u0107eri, moje tete Jozefinu i Sofiju. Djed je ta imena k\u0107erima izabrao po imenima tada popularnih austrijskih princeza, jer je cijeli \u017eivot bio impresioniran austrijskom kulturom reda i rada. Znao je govoriti da takve pravne i po\u0161tene dr\u017eave vi\u0161e nikad ne\u0107e biti i \u010dini se da je bio u pravu. Dobro je poznavao sve \u017eupnike u Brotnju u to doba, do kraja Drugoga svjetskoga rata. Dobro se sje\u0107ao kad je umro u \u010citluku  fra Didak Bunti\u0107, a pismen je bio prije vojske. Samouk, u selu druge je u\u010dio \u010ditati i pisati, pa je mogao iz vojske pisati pisma i drugima.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Primao je uvijek i redovito preko \u017eupnika beogradsku \u2018Blagovest\u2019<\/em> \u2013 jedini katoli\u010dki mjese\u010dnik nakon rata na podru\u010dju Jugoslavije (osim zagreba\u010dke Danice<\/em> koja je bila list njihova udru\u017eenja). Uvijek je uzimao i kalendar Dobri Pastir<\/em> \u2013 onaj godi\u0161njak \u0161to ga je ure\u0111ivao fra Rufin \u0160ili\u0107, potom je od po\u010detka \u0161ezdesetih redovito \u010ditao Veritas<\/em>  i Glas Koncila<\/em>. Glasnik Srca Isusova i Marijina<\/em> je kasnije o\u017eivljen\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Djed je volio vinograd i uz polja duhana proizvodio je nadaleko poznato vino. Dok se on s mojom majkom bavio poljem, duhanom i lozom o nama je brigu vodila baka Kata. Da nije bila tako dobra i po\u017ertvovna mo\u017eda moji roditelji ne bi imali toliko djece. Baka je bila dobri duh i svi smo osje\u0107ali njezinu neizmjernu ljubav.\u201c, <\/strong>sje\u0107a se fra Tomislav.<\/p>\n\n\n\n

I tako, \u010dim je obitelj ispratila sina i unuka u Visoko uslijedili su osvetni\u010dki udarci. Kad je partijska vrhu\u0161ka shvatila da ne mo\u017ee uloviti pti\u0107a, odlu\u010dila je udariti po gnijezdu. Tomislavu je ukinuto temeljno zdravstveno osiguranje i valjalo je gotovinom pla\u0107ati sve: od zubara do bilo kakvog lijeka ili najosnovnije medicinske pomo\u0107i. Otac Ivan po\u010deo je opet kri\u017eni put u rudniku boksita. Re\u010deno mu je da zbog neprijateljske djelatnosti i sina fratra vi\u0161e nije po\u017eeljan i da ostaje bez posla. Ipak, nekim \u010dudom netko razborit se zauzeo za njega, pa i onako brojnim socijalnim slu\u010dajevima nije pribrojena obitelj Pervan sa \u010detrnaest du\u0161a.<\/p>\n\n\n\n

\u201eOtac je tako ostao u rudniku sve do invalidske penzije, a onda se sna\u017eno prihvatio obiteljskih poslova. Svu djecu je uspje\u0161no i\u0161kolovao i uz silne \u017ertve izveo na pravi put. Bio je silna energija i volja. Nije kukao niti jadikovao. Bio je vrlo dru\u0161tven, a znalo se \u010desto dogoditi da zapjeva i po\u010dasti sve u svom dru\u0161tvu. Prije svoje smrti otac nas je okupio i zamolio da se svake godine sastanemo o Jurjevdanu na obiteljsku svetu misu na spomen njegova vjen\u010danja koje se zbilo  1944., negdje o Jurjevdanu, te da bude za jelo samo kruh, kuhano janje i mladi luk \u2013 tako su oni proslavili onda u siroma\u0161tvu i ratu njegovo vjen\u010danje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Voljom Bo\u017ejom \u2013 preminuo je na blagdan sv. Josipa  2001., a on je za\u0161titnik sretne smrti i obitelji. Tada imamo prigodu okupiti se i za njegovu smrt i za maj\u010dinu smrt (preminula  27. travnja 2006.), te ispuniti njihovu \u017eelju. Svi koji smo ovdje okupimo se i to je onda uistinu obiteljska zajedni\u010dka fe\u0161ta\u2026 I zahvala Bogu za sve. \u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U znamenitom viso\u010dkom sjemeni\u0161tu obi\u010dne su mladena\u010dke stvari po\u010dele dobivati zna\u010daj izvanrednosti. Kroz svakodnevan zahtjevan i naporan rad Rije\u010d vjere i rije\u010d znanja klesala je umove i du\u0161e mladih sve\u0107eni\u010dkih pripravnika. U bosanskim maglama nove duhovne i intelektualne spoznaje zamijenile su naravno hercegova\u010dko sunce za kojim je mladi \u0111ak Tomislav Pervan \u017eudio. Hladni i visoki stropovi gubili su svoju hladno\u0107u, a mladena\u010dka du\u0161a pronalazila je ideale na kojima \u0107e sebe, a kasnije i druge grijati.<\/p>\n\n\n\n

\u201eTo je bio stra\u0161an dril, ali to su bila dobra vremena kad se ne\u0161to moglo temeljito nau\u010diti. Od nas \u0111aka tra\u017eio je se maksimum. Ako nisi sve od gr\u010dkog razumio morao si ga nau\u010diti kako zna\u0161 i umije\u0161. Posebno sam volio njema\u010dki jezik i ve\u0107 u tre\u0107em razredu gimnazije \u010ditao Karla Maya na njema\u010dkom i pustolovine njegovoga Winethua. Visoko mi je ostalo kao krasna uspomena.\u201c,<\/strong> prisje\u0107a se fra Tomislav.<\/p>\n\n\n\n

Zbog odli\u010dnog uspjeha oslobo\u0111en je mature, a onda je valjalo donijeti odluku o ulasku u novicijat i vratiti se u Mostar.<\/p>\n\n\n\n

\u201eDolazim u Mostar da mi uzmu mjere za habit. Tamo je bilo jo\u0161 dvadesetak kandidata. Bilo je i \u0161ale kad je \u010dasni brat kroja\u010d opominjao: \u2018Tko ne \u017eeli neka odmah ka\u017ee da bez veze ne tro\u0161im platno!\u2019\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kad su mu \u201euzeli mjeru\u201c vratio se Tomislav ku\u0107i, a onda uskoro krenuo u novicijat na Humac. Otac je na magarca natovario dva kufera i ispratio ga na austobus koji je iz \u010citluka vozio za Humac i Ljubu\u0161ki. Uskoro je u Humac, to rasadi\u0161te hercegova\u010dkih fratara, na obla\u010denje franjeva\u010dkog odijela stigla s dvojim konjskim kolima mnogobrojna rodbina. Njih sedamdesetak proslavilo je sve\u010dani doga\u0111aj. Fra Tomislav se sje\u0107a jo\u0161 jedne zgode \u2013 potresne sli\u010dice iz tog vremena koja mu se za cijeli \u017eivot utisnula u du\u0161u.<\/p>\n\n\n\n

\u201eKad sam se opra\u0161tao sa svojima doma  \u2013 prije novicijata, po\u010detkom   srpnja 1964. \u2013 onda sam prvi put vidio da djed pla\u010de. Pitam ga za\u0161to pla\u010de. On odgovara: \u2018Odsada vi\u0161e nisi na\u0161!\u2019 Dakle, znao je \u0161to zna\u010di i\u0107i u samostan, \u0161to zna\u010di obu\u0107i habit. Zna\u010di, novi dom, nova obitelj, nova ku\u0107a, novo sve. Ni\u0161ta vi\u0161e nije kao prije. I otada me uvijek zvao s \u2018Vi\u2019 i vi\u0161e mi nikad nije rekao Ti. \u2013 Moje zvanje odredilo je da i najmilijem postanem \u2013 Vi!\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

UVIJEK KRAJ OLTARA<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"Dani provedeni u novicijatu na Humcu ostali su fra Tomislavu u lijepom sje\u0107anju. U toj oazi duha i mira imao je sve potrebne uvjete. O\u0161trouman i darovit brzo je u\u010dio, a po fratarskim knji\u017enicama skidao je pra\u0161inu i s nekih knjiga koje nitko dugo nije koristio. Tako je npr. ve\u0107 u to doba posebno studirao hrvatski jezik, te u\u010dio svirati orgulje i glasovir.<\/p>\n\n\n\n

\u201eU novicijatu sam  1964. \u2013 65. imao u rukama knjigu dvojice autora (Guberina\/Krsti\u0107), Razlike izme\u0111u srpskoga i hrvatskoga jezika<\/em>, izi\u0161le prije rata, mislim 1940. Ljudevit Jonke je izdao ljeti 1964. svoju knjigu \u010dlanaka: Knji\u017eevni jezik u teoriji i praksi<\/em>, \u0161to bija\u0161e novina onda na tr\u017ei\u0161tu, prije \u010duvene Deklaracije 1967. Tu sam knjigu na\u0161ao na Humcu i studirao.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mladi franjevac nije imao nikakvih misonih sudara s Bogom i kr\u0161\u0107anskim naukom, jer njemu je to od najranijih dana bilo poput vode koju pije ili zraka koji udi\u0161e. Ne nji\u0161e se ni za trenutak izme\u0111u izme\u0111u razli\u010ditih filozofija i teolo\u0161kih pristupa, nego uvijek se priklanja Kristu i provjerenom crkvenom nauku. Kora\u010da slobodno osun\u010danom stranom puta i pronalazi uzvi\u0161enost kr\u0161\u0107anske poruke i vlastitu \u017eivotnu radost. To je, priznat \u0107emo, rijetkima su\u0111eno. Po\u010deo je marljivo izu\u010davati Sveto Pismo, a svoja razmi\u0161ljanja pisati: ve\u0107 tada mu je jezik kojim je pisao bio divan, \u010dist i zvonak od jasno\u0107e, a stil \u010desto slikovit, potkrijepljen neprolaznim mislima i nadasve uvjerljiv. Sve dublje je zaranjao u \u017eivu realnost otkrivaju\u0107i tajne srca. Za du\u0161u mu se nisu lijepile ovozemne radosti i ve\u0107 je temeljito sagledavao zna\u010daj poniznosti i \u017ertve. Zatim je lutao \u017eari\u0161tima znanja, proze i poezije, a sve usvojeno usmjeravao je prema teologiji koja ga je magi\u010dno privla\u010dila. Otvorio je du\u0161u za sve \u0161to je veliko i lijepo razmi\u0161ljaju\u0107i o samo\u0107i o Bo\u017ejim tajnama, a usput slu\u0161aju\u0107i klasi\u010dnu glazbu Bacha, Rahmanjinova i Stravinskoga. Uspje\u0161no razaznaju\u0107i \u201estrane svijeta\u201c u teologiji i kulturi stvara stav koji njeguje sve do danas: posebno po\u0161tuje svekoliku kreaciju, izvor misli i njezinog nosioca. Rijetko polemizira i ne iskazuje ljutnju ni nesigurnost, ve\u0107 uporno i sustavno obrazla\u017ee svoje duhovne i intelektualne domete. Poput Sv. Klamenta postaje svjestan da je \u201evjera sjeme, a znanje o vjeri plod\u201c.<\/p>\n\n\n\n

U ovakvim i sli\u010dnim razmi\u0161ljanjima prolazili su mu dani formacije na Humcu, a onda je oti\u0161ao dvije godine u Visoko (1965. \u2013 1967.), pa godinu dana na Teologiju u Sarajevo. Iz tih dana sa zahvalno\u0161\u0107u se sje\u0107a svojih profesora, a posebno dr. fra Ljudevita Rup\u010di\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

\u201eLjudevit Rup\u010di\u0107 je do\u0161ao u Sarajevo za profesora biblike 1958. i bio punih trideset godina \u2013 do 1988, prevodio Novi zavjet, Psalme i Pjesmu nad pjesmama, a odmah od po\u010detka ukazanja u Me\u0111ugorju prihvatio \u010dinjenicu ukazanja i pisao na tu tematiku.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prijelomne i burne 1968. godine zajedno s kolegama fra Jozom Vasiljem, fra Vitomirom Musom odlazi u Austriju, mjesto Schwaz na nastavak teolo\u0161kog i filozofskog studija. Tamo studira do 1970. godine. Istodobno u Rimu su se isklesavali zadnji dokumenti Drugog vatikanskog koncila.<\/p>\n\n\n\n

Nakon dviju godina provedenih u Scwazu i sve\u0107eni\u010dkog re\u0111enja 1969. valjalo je po\u0107i u Njema\u010dku na usavr\u0161avanje njema\u010dkog jezika, ali fra Tomislav u dogovoru s poglavarima odlu\u010duje \u2013 naime, ve\u0107 tada je izvrsno poznavao njema\u010dki \u2013 oti\u0107i u susjednu \u0160vicarku, u Z\u00fcrich pomo\u0107i misionaru fra Ljubi Krasi\u0107u. Stvarno siroma\u0161an kao fratar, s par stotina \u0161ilinga u d\u017eepu (oko stotinjak kuna) tamo slavi svoju Mladu misu i po\u010dinje pomagati u misiji.<\/p>\n\n\n\n

\u201eU Schwazu \u2013 Austrija sam i re\u0111en u studenom 1969. s navr\u0161enih 23 godine. Morao sam tra\u017eiti dispenzu iz Rima da se mogu rediti s 23 godine, jer je kanonska dob za re\u0111enike u misijskim podru\u010djima bila najmanje 24 godine.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eete samo jedanput poga\u0111ati kako je kasnije potro\u0161io skromni honorar! Naravno, kupio je mnoge teolo\u0161ke knjige kroz koje se prvi puta ozbiljnije susretao i sa teolo\u0161kim promi\u0161ljanjima dvojice njema\u010dkih profesora: Valtera Kaspera i Josepha Ratzingera. I jo\u0161 jedan velikan je svojim djelom zaokupio fra Tomislavovu du\u0161u: glasoviti Romano Guardini\u2026<\/p>\n\n\n\n

Za vrijeme rada i boravka u \u0160vicarskoj upoznao je fra Tomislav i mnoge glasovite hrvatske emigrante: fra Lucijana Kordi\u0107a, Vinka Nikoli\u0107a i njegovu suprugu \u0160teficu, slikara Petra Marunu, i mnoge druge\u2026<\/p>\n\n\n\n

Nakon re\u0111enja i boravka u \u0160vicarskoj ponovno su se trojica fratara na\u0161la u bogosloviji Swaiz. Stigao je tamo i provincijal dr. fra Rufin \u0160ili\u0107 (izabran za provincijala 1967.). Ina\u010de, od najranije dobi siro\u010de, smatrao je Provinciju svojom majkom. U Wroc\u0142awu u Poljskoj doktorirao je na djelu o sv. Bonaventuri, a o briljantnosti teze svjedo\u010di i \u010dinjenica da se na nju \u010desto pozivao i Joseph Ratzinger kad bi govorio o teolo\u0161kom djelu sv. Bonaventure.<\/p>\n\n\n\n

Fra Rufin na Teologiji u Sarajevu radi puno i kao dobri duh bogoslovije zapo\u010dinje odiseju<\/em> zvanu Dobri Pastir<\/em>. Postaje, izme\u0111u ostalog otac na\u0161e publicistike, izdaje reviju i godi\u0161njak. Uskoro dolazi i tu\u017ena epizoda i prijepori s biskupom oko nekih hercegova\u010dkih \u017eupa.<\/p>\n\n\n\n

\u201eBila je to borba za pa\u0161njake\u2026 I Abraham i Lot su se tako borili\u2026\u201c,<\/strong> komentira moj sugovornik.<\/p>\n\n\n\n

Na Humcu je trebao pomo\u0107ni me\u0161tar za novake koji ujedno znade svirati i bilo je jasno: fra Tomislav dolazi u kolovozu 1970. na Humac.<\/p>\n\n\n\n

Tamo je se ve\u0107 doga\u0111alo Bo\u017eje \u010dudo. Poput ptice Feniksa iz pepela je u bezbroj mladica niklo hercegova\u010dko franjeva\u010dko redovni\u0161tvo, ono \u0161to je bilo posje\u010deno i smrvljeno 1945. godine sada se izdizalo kao grandiozan znak vjere i domoljublja. Ka\u017eu svjedoci, kad su tih godina u posjet Humcu dolazili fratri iz Amerike (Hercegova\u010dka franjeva\u010dka kustodija) da su plakali od sre\u0107e. Preko stotinjak fratara tiskalo se na tom Bo\u017ejem otoku \u2013 kakav znak nade za Hercegovinu, Crkvu i \u017eu\u0111enu Hrvatsku!<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Iz takve rasko\u0161i vjere i \u017eivota provincijal dr. fra Rufin \u0160ili\u0107 je zaklju\u010dio da mora obnoviti intelektualnu elitu Provincije. Od rata do tada uz provincijala fra Rufina doktorirali su jo\u0161: dr. fra Leonardo Ore\u010d u Ljubljani, dr. fra Ljudevit Rup\u010di\u0107 u Zagrebu i dr. fra Viktor Nui\u0107 u Rimu, dr. fra Kvirin Vasilj \u017eivio je u Americi. Nakon dvije godine kapelanstva i rada u novicijatu (1972. godine), pro\u010ditane najbolje teolo\u0161ke literature onog vremena, na studij Svetog Pisma i put prema Freiburgu krenuo je i fra Tomislav Pervan. I za divno \u010dudo tamo, u tom duhovno hladnom njema\u010dkom ozra\u010dju, nije ga odu\u0161evila suha egzegeza koja je odve\u0107 mitolo\u0161ki \u2013 po uzoru na neke protestantske teologe, Bartha i ekipe \u2013 s Isusom baratala naj\u010de\u0161\u0107e kao suhom granom. Po\u017ealio se fra Tomislav provincijalu i na nastavak studija oti\u0161ao u Graz. Tamo je bila sasvim druga situacija. Na\u0161ao je jednog razboritog profesora koji je osjetio veliki talent kod novog studenta i sve je zavr\u0161ilo izvrsno. Oko Bezgre\u0161nog za\u010de\u0107a 1976. fra Tomislav je predao radnju, a u sije\u010dnju 1977. promoviran je u doktora biblijskih znanosti. Na Humac se vra\u0107a u rujnu 1977. godine. Iz Graza je ostala jo\u0161 jedna nezaboravna uspomena.<\/p>\n\n\n\n

\u201eU Domovini je procvalo Hrvatsko prolje\u0107e. Nastupili su razli\u010diti progoni i valjalo je pomo\u0107i onima koji su na Zapadu tra\u017eili slobodu.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po povratku na Humac sve je svoje snage stavio u slu\u017ebu Crkve. Propovijeda i predaje. U vjeri i ustrajnosti kle\u0161e mlade franjeva\u010dke redovnike. Kad je onako mo\u0107an i intelektuano superioran progovorio govorom srca svi su shvatili da nije tvrd i kamen kako je u prvi mah izgledao. Ne nastupa kao boja\u017eljivi konzervator stare fratarske prakse, nego kao odgovorni restaurator koji otvara vrata i prozore u prenesenom i doslovnom smislu.<\/p>\n\n\n\n

S ljepotom rije\u010di klizile su nove zanosne misli, a s mislima sadr\u017eaji koji nikoga nisu ostavljali ravnodu\u0161nim. Milosni vjetar raznosio je oblake nesigurnosti s kojim se susre\u0107e svaki \u010dovjek, osobito mlad u\u010ditelj pred mno\u0161tvom zahtjevnih u\u010denika. Du\u0161a mu je treptala od osvje\u017eenja i novih pastoralnih iskustava. Humcem je \u2013 kao kad ozonom nakon oluje zamiri\u0161e zemlja \u2013 prostrujao novi da\u0161ak svje\u017eine crkvenog nauka.<\/p>\n\n\n\n

No, i to je bilo prusko fra Tomislavu. Znao je da se briljanti ne nalaze samo u \u010dvrstim sefovima, nego da ih se koji put, ako je \u010dovjek uporan i ako mu Bog pomogne, mogu na\u0107i u prirodi, u naj\u017eivljem \u017eivotu. Stoga on po\u010dinje propovijedati i pou\u010davati iza granica \u010dvrsto uokvirenog huma\u010dkog sveti\u0161ta i novicijata. Okuplja mlade gimnazijalce (maturante) u crkvi Sv. Kate u Ljubu\u0161kom i po\u010dinje s redovitom katehezom. Rezultati su izvrsni, a broj \u0111aka svakim danom sve vi\u0161i. Pozorno slu\u0161aju\u0107i autenti\u010dna pitanja i svjedo\u010danstva mladih otkriva jo\u0161 jedan novi svijet. Zapravo, jo\u0161 tih dana nije ni slutio da \u0107e upravo ga upravo taj njegov rad s mladima dovesti na jo\u0161 jedno \u017eivotno kri\u017eanje, ili jo\u0161 to\u010dnije re\u010deno, na kri\u017eanje s kojeg \u0107e sigurnije krenuti putem prema Kristu.<\/p>\n\n\n\n

\u201eTih godina po\u010deo sam \u010ditati jedan tada grafi\u010dki skromni \u010dasopis \u201eKoraci\u201c kojeg je u Zagrebu izdavao poznati teolog prof. dr. Tomislav Ivan\u010di\u0107. Sadr\u017eaj me je \u010desto toliko zaokupljao da sam znao satima meditirati o napisanom. Uvjerio sam se i na tom primjeru je to\u010dna ona poznata izreka: kad istinu spozna\u0161, ona te je sigurno ve\u0107 dotakla i oplodila! Tako sam i ja, kad je prva grupa mojih \u0111aka oti\u0161la u Zagreb i uklju\u010dila se na vjeronauk kod prof. Ivan\u010di\u0107a, dobio u sije\u010dnju 1979. poziv da do\u0111em na duhovnu obnovu kod dr. Ivan\u010di\u0107a. Ne dvoje\u0107i puno krenuo sam u Zagreb i na\u0161ao se me\u0111u brojnim studentima u zadnjoj klupe jedne pove\u0107e dvorane u Frankopanskoj, tamo u sklopu samostana \u010dasnih sestara milosrdnica. I sve\u0107enik, prof Ivan\u010di\u0107 je progovorio. Dva puna sata o grijehu i obra\u0107enju, a muha se nije \u010dula. Ostao sam iznena\u0111en a u meni su se otvarale nove dimenzije vjere i teologije. Slijedila je sveta misa, a onda su mladi imali sastanak. Poslije molitve nisu gubili konkretnost nego su in medias res<\/em> raspravljali o konkretnom caritasu: tko \u0107e nacijepati drva ovoj starici, tko \u0107e onu drugu odvesti lije\u010dniku, tko \u0107e ovo tko \u0107e ono\u2026 Vidio sam ve\u0107 tada da tu nema \u0161ale i da u vodu padaju neodgovorni komentari i kritike da se ovdje radi o nekim zastranjenjima i sumnjivim egzaltacijama.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Evo jo\u0161 jednog dokaza da \u010dovjek u svojim radostima i uspjesima sli\u010dno kao i u tegobama treba \u010dovjeka, treba pouku koju \u0107e ponizno prihvatiti. Najmanji ostaci sumnji i nesigurnosti su nestajali. Doslovce, otopile su ih molitve, adoracije i meditacije.<\/p>\n\n\n\n

Fra Tomislav se vra\u0107a u Hercegovinu i daje poticaj da prof. Ivan\u010di\u0107 u lipnju 1979. do\u0111e na \u0160iroki Brijeg i fratrima progovori o molitvi. Nije tada u najboljoj snazi podlegao onom pogubnom stereotipu kad razli\u010dite duhovne osobe, sve\u0107enici i redovnici ovako krivo rezoniraju. Najprije \u0107u sagraditi crkvu, a poslije \u0107u se moliti. Fra Tomislav je od po\u010detka izabrao ono najva\u017enije.<\/p>\n\n\n\n

\u201eKad je pro\u0161ao taj seminar pokojni dr. fra Rufin \u0160ili\u0107 mi je zahvalio i dodao: \u2018Sljede\u0107e godine \u017eelio bi s ovim Ivan\u010di\u0107em tri dana samo moliti!\u2019 On, ali i svi ostali koji su se spremno otvorili Duhu Svetomu bili su odu\u0161evljeni. Naravno, bilo je i onih koji su ne\u0161to gun\u0111ali\u2026\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Uslijedio je jo\u0161 jedan va\u017ean susret s prof. Ivan\u010di\u0107em na seminaru u \u010capljini, a potom poziv uo\u010di Sv. Ante 1979. u Zagreb gdje je s prof. Ivan\u010di\u0107em seminar o molitvi i obra\u0107enju dr\u017eao poznati njema\u010dki teolog prof. Heribert M\u00fchlen.<\/p>\n\n\n\n

\u201eTo je bilo neponovljivo iskustvo. Putovao sam sutra u no\u0107i iz Zagreba vlakom do \u010capljine i od siline do\u017eivljaja oka nisam sklopio.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

 \u201eNe\u0161to mu se dogodilo\u2026\u201c,<\/strong> \u0161aptala su subra\u0107a ve\u0107 sutra za mnom na Humcu.<\/p>\n\n\n\n

TEOLO\u0160KI STO\u017dER I BRANITELJ ME\u0110UGORJA<\/strong>                                                         III.<\/p>\n\n\n\n

\u201eFratri su imali pravo! Stvarno sam se promijenio! Da, tek sada vidim i shva\u0107am ono \u0161to onda nisam ni slutio. Cijeli taj \u010dudesni duhovni \u0161ok pomogao mi je da postanem otvoren za doga\u0111aje koji \u0107e uslijediti u Me\u0111ugorju. Bio sam duhovno spreman prihvatiti fenomen ukazanja i na sve suvislo i razborito odgovoriti, staviti se u slu\u017ebu velikoj poruci i pouci Me\u0111ugorja.\u201c, <\/strong>tuma\u010di mi fra Tomislav.<\/p>\n\n\n\n

I upletimo najva\u017eniju nit u na\u0161u pri\u010du, vratimo se tridesetak godina unatrag i evocirajmo ono vrijeme mirno, bez \u017eurbe i neoptere\u0107eni bilo kakvom zlobom. Na\u0161e nerije\u0161ene ra\u010dune, dugove ovakve ili onakve, ve\u0107 je zalije\u010dila ispovjedaonica. Ukorijenjeno kr\u0161\u0107anstvo i \u017eiva vjera pomogli su da u Hercegovini ljubav i opra\u0161tanje nadvladaju osvetu i mr\u017enju. Istina jest da je za nedavnoga rata nekoliko ku\u0107a minirano, ali koliko znamo lin\u010da nad ljudima nije bilo i ni jedna glava zbog osvete nije pala. Do\u017eivjeli smo i kakvu takvu slobodu da barem sada mo\u017eemo slobodno napisati svoje vi\u0111enje onog doba i okolnosti u kojima je \u017eivio narod ovog kraja. Hercegovina je naime zbog svoje povijesti, jasne politi\u010dke opredijeljenosti, a ponajvi\u0161e zbog \u010dvrste i neslomljive katoli\u010dke vjere bila trn u oku onodobne vlasti. Do\u017eivotni predsjednik i diktator Tito umro je godinu dana prije (u svibnju 1980.) i odmah su se pojavile nagonske centrifugalne sile, zategnute su uzde vojske i policije i zavladala je jo\u0161 ja\u010da tortura. Na drugom kraju dr\u017eavne tvorevine, na Kosovu po\u010deli su \u0161trajkovi rudara, a potom i ostalog albanskog \u017eivlja. Bilje\u017eili su se te\u0161ki incidenti i me\u0111unacionalni sukobi po vojarnama biv\u0161e vojske. Komunisti\u010dka partija poku\u0161avala je zbiti svoje redove, a pravovjerni sljedbenici su se po stoti put kleli na vjernost kako ne\u0107e \u201eskrenutu sa zacrtanog puta bratstva i jedinstva\u201c. Istodobno, javila se nesta\u0161ica benzina, deterd\u017eenta, kave, pa \u010dak i banana. Cvao \u0161verc na sve strane, a \u017eu\u0111ena roba je u Hercegovinu stizala naj\u010de\u0161\u0107e autobusima \u010dak iz M\u00fcnchena. Svjedo\u010dio je o tome zadnjih godina jedan osebujno jedan biv\u0161i voza\u010d, a danas hrvatski general. Bilo to vrijeme kad se nije moglo slobodno putovati s Istoka na Zapad. Sjetimo se Berlinskoga zida i minirane granice izme\u0111u Isto\u010dne i Zapadne Njema\u010dke, bodljikave \u017eice koja je dijelila blokove i svjetove. Istodobno, na duhovnom planu slika je bila sasvim druk\u010dija: Crkva osna\u017eena velebnim skupovima u Solinu i Ninu, kontinuiranom pripravom za Nacionalni euharistijski kongres koji \u0107e 1984. biti odr\u017ean na Mariji Bistrici, toliko je oja\u010dala da su re\u017eimske strukture po\u010dele strepiti pred njenim zna\u010dajem. I na\u0161e europsko okru\u017eenje te 1981. bilo je u povijesnom smislu nabijeno znamenitim doga\u0111ajima i napetostima na dru\u0161tvenom planu. U Poljskoj se dogodio veliki politi\u010dki obrat. Nakon povijesnoga pohoda Pape Ivana Pavla II, svojoj domovini za Duhove 1979., \u2013 kad je podignuo desetmilijunsku vojsku vjernika na noge \u2013 do\u0161lo je do osnivanja prvih slobodnih sindikata u toj zemlji. Tra\u017eilo se vi\u0161e demokracije i slobode, a to je izazvalo grubu intervenciju sovjetskih gospodara Istoka. Na pozornicu je stupio general Jaruzelski koji uveo vojnu diktaturu i tako ostao na vlasti sve do sloma komunisti\u010dkoga re\u017eima 1989. Sindikalni pokret \u201cSolidarnost\u201d je tada zabranjen, ali je djelovao u ilegali i oko sebe okupljao katoli\u010dke intelektualce. Taj sindikalni pokret do\u010dekan je sa simpatijama i na na\u0161im prostorima; o njemu su \u010dak pjevali na pop sceni.<\/p>\n\n\n\n

Nije bilo mira ni u drugim dijelovima svijeta. U Iranu je u stra\u0161nom valu islamske revolucije svrgnut \u0161ah Reza Pahlavi. Mr\u017enja i nemir udisali su i u zraku. Sve je to imalo odjeka i me\u0111u na\u0161im muslimanima, poglavito u ve\u0107 spomenutom kontekstu bu\u0111enja albanske svijesti na Kosovu protiv srpskoga i udba\u0161koga ugnjetavanja.<\/p>\n\n\n\n

Novi papa, Ivan Pavao II., postao je komunisti\u010dkim vo\u0111ama na Istoku preopasan i zato su odlu\u010dili smaknuti ga. Njegova mu\u010deni\u010dka krv potekla je 13. svibnja 1981. (na dan Fatimske Gospe) na Trgu Sv. Petra u Rimu. Sre\u0107om, Papa je uspio pre\u017eivjeti. Godinu dana poslije, u Fatimi Papa je dao ugraditi metak iz svoga tijela u krunu Fatimske Gospe, uz popratne rije\u010di, \u201ekako je jedna ruka metak u njegovo tijelo usmjerila, ali ga je druga ruka vodila\u201c i za nekoliko milimetar proma\u0161ila papino srce. Papa je pre\u017eivio, ali se nikada od atentata nije oporavio. No na\u0161 fra Tomislav toj godini dodaje jo\u0161 jedan zna\u010daj.<\/p>\n\n\n\n

\u201eTa je godina, 1981., znakovita i po drugome doga\u0111aju. Naime, Papa je htio te godine s cijelom Crkvom \u2013 katoli\u010dkom, isto\u010dnom, protestantskim zajednicama \u2013 obilje\u017eiti 1600. obljetnicu odr\u017eavanja Prvoga carigradskoga sabora (381.-1981.) te 1550. obljetnicu odr\u017eavanja Efe\u0161koga sabora (431.-1981.). Znamo \u0161to su ti sabori zna\u010dili u povijesti Crkve za definiranje vjerskoga poklada i dogme o Presvetome Trojstvu i Mariji. Svetkovanje tih obljetnica trebalo se odr\u017eati na same Duhove te godine, dopodne u Crkvi Svetoga Petra, popodne u bazilici Maria Maggiore, Bla\u017eene Djevice Marije. Napisao je Papa i prekrasnu posvetnu molitvu za tu prigodu, koju nije mogao osobno izgovoriti, ali je sve pratio iz svoga bolesni\u010dkoga kreveta, toga dana, na Duhove. I u toj molitvi vi\u0161ekratno se ponavlja zaziv: \u201cDo\u0111i!\u201d \u2013 \u201cDo\u0111i\u201d. Upravo kao sa zavr\u0161etka Knjige Otkrivenja: \u2018Do\u0111i, Gospodine! Do\u0111i, Majko Marijo!\u2019 Za manje od dvadesetak dana od tog dana Duhova (7. lipnja 1981.) dogodilo se Me\u0111ugorje, odnosno pojava, kako smo tada govorili, na Podbrdu, Bijakovi\u0107i.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"Vijest o ukazanjima Gospe odmah je prostrujala cijelim krajem, od uha do uha, jer u to vrijeme telefonskih i mobilnih mre\u017ea gotovo da nije ni bilo. Ve\u0107 tre\u0107i dan o tome se raspravljalo i u dalekoj Americi, jer mnogi su iz ovog kraja zbog politi\u010dkih (ne)prilika i borbe za kruhom odselili u prekomorske zemlje. Telefonske veze s Me\u0111ugorjem bile su prekinute jer je tih lipanjskih dana izgorjela mjesna mala po\u0161ta i stara telefonska centrala, a isto se tako od po\u017eara je stradala i stara pu\u010dka \u0161kola uz \u017eupnu crkvu koju su do kraja 1945. vodile \u010dasne sestre franjevke. Me\u0111ugorje bilo odsje\u010deno od svijeta, pa ni sam \u017eupnik fra Jozo Zovko nije mogao iz Zagreba komunicirati sa svojim kapelanom fra Zrinkom \u010cuvalom ni ovaj s njime iz Me\u0111ugorja. Vijest se \u0161irila munjevitom brzinom tako da je ve\u0107 u nedjelju na mjestu ukazanja pohrlilo desetak tisu\u0107a ljudi, a u ponedjeljak, na svetkovinu sv. Petra i Pavla petnaestak tisu\u0107a ljudi. Ka\u017eu, tada\u0161nja milicija je na ulazu u Me\u0111ugorje pobrojila vi\u0161e od tri tisu\u0107e osobnih vozila, koja su se slijevala uskim putem prema Bijakovi\u0107ima. \u017dupnik fra Jozo je, po povratku iz Zagreba, u nedoumici stajao pred \u017eupnim uredom, pitaju\u0107i se, \u0161to ti ljudi tra\u017ee gore na brdu, a golema crkva na sred polja bila je prazna. Neki su u tim scenama prepoznavali biblijske prizore kakve su donosila evan\u0111eoska izvje\u0161\u0107a. Mno\u0161tvo svijeta se slijevalalo i tra\u017eilo znak s neba, pomo\u0107 i utjehu. Svi su bili \u017eudni Boga, ali \u2013 neka ne zavu\u010di grubo \u2013 isto toliko slobode i dostojanstva. Vidioci su spontano tvrdili da vide Gospu, a oko njih se kao oko malih proroka tiskao narod \u017eele\u0107i na taj na\u010din biti bli\u017ee Gospi i svemu svetom. Prekinuta je bezbri\u017enost njihova djetinjstva i uskoro ih je po\u010dela razapinjati medijska i politi\u010dka javnost.<\/p>\n\n\n\n

\u201eSje\u0107am se kad sam se prvi put s njima susreo, u \u017eupnom uredu 30. lipnja, negdje oko 9.30, da sam im rekao, neka se ostave gluposti i smije\u0161nih igara, ako je sve to neslana \u0161ala. Vjera nije da joj se komunisti smiju, da nas izruguju. Bio sam krajnje odlu\u010dan u razgovoru s njima, \u010dak i krut, pa su poslije govorili da sam bio o\u0161triji od milicije. Bilo mi je stalo da se vjera ne izvrgava ruglu zbog tamo nekih vidjelaca iz Bijakovi\u0107a. Oni su bili uporni: Vidimo pa vidimo. Napose su se isticali Vicka i Jakov.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tih dana \u2013 svijet ne bi bio svijet kad ne bilo tako \u2013 ve\u0107 su se u nekim teolo\u0161kim glavama ra\u0111ala razli\u010dita pitanja i sve je stavljano pod sumnju, osobito se analizirala svaka izgovorena rije\u010d od strane vidioca.<\/p>\n\n\n\n

O samoj duhovnoj atmosferi, pa i onim materijalisti\u010dkim zamkama tada se nije puno razmi\u0161ljalo.<\/p>\n\n\n\n

\u201eNije bilo nikakve mogu\u0107nosti u to doba nagovoriti djecu da bilo \u0161to uzmu od hodo\u010dasnika. Nikakav dar, nikakav novac, upravo ni\u0161ta, a bili su odreda siroma\u0161na stanja, napose Jakov koji je \u017eivio sa samohranom majkom Jakom. Bili su stidljivi, boja\u017eljivi, plahi, ponekada nisu mogli izdr\u017eati pritisak nametljivih (napose talijanskih) hodo\u010dasnika. Nitko od njih do dana dana\u0161njega nije zanijekao ono \u0161to im se dogodilo onih sudbinskih dana u lipnju 1981.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tih dana su re\u017eimski mediji, posebno televizija, sarajevski dnevnik \u201eOslobo\u0111enje, te tjednici \u201eAs\u201c i \u201eSvijet\u201c po udba\u0161kim naputcima prona\u0161li krivca za ova klerofa\u0161isti\u010dka<\/em> doga\u0111anja. Bio je to me\u0111ugorski \u017eupnik fra Jozo Zovko. Na \u010dovjeka ni kriva ni du\u017ena osuli su te\u0161kom retorikom. No, to je bila \u010dista la\u017e i podvala, jer tih dana fra Jozu su mu\u010dile druge brige. Naime, u \u017eupu je do\u0161ao tek prije osam mjeseci (u studenom 1980.) zajedno sa fra Zrinkom \u010cuvalom. Naslijedili su fra Luku Su\u0161ca i fra Jozu Joli\u0107a koji su bili toliko srasli s narodom da je svakom novom \u017eupniku trebalo nekoliko mjeseci ispitivanja terena i uspostavljanja kontakata. Kad je do\u0161ao u \u017eupu, fra Jozo je zatekao \u017eupnu ku\u0107u u krajnje derutnom stanju te se odmah dao na planove kako podignuti novu \u017eupnu ku\u0107u. U tu svrhu ve\u0107 je bio anga\u017eirao i arhitekta, nabavljao materijal, napose za vodu, grijanje i struju.<\/p>\n\n\n\n

Fra Jozo, tako\u0111er, nije poznavao vidioce. Imao je, ka\u017eu svjedoci, malu molitvenu zajednicu koja je bila na jednome seminaru u svibnju 1981. u Splitu kod prof. dr. Tomislava Ivan\u010di\u0107a. Me\u0111utim, nijedno od vidjelaca nije bilo u toj molitvenoj zajednici ni na tome seminaru, a \u010dlanovi te molitvene zajednice bili su maturanti srednje \u0161kole.<\/p>\n\n\n\n

\u201ePa i u trenutku kad se prva ukazanja dogodi\u0161e, tj. u srijedu, 24. lipnja, fra Jozo nije bio u \u017eupi. Kako je bio istaknuti kateheta u cijeloj javnosti, bio je anga\u017eiran oko pripremanja katehetskih priru\u010dnika zajedno s dr. Josipom Bari\u010devi\u0107em u Zagrebu, te je toga ponedjeljka otputovao u Zagreb, a ujedno je imao i duhovnu obnovu sestrama u Klo\u0161tar Ivani\u0107u. Cijeli je tjedan izbivao, u \u017eupu se vratio tek u subotu popodne. Dakle, \u010detiri prva dana su protekla bez fra Joze Zovke. I sam je bio iznena\u0111en kad je, na povratku iz Zagreba, do\u0161av\u0161i u posjet bolesnoj majci Milki u mostarsku bolnicu, \u010duo od jedne \u017eupljanke (Drage Ivankovi\u0107): \u2018Fra Jozo, u nas se Gospa ukazuje, a Vas nema!\u2019<\/strong><\/p>\n\n\n\n

S te strane je isklju\u010dena njegova manipulacija. Mo\u017eda je po svome duhovnome ustroju fra Jozo bio sklon ukazanjima, jer je kao dje\u010dak na zagovor Gospe Lurdske ozdravio od te\u0161ke bolesti na o\u010dima, bio je marijanski usmjeren, ali s vidiocima nije imao u po\u010detcima nikakve veze niti ih je poznavao niti ih je napu\u0107ivao.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prava je \u0161teta \u2013 mo\u017eemo se malo danas i na\u0161aliti \u2013 \u0161to policija i mediji za ove doga\u0111aje nisu optu\u017eili i fra Zrinka \u010cuvala. Svi koji se sje\u0107aju njegove drage uspomene slatko bi se nasmijali. Bija\u0161e fra Zrinko prava \u201ena\u0161a faca\u201c, pomalo rustikalan i otresit. Jo\u0161 i danas se prepri\u010davaju anegdote sa duhovnih razgovora s njim po Me\u0111ugorju, Ljubu\u0161kom, duvanjskoj okolici\u2026 Mo\u017ee se to lijepo i iskreno re\u0107i: bija\u0161e pomalo tankih \u017eivaca. Sve je slobodno vrijeme provodio u vrtu, sadio je vo\u0107ke i lozu. Odmah je zasadio vo\u0107njak u blizini \u017eupne ku\u0107e, a duhovne je stvari prepu\u0161tao fra Jozi. Na govor o ukazanjima znao je u po\u010detku samo odmahnuti rukom. Nije mu bilo do dje\u010djih pri\u010da. Uglavnom, djecu je shva\u0107ao kao neozbiljne mlade ljude koji su ne\u010dim poneseni. Nije im vjerovao. Znao je re\u0107i: \u201cKomu je dano da vidi, neka vidi; komu nije, on i ne vidi\u201d.<\/p>\n\n\n\n

No, vratimo se fra Tomislavim sje\u0107anjima. Ve\u0107 je prije spomenuo da je u Me\u0111ugorje do\u0161ao 30. lipnja, ali nas je zanimalo kako je prvotno reagirao na senazacionalne vijesti o ukazanjima.<\/p>\n\n\n\n

\u201eTo\u010dno, \u0161estog dana od prvog ukazanja, 30. lipnja stigao sam u Me\u0111ugorje. Nisam uspio do\u0107i prije toga nadnevka, jer smo u tjednu kad su se dogodila prva ukazanja zajedno s novacima bili na izletu u samostanima Bosne Srebrene, a vratili smo se na Humac, u samostan i novicijat, tek u subotu, 27. lipnja, kasno nave\u010der. U nedjelju, 28. lipnja, imao sam ranu svetu Misu u Ljubu\u0161kom pod kojom sam se osvrnuo na pri\u010de o ukazanjima u Bijakovi\u0107ima i rekao otprilike ovo, kako svi moramo biti oprezni, kako ne smijemo dovoditi svoju vjeru u podru\u010dje pri\u010da i bajka da nam se komunisti rugaju, kako ne smijemo tra\u017eiti znakove, nego radije biti znak svijetu, te im dao Gamalijelov savjet: Ako je od Boga, opstat \u0107e, ako nije od Boga, nestat \u0107e! Sa\u010dekajmo rasplet, molimo i postimo, da se duhovi razlu\u010de. Senzacionalizam nikome ne poma\u017ee. To sam, ponavljam, rekao sli\u010dno i djeci kod prvog susreta. Ne znam \u0161to se u tim trenutcima odvijalo u njihovim glavama, ali samo jedno vidim i znam: Otada nastupaju uvjerljivo, svjedo\u010dki, neustra\u0161ivo, svim prijetnjama i zastra\u0161ivanjima unato\u010d. I upravo su ti prvi dani u svemu presudni. Da sam ja osobno bio uvjeren u bilo \u010diju manipulaciju sa strane, ni \u010dasa ne bih dvojio da zanije\u010dem sve, jer sam po naravi kriti\u010dan i sumnji\u010dav.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Od tada mali me\u0111ugorski zaseok Podbrdo biva upisan na zemljovid svijeta, iako je pra\u0161njavi makadamski put u njemu zavr\u0161avao, a granao se samo u nekoliko kozjih staza prema brdu Crnica. Mje\u0161tani su bili radnici i te\u017eaci koji su te\u0161ko pre\u017eivljavali, a ve\u0107ina je nosila jo\u0161 rane i posljedice Drugoga svjetskog rata. Dosita, \u010dudno mjesto za ukazanje Gospe, zapravo kraj svijeta i slijepo crijevo samog sela Bijakovi\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Protiv vidjelaca je ustalo sve, cijela javnost, ali oni su ostali uspravni. Nisu htjeli zanijekati ono \u0161to im se dogodilo. Nisu ih slomile milicijske prijetnje, odvo\u017eenje lije\u010dnicima, hap\u0161enje susjeda i njihovo odvo\u0111enje u milicijsku postaju u \u010citluk.<\/p>\n\n\n\n

Vrijeme je pokazalo da nikakva bolest nije bila posrijedi. Milicija je sve radnje izvodila nezakonito i bez dopu\u0161tenja njihovih roditelja. Tortura je bila toliko jaka da nikome nije ni padalo napamet da javno progovori protiv protuzakonitog pona\u0161anje organa vlasti prema maloljetnicima.<\/p>\n\n\n\n

Glas o ukazanju, ali i razli\u010dite glasine doprle su i do mostarsko-duvanjskog biskupa Pavla \u017dani\u0107a. Biskup \u017dani\u0107, ina\u010de temperamentni Dalmatinac, bio je tada jo\u0161 u dobroj snazi. U trenutku ukazanja imao je 63 godine. Naime, za biskupa koadjutora mostarsko-duvanjskoga imenovan je 9. prosinca 1970., a za biskupa posve\u0107en 2. svibnja 1971. u Mostaru. Biskupsko geslo bile su mu latinske rije\u010di: In fide, spe et caritate<\/em> (U vjeri, nadi i ljubavi).<\/em> Biskupom koadjutorom \u017dani\u0107 je bio gotovo cijelo desetlje\u0107e: 1971-1980. Upravu nad biskupijom preuzeo je godinu dana prije me\u0111ugorskih doga\u0111aja, 14. rujna 1980. Ve\u0107 prije je strastveno u\u0161ao u rje\u0161avanje \u201chercegova\u010dkoga slu\u010daja\u201d, koji je pravno okon\u010dan papinskom odlukom \u201cRomanis Pontificibus\u201d, 1975. Njegovi biografi, pa i onaj sa slu\u017ebene biskupijske stranice nije propustio istaknuti. \u201eOd po\u010detka svoje pune uprave prati tako\u0111er \u201cme\u0111ugorski slu\u010daj\u201d, za koji je ustanovio dvije komisije od 1982. do 1986., i o kojem je napisao tisu\u0107e listova vjerno brane\u0107i Gospinu \u010dast, dostojanstvo Crkve i odlu\u010dno nije\u010du\u0107i bilo kakvu vjerodostojnost ijednoga \u201cukazanja\u201d u Me\u0111ugorju.<\/strong>\u201c Navr\u0161iv\u0161i 75. godinu \u017eivota biskup \u017dani\u0107 20. svibnja 1993. daje Svetom Ocu odreknu\u0107e nad upravom hercegova\u010dkih biskupija. Papa Ivan Pavao II. usvaja mu 24. srpnja iste godine molbu i umirovljuje ga, a nasljednikom mu postaje dotada\u0161nji koadjutor dr. Ratko Peri\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\u201eSam je biskup, ina\u010de, \u010desto i rado hodo\u010dastio u marijanska sveti\u0161ta. Bio je u Lurdu, Fatimi, pa \u010dak i u Siracuzi kod Gospe od Suza. Zna\u010di, bio je otvoren prema ukazanjima. \u010cesto se sastaje sa \u017eupnikom u \u017eupnom uredu u \u010citluku i biskupskom ordinarijatu u Mostaru. Na blagdan za\u0161titnika \u017eupe sv. Jakova Starijeg (25. srpnja) bija\u0161e ujedno i sveta krizma u \u017eupi. Biskup je slu\u017eio Misu u Gaju i tu je u svojoj propovijedi triput ponovio kako djeca ne la\u017eu i kako nije mogu\u0107e \u0161estero mladih nagovoriti da uvijek isto tvrde. Dakle, biskup je u svojoj propovijedi isklju\u010dio la\u017e. To je jo\u0161 vi\u0161e razbjesnilo komunisti\u010dke vlasti. U prvi mah \u010dinilo se da nema nikakvih problema, ali se plo\u010da brzo preokrenula. Uslijedile su propovijedi u kojima je, blago re\u010deno, dolijevao ulje na vatru.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u010cinilo se u taj \u010das da \u0107e me\u0111ugorski fenomen uvenuti brzo. \u017dupnik fra Jozo je uz mnogobrojne probleme i dvojbe bio pritisnut i biskupovim stavom. Logi\u010dni su se \u010dinili i zaklju\u010dci da se ovdje mo\u017eda radi o namje\u0161taljci tajne policije, jer je fra Jozo s tom nemani ve\u0107 zapo\u010deo rat u Posu\u0161ju. Ipak, on ni\u0161ta nije prepu\u0161tao slu\u010daju, nego je pomno ispitivao vidioce i sve bilje\u017eio na magnetofonske vrpce. Odmah je \u2013 kako \u010ditamo u me\u0111ugorskim kronikama \u2013 u nedjelju, 28. lipnja u svome statementu<\/em> pozvao \u017eupu na molitvu i post da se stvar ra\u0161\u010disti, da se duhovi razlikuju, da se vidi je li sve od Boga ili s protivne strane.<\/p>\n\n\n\n

\u201eVremenom je stekao sigurnost da je rije\u010d zbilja o zahvatu samoga Neba, a vjerojatno i nakon jednoga osobnoga vi\u0111enja Majke Bo\u017eje u crkvi, na koru, dok je predmolio krunicu zajedno s vidiocima. Tomu sam bio svjedokom, kad je naglo zastao, a onda zanosno nastavio moliti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom srpnja uvodi se praksa ve\u010dernje svete Mise. Naime, \u017eupniku je bilo gotovo praznovjerno i zazorno da sav svijet hrli na brdo, neorganizirano, da provode ondje vrijeme bez ikakva reda, bez organizirane molitve i nikakve kontrole, pa je zamolio vidioce da pitaju Gospu, treba li uvesti ve\u010dernju svetu Misu. Dobio je potvrdan odgovor. Najprije se moli krunica, slijedi Misa, a nakon Mise se moli za bolesnike, do dugo u no\u0107. Crkva iz dana u dan krcata, sve vi\u0161e i vi\u0161e svijeta, i sa strane, u crkvi nesno\u0161ljiva sparina i vru\u0107ina (ta srpanj je!), neizdr\u017eivo, ljeto, nikakve ventilacije. Hodo\u010dasnici i no\u0107u spavaju u crkvi, nigdje nikakvih uslu\u017enih djelatnosti: ni restorana ni prodavaonica, nema ni pitke vode, pogotovo nema sanitarnih \u010dvorova.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ina\u010de, vlasti nisu, sve do 1987., dopustile gradnju nikakvih sanitarnih \u010dvorova oko me\u0111ugorske crkve. Navodno su \u017eeljeli dovesti do situacije da ovdje izbije neka epidemija, a onda bi i to bio povod pa da se sve stavi u karantenu i zabrani pristup nemje\u0161tanima u Me\u0111ugorje.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ikaniranja vlasti i\u0161la su \u010dak dotle da nisu dopu\u0161tali vatrogasnim cisternama dovoziti vodu s gradskih vodovoda \u2013 \u010citluka, \u010capljine, Ljubu\u0161koga, pogotovo ne iz Mostara \u2013 u Me\u0111ugorje, pa je \u017eupnik prisiljen dovoziti vodu \u010dak iz dalekoga Imotskog. Na udaru je se, napose zbog svojih vatrenih i proro\u010dkih propovijedi u kojima poziva na obra\u0107enje, molitvu, post na\u0161ao sam  \u017eupnik fra Jozo Zovko.<\/p>\n\n\n\n

Na Veliku Gospu te 1981. godine do\u0161lo je nepregledno mno\u0161tvo naroda, zacijelo dvaput vi\u0161e nego na \u0160iroki Brijeg, glavno hodo\u010dasni\u010dko mjesto u Hercegovini. Me\u0111ugorski kroni\u010dari tvrde da je na tu Gospojinu u Me\u0111ugorju bilo vi\u0161e od 40 000 ljudi. Fra Jozo je zanosno propovijedao. U ponedjeljak, 17. kolovoza, u ku\u0107u je upala tajna policija, odvela fra Jozu iz kreveta u zatvor; pretresla ku\u0107u i otu\u0111ila iz njegove sobe sve \u0161to su na\u0161li: sve snimljene kasete razgovora s vidiocima, sve bilje\u017enice u kojima su hodo\u010dasnici bilje\u017eili milosti koje su kroz minula nepuna dva mjeseca iskusili. Nisu ostavili ni zavjetne darove, novac, fotografije, fra Jozine osobne stvari, korespondenciju. Vo\u0111a akcije bio je fra Jozin zemljak iz Uzari\u0107a, udba\u0161 Ivan Lasi\u0107- Goranki\u0107, koji je bio u samim vrhovima dr\u017eavne i savezne Udbe.<\/p>\n\n\n\n

Kad su nakon pretresa cijele ku\u0107e i crkve htjeli otvoriti svetohrani\u0161te u crkvi, u obranu Presvetog sakramenta ustao je legendarni fra Zrinko \u010cuvalo. Ra\u0161irio je ruke i hrabro ponavljao \u201eda na to nemaju pravo\u201c. Okupljeni narod crkvi je molio i plakao, strepa\u0107i \u0161to \u0107e biti s uhi\u0107enim \u017eupnikom. \u010cinilo se da te ve\u010deri ne\u0107e biti ni svete mise. Ipak, zazvonila su me\u0111ugorska zvona i za oltar je izi\u0161ao kapucin fra Stanko Dodig. Tih je dana do\u0161ao u posjet majci Vidi. Prokrao kroz duhani\u0161ta i vinograde od Sivri\u0107a mahale i do\u0161ao u crkvu. Iste je ve\u010deri morao bje\u017eati iz roditeljske ku\u0107e preko Metkovi\u0107a natrag u Rijeku i godinama nije smio do\u0107i u \u017eupu zbog straha od represije. Dakle, neprekinuto je slavljena ve\u010dernja sveta Misa, unato\u010d uhi\u0107enju \u017eupnika.<\/p>\n\n\n\n

\u201eNi sami \u010din uhidbe fra Joze, \u017eupnika, nije ih mogao smesti; \u0161tovi\u0161e, one ve\u010deri kad je Jozo uhi\u0107en, prije svete Mise koju je slavio fra Stanko Dodig, mali Jakov uzima u crkvi na oltaru mikrofon i neustra\u0161ivo govori kako se fra Jozi ne \u0107e ni\u0161ta dogoditi jer ga Gospa \u010duva. Odakle njemu ta smionost? Da je sve dje\u010dja ma\u0161ta, da je njihova izmi\u0161ljotina ili pak halucinacija (a zna se da nema kolektivne halucinacije!), kako je tvrdio poslije biskup \u017dani\u0107, nakon dva mjeseca ta bi ih igra pro\u0161la, \u0161ale bi nestalo, pogotovo kad je uhi\u0107en \u017eupnik.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ni nakon fra Jozina zatvaranja svijet se nije dao smesti. Biskup \u017dani\u0107 je na molbu provincijala fra Joze Peji\u0107a, imenovao fra Zrinka \u017eupnim administratorom, a iz \u010dapljine je u Me\u0111ugorje do\u0161ao po\u010detkom rujna i fra Tomislav Vla\u0161i\u0107 kao duhovni pomo\u0107nik. Biskup \u017dani\u0107 je tek kasnije urbi et orbi<\/em> obznanio da je ovaj jo\u0161 prije u Zagrebu pro\u010ditao roman \u201ePtice umiru pjevaju\u0107i\u201c, a navodno i pogledao televizijsku seriju pod istim imenom. Po\u010dela je nova \u0161kolska godina i vidioci su se razi\u0161li. Kad im je zabranjen pristup mjestu prvih ukazanja, ukazanja su imali u crkvenoj prostoriji, desno od oltara, u kome je slavljena u to doba svakodnevna sveta Misa.<\/p>\n\n\n\n

Vidjelac je Ivan oti\u0161ao u viso\u010dko sjemeni\u0161te, Mirjana se vratila u Sarajevo, ali je zbog \u0161ikaniranja okoline morala mijenjati \u0161kole. Vicka i Marija poha\u0111ale na nastavu u Mostaru, ali i ondje su do\u017eivljavale \u0161ikaniranje okoline, jer golema je nevolja biti izdvojen \u2013 vidjelac, mimo svoje volje Jakov je nastavio \u0161kolovanje u Bijakovi\u0107ima, a jedino Ivanka vi\u0161e nije i\u0161la u \u0161kolu.<\/p>\n\n\n\n

Unato\u010d tome \u0161to nije bilo vidjelaca, kojima je zabranjen pristup na Brdo ukazanja, narod nije prestajao dolaziti. Po\u010deli su stizati i inozemni hodo\u010dasnici. Dvojica talijanskih sve\u0107enika i teologa savjetovali su splitskog nadbiskupa dr. Franu Frani\u0107a da pohodi Me\u0111ugorje \u201ejer ondje se doga\u0111aju velike i istinite stvari\u201c. On je do\u0161ao u prosincu za vrijeme Do\u0161a\u0161\u0107a, preru\u0161en i ostao neprepoznat. U Me\u0111ugorju je pratio cijeli ve\u010dernji program i \u2013 kasnije je to javno posvjedo\u010dio \u2013 ostao zadivljen pobo\u017eno\u0161\u0107u i molitvom svega puka, cijele Crkve. Nakon \u0161to je se osvjedo\u010dio u istinitost doga\u0111aja postao je uvjereni branitelj Me\u0111ugorja.<\/p>\n\n\n\n

Pri\u010da o me\u0111ugoskim ukazanjima \u0161irila je se diljem svijeta. Poput koncentri\u010dnih krugova osvajala je najprije samo mjesto, potom Brotnjo, bli\u017eu okolicu i cijelu Hercegovinu, a onda Dalmaciju, Hrvatsku i Bosnu, Sloveniju i druge europske zemlje. No pravi bum dolaska inozemnih hodo\u010dasnika dogodio se kada je svoje knjige o Me\u0111ugorju napisao Ren\u00e9 Laurentin, francuski teolog i mariolog, koji je, tako\u0111er, napisao temeljne studije o lurdskim ukazanjima. Nakon francuskih hodo\u010dasnika, godine 1983. Me\u0111ugorje su otkrili i Talijani, a potom Austrijanci i Nijemci. Ameri\u010dki su hodo\u010dasnici po\u010deli dolaziti u ve\u0107em broju od 1984., sve zahvaljuju\u0107i knjigama, videomaterijalima koje su amateri ovdje snimali, neki ve\u0107 ujesen 1982. (Obitelj Karminski iz Pennsylvannije, koja je ostavila sve svoje materijale na\u0161em Etni\u010dkom institutu u Chicagu). Mnogi su upravo ovdje osjetili poziv za duhovno zvanje, a grupa mladih studenata iz Austrije pokrenula je i ve\u0107 vi\u0161e od \u010detvrt stolje\u0107a izdaje svoju reviju \u010detiri puta godi\u0161nje, koja je ne\u0161to kao \u017eivi arhiv Me\u0111ugorja.<\/p>\n\n\n\n

\u201e\u017dupni je administrator fra Zrinko \u010cuvalo. U srpnju 1982. dolazi k meni na Humac fra Jozo Peji\u0107 i priop\u0107ava mi da me uprava Provincije namjerava predlo\u017eiti biskupu za \u017eupnika u Me\u0111ugorju. Otimao sam se koliko sam god mogao njegovoj odluci, ali nisam mogao. Dva puna dana sam ga satima od toga odvra\u0107ao.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Fra Tomislav ostaje u Me\u0111ugorju punih \u0161est godina. Kazuju i danas svjedoci da je tada u pojedinim danima bilo sigurnije u zatvoru nego u ru\u0161evnoj zgradi \u017eupnog ureda. Svaka molba da se bilo \u0161to uredi ili sagradi obijala se od gluhe u\u0161i. Trojica sve\u0107enika bila su smje\u0161tena u tri sobi\u010dka. Fra Slavko Barbari\u0107 koji je dolazio iz Mostara dijelio je ponekada sobu s fra Tomislavom Vla\u0161i\u0107em. Tri \u010dasne sestre \u017eivjele su u neljudskim uvjetima. S vremenom je \u017eupnik fra Tomislav je uspio u crkvenom zvoniku napraviti tri sobi\u010dka za stanovanje u kojima je ljeti bilo neizdr\u017eivo vru\u0107e, a zimi nesno\u0161ljivo hladno. Nije bilo nikakvih vanjskih sanitarnih \u010dvorova, a u uporabi je bio jedino poljski zahod koji je slu\u017eio \u0111acima u \u0161koli, istina malo preure\u0111en.<\/p>\n\n\n\n

\u201eI zbog toga sam pozivan na odgovornost! Kako sam smio dirati u dr\u017eavno vlasni\u0161tvo?! Vode nema, nema nikakvih higijenskih uvjeta, a hodo\u010dasnici dolaze sa svih strana svijeta. Sramota pred cijelim svijetom. Kontrola hodo\u010dasnika, napose iz inozemstva, stroga, svi se moraju registrirati u \u010citluku, na miliciji. Obveza prijave postoji za sve. Mje\u0161tani su u strahu, ali ujedno i ponosni. Za sve ve\u0107e prigode i blagdane oko ku\u0107e su u civilnoj odje\u0107i pripadnici Udbe, koje poznajemo, a oni prate sve kretnje, sve propovijedi i svaku rije\u010d. Psihi\u010dki pritisak i teret. Tek na obljetnicu ukazanja 1983. omogu\u0107en pristup i uspon na brda \u2013 i ukazanja i Kri\u017eevac. Tako je to potrajalo za vrijeme svega moga boravka. U nemogu\u0107nosti da bilo \u0161to gradimo ili radimo, kupovali smo zemlju iza crkve, jer su do same crkve bili vinogradi i oranice. Dali se na ure\u0111enje crkvenoga dvori\u0161ta, barem onoga \u0161to je pripadalo nama. I to sve bez ikakvih dopu\u0161tenja. Da smo tra\u017eili, dobili bismo odbijenicu.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Veliki problem bila je ljetnja \u017eega i nesnosne vru\u0107ine. Da bi donekle osvje\u017eili crkvu s \u010dijih se zidova cijedila vrela vlaga moralo se ljeti jednostavno skidati stakla s prozora kako bi se stvorio propuh u crkvi i zrak ventilirao. No nikakve pote\u0161ko\u0107e nisu mogle sprije\u010diti vjernike da dolaze u Me\u0111ugorje. Stizali su ljudi sa svih strana Hrvatske, a iz Slovenije su po\u010deli dolaziti hodo\u010dasni\u010dki vlakovi na relaciji Ljubljana \u2013 Mostar. Bilo je dana kad im vlasti nisu htjele staviti na raspolaganje autobuse u Mostaru pa su se ljudi morali tridesetak kilometara voziti taksijem u Me\u0111ugorje.<\/p>\n\n\n\n

Vidioci su postupno odstupili s pozornice, ali na pozornici su ostali molitva, sakrament pomirenja, euharistija, klanjanje (koje je uvedeno jo\u0161 1982., \u010detvrtkom i petkom) te neumorno \u0161tovanje Majke Bo\u017eje. Biskup je odnio u Rim godine 1985. rezultate svojih komisija i zatra\u017eio da se zabrani hodo\u010da\u0161\u0107enje, da se sve dokine kao la\u017e i izmi\u0161ljotina. Ipak, kardinal Ratzinger odbacio je zaklju\u010dke i prebacio sve na BKJ i kardinala Kuhari\u0107a. BKJ je ustanovila svoju komisiju 1987. koja je zavr\u0161ila svoj rad otprilike mjesec dana prije izbijanja rata na ovim prostorima, u svibnju god. 1991. Nedavno je ustanovljena jo\u0161 jedna komisija sastavljena od poznatih kardinala i drugih stru\u010dnjaka.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to je to tako i kako razumjeti crkvenu idsonancu u ovom pitanju, pitam fra Tomislava.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201ePostoji tzv. Ecclesia orans<\/em> \u2013 Crkva koja moli<\/em>, koja je na koljenima te Ecclesia docens<\/em>, ona koja nau\u010dava, nau\u010diteljska. Ona na koljenima izrekla je davno svoj sud u Duhu Svetome spram Me\u0111ugorja. Za nju je to nepobitna istina.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mnogi su o\u010dekivali da \u0107e s ratom na ovim prostorima zamrijeti i Me\u0111ugorje, ali ni u ratu ono nije prestalo sa svojim djelovanjem privla\u010de\u0107i i hodo\u010dasnike, ali motiviraju\u0107i nebrojene na humanitarne akcije diljem svijeta, kako bi se pomoglo \u017ertvama rata na sve strane, ne biraju\u0107i i ne razlikuju\u0107i tko je koje vjere. Upravo su toliki muslimani i njihove \u017ertve rata iskusili a i danas dobivaju materijalnu pomo\u0107 zahvaljuju\u0107i me\u0111ugorskim volonterima po cijelom svijetu. I kako vidimo, danas, petnaest godina od zavr\u0161etka rata, Me\u0111ugorje trajno raste, i nutarnjom snagom Duha i vanjskim brojem hodo\u010dasnika. Slobodno se mo\u017ee re\u0107i \u2013 sine ira et studio<\/em> \u2013 da se ovdje dopisuje jedno novo poglavlje obnove Crkve kakvu je zamislio sam Sabor, i da je Me\u0111ugorje najbolje i najautenti\u010dnije ostvarenje saborskih smjernica za obnovu Crkve in capite et in membris<\/em>, za obnovljeni pastoral, evangelizaciju, o\u017eivljavanje sakramenta pokore i pomirenja, koji je gotovo zamro u zapadnoj Crkvi nakon Sabora.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ipak, budu\u0107i da tema ove knjige nije samo Me\u0111ugorje, nego o fra Tomislavu Pervanu, vratimo se jo\u0161 malo njegovu \u017eivotu i do\u017eivljajima. On me\u0111ugorsku \u017eupu napu\u0161ta poslije \u0161est godina i 1988. odlazi u Mostar brinuti za formaciju i odgoj mladih franjevaca.<\/p>\n\n\n\n

\u201eOti\u0161ao sam iz Me\u0111ugorja 1988. godine pomalo razo\u010daran. Pomama za novcem vidjela se na svakom koraku, a stvarao je se i novovjeki \u2018robovlasni\u010dki\u2019 odnos me\u0111u samim \u017eupljanima. Na\u0161eg \u010dovjeka novac i dobit brzo zarobe. Neki su po\u010deli raditi, pa i zidati \u010dak i nedjeljom. Takvima nisam \u017eelio blagosloviti ku\u0107u. Ujedno, k meni su dolazili mo\u0107nici s golemim kapitalom, ali to im nije bilo dovoljno \u2013 tra\u017eili su blagoslov i mir \u2013 jednostavno smisao \u017eivota jer ih novac nije usre\u0107io. Vidio sam kako se prva ljubav uru\u0161ava i to me je potreslo.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Vikarom Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije postaje 1990. Ne slute\u0107i da \u0107e ga na toj du\u017enosti zate\u0107i te\u0161ki ratni dani.<\/p>\n\n\n\n

\u201eMostar je napadnut, a provincijal ranjen. Uskoro crkva izgara od plamena \u010detni\u010dkih raketa. U Mostar u posjet biskupu 1994. sti\u017eu hrvatski predsjednik dr. Franjo Tu\u0111man i ministar obrane Gojko \u0160u\u0161ak. Unato\u010d velikoj opasnosti (franjeva\u010dki samostan u Mostaru nalazi se gotovo na prvoj ratnoj crti) sti\u017eu u posjet samostanu. Tom prigodom sam predsjedniku dr. Franji Tu\u0111manu darovao bibliju probijenu metkom iznad moga uzglavlja. Taj potresni prizor zabilje\u017eile su najve\u0107e hrvatske i svjetske televizije.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dr. Ratko Peri\u0107 naslijedio je 1993. biskupa \u017dani\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

\u201eZnao sam ga po pisanju i zaklju\u010dio da je radikalan. Razgovarali smo vrlo korektno, ali je to naj\u010de\u0161\u0107e bio prazan govor. Biskup je o\u017eivio <\/strong>\u201cRomanis Pontificibus\u201d<\/strong> i podijelio na\u0161u \u017eupu na \u010detiri \u017eupe prema \u010detiri evan\u0111elista. U provinciji je nastala konsternacija.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Provincijal Fra Drago Tolj preminuo je 9. lipnja 1994. i pokopan je na Humcu.<\/p>\n\n\n\n

\u201eSrce je izdalo fra Dragu. Ja sam tada bio u Americi, a kad sam se vratio u Zagreb izi\u0161le su prve hrvatske kune. Uzeo sam sve apoene i ponio ocu koji je ve\u0107 tada bio te\u0161ko bolestan. \u2018\u0106a\u0107a, evo hrvatskoga novca!\u2019 On je uzeo i poljubio nov\u010danice govore\u0107i: \u2018Sad kad imamo vojsku, policiju i svoj novac mogu mirno umrijeti!\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Za vizitatora je do\u0161ao fra Velimir Bla\u017eevi\u0107 iz Provincije Bosne Srebrene i uvode\u0107i bratsku demokratsku praksu pomogao da se, prvi put, voljom svih fratara provincije fra Tomislav izabere za provincijala. U to vrijeme bukti i rat s muslimanima, a novi provincijal 1996. pi\u0161e glasoviti tekst \u201eHrvati kao Kurdi?\u201c gdje hrabro staje u obranu naroda i Crkve. Fra Tomislav se bori kako mo\u017ee, ali najustrajnije pisanom rije\u010dju poku\u0161ava s koljena uzdignuti narodno dostojanstvo. Sve u svemu, te\u0161ka i turobna vremena\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ponovno se vra\u0107a u Me\u0111ugorje 2003. gdje neumorno pastoralno djeluje, a jo\u0161 ve\u0107om snagom pi\u0161e knjige i tekstove za razli\u010dite katoli\u010dke \u010dasopise. Sada, od 2015. godine, \u017eivi i radi kao duhovnik \u010dasnih sestara franjevki u Me\u0111ugorju. Oprostio je, ka\u017ee, i onima koji su progonili Me\u0111ugorje i njega osobno.<\/p>\n\n\n\n

Krenuo sam, duboko uvjeren, da je Gospa blagoslovila ovo skromno nastojanje da za budu\u0107a pokoljenja zabilje\u017eim ne\u0161to sto\u017eerno i sna\u017eno, da preko \u017eivotnog svjedo\u010danstva fra Tomislava Pervana provu\u010dem konop Bo\u017eje ljubavi kroz na\u0161e i budu\u0107e vrijeme.<\/p>\n\n\n\n

www.medjugorje-news.com<\/a><\/p>\n\n\n\n

<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nije lako stati pred desetak ukori\u010denih knjiga i jo\u0161 nekoliko tisu\u0107a razli\u010ditih tekstova na\u0161eg ponajboljeg katoli\u010dkog publicista dr. fra Tomislava Pervana, a jo\u0161 je te\u017ee rije\u010dju obuhvatiti njegov prebogat \u017eivot. Fra Tomislav je ve\u0107 desetlje\u0107ima kroz svoje napise duhovno i intelektualno osvje\u017eenje u na\u0161oj katoli\u010dkoj javnosti. \u201eDa bi se netko rodio u Hercegovini u ono …<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":14758,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[21,3,20],"tags":[],"class_list":["post-1815","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-crkva","category-medugorje-medjugorje","category-vjera-i-duhovnost"],"yoast_head":"\nPRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan<\/title>\n<meta name=\"description\" content=\"Nije lako stati pred desetak ukori\u010denih knjiga i jo\u0161 nekoliko tisu\u0107a razli\u010ditih tekstova na\u0161eg ponajboljeg katoli\u010dkog publicista dr. fra Tomislav Pervana\" \/>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"PRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Nije lako stati pred desetak ukori\u010denih knjiga i jo\u0161 nekoliko tisu\u0107a razli\u010ditih tekstova na\u0161eg ponajboljeg katoli\u010dkog publicista dr. fra Tomislav Pervana\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Medjugorje News\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/medjugorjevijesti\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2020-06-12T17:53:11+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2021-04-21T08:36:29+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/i0.wp.com\/medjugorje-news.com\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/1-13.jpg?fit=1280%2C967&ssl=1\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"1280\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"967\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Medjugorje News\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Medjugorje News\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"54 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Medjugorje News\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ccbe73f4509f0de208fd9d31b1941e7b\"},\"headline\":\"PRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan\",\"datePublished\":\"2020-06-12T17:53:11+00:00\",\"dateModified\":\"2021-04-21T08:36:29+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/\"},\"wordCount\":10840,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/#organization\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2020\\\/06\\\/1-13.jpg\",\"articleSection\":[\"CRKVA\",\"ME\u0110UGORJE\",\"VJERA I DUHOVNOST\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/\",\"name\":\"PRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2020\\\/06\\\/1-13.jpg\",\"datePublished\":\"2020-06-12T17:53:11+00:00\",\"dateModified\":\"2021-04-21T08:36:29+00:00\",\"description\":\"Nije lako stati pred desetak ukori\u010denih knjiga i jo\u0161 nekoliko tisu\u0107a razli\u010ditih tekstova na\u0161eg ponajboljeg katoli\u010dkog publicista dr. fra Tomislav Pervana\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2020\\\/06\\\/1-13.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2020\\\/06\\\/1-13.jpg\",\"width\":529,\"height\":400},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"PRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/\",\"name\":\"Medjugorje News\",\"description\":\"Portal iz \u017eupe Me\u0111ugorje\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/#organization\",\"name\":\"Medjugorje News\",\"url\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2020\\\/07\\\/107999326_321991458828825_8590474612062969928_n.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2020\\\/07\\\/107999326_321991458828825_8590474612062969928_n.jpg\",\"width\":280,\"height\":280,\"caption\":\"Medjugorje News\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/www.facebook.com\\\/medjugorjevijesti\",\"https:\\\/\\\/www.youtube.com\\\/channel\\\/UCkkJYsL3Tk48DBarV9Bn87A?view_as=subscriber\"]},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ccbe73f4509f0de208fd9d31b1941e7b\",\"name\":\"Medjugorje News\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/b1403c40e9dda44211ef4958364069dd22b7f2fc30ca31934d64014d85b01ac0?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/b1403c40e9dda44211ef4958364069dd22b7f2fc30ca31934d64014d85b01ac0?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/b1403c40e9dda44211ef4958364069dd22b7f2fc30ca31934d64014d85b01ac0?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Medjugorje News\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\"],\"url\":\"https:\\\/\\\/medjugorje-news.com\\\/en\\\/author\\\/petar\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"PRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan","description":"Nije lako stati pred desetak ukori\u010denih knjiga i jo\u0161 nekoliko tisu\u0107a razli\u010ditih tekstova na\u0161eg ponajboljeg katoli\u010dkog publicista dr. fra Tomislav Pervana","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"PRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan","og_description":"Nije lako stati pred desetak ukori\u010denih knjiga i jo\u0161 nekoliko tisu\u0107a razli\u010ditih tekstova na\u0161eg ponajboljeg katoli\u010dkog publicista dr. fra Tomislav Pervana","og_url":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/","og_site_name":"Medjugorje News","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/medjugorjevijesti","article_published_time":"2020-06-12T17:53:11+00:00","article_modified_time":"2021-04-21T08:36:29+00:00","og_image":[{"width":1280,"height":967,"url":"https:\/\/i0.wp.com\/medjugorje-news.com\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/1-13.jpg?fit=1280%2C967&ssl=1","type":"image\/jpeg"}],"author":"Medjugorje News","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Medjugorje News","Est. reading time":"54 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/"},"author":{"name":"Medjugorje News","@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/#\/schema\/person\/ccbe73f4509f0de208fd9d31b1941e7b"},"headline":"PRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan","datePublished":"2020-06-12T17:53:11+00:00","dateModified":"2021-04-21T08:36:29+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/"},"wordCount":10840,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/#organization"},"image":{"@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/medjugorje-news.com\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/1-13.jpg","articleSection":["CRKVA","ME\u0110UGORJE","VJERA I DUHOVNOST"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/","url":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/","name":"PRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan","isPartOf":{"@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/medjugorje-news.com\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/1-13.jpg","datePublished":"2020-06-12T17:53:11+00:00","dateModified":"2021-04-21T08:36:29+00:00","description":"Nije lako stati pred desetak ukori\u010denih knjiga i jo\u0161 nekoliko tisu\u0107a razli\u010ditih tekstova na\u0161eg ponajboljeg katoli\u010dkog publicista dr. fra Tomislav Pervana","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/#primaryimage","url":"https:\/\/medjugorje-news.com\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/1-13.jpg","contentUrl":"https:\/\/medjugorje-news.com\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/1-13.jpg","width":529,"height":400},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/prica-iz-zivota-dr-fra-tomislav-pervan\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/medjugorje-news.com\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"PRI\u010cA IZ \u017dIVOTA \u2013 Dr. fra Tomislav Pervan"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/#website","url":"https:\/\/medjugorje-news.com\/","name":"Medjugorje News","description":"Portal iz \u017eupe Me\u0111ugorje","publisher":{"@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/medjugorje-news.com\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/#organization","name":"Medjugorje News","url":"https:\/\/medjugorje-news.com\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/medjugorje-news.com\/wp-content\/uploads\/2020\/07\/107999326_321991458828825_8590474612062969928_n.jpg","contentUrl":"https:\/\/medjugorje-news.com\/wp-content\/uploads\/2020\/07\/107999326_321991458828825_8590474612062969928_n.jpg","width":280,"height":280,"caption":"Medjugorje News"},"image":{"@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/#\/schema\/logo\/image\/"},"sameAs":["https:\/\/www.facebook.com\/medjugorjevijesti","https:\/\/www.youtube.com\/channel\/UCkkJYsL3Tk48DBarV9Bn87A?view_as=subscriber"]},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/medjugorje-news.com\/#\/schema\/person\/ccbe73f4509f0de208fd9d31b1941e7b","name":"Medjugorje News","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/b1403c40e9dda44211ef4958364069dd22b7f2fc30ca31934d64014d85b01ac0?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/b1403c40e9dda44211ef4958364069dd22b7f2fc30ca31934d64014d85b01ac0?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/b1403c40e9dda44211ef4958364069dd22b7f2fc30ca31934d64014d85b01ac0?s=96&d=mm&r=g","caption":"Medjugorje News"},"sameAs":["https:\/\/medjugorje-news.com"],"url":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/author\/petar\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1815","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1815"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1815\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/14758"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1815"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1815"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/medjugorje-news.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1815"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}