Smije li se pljeskati na svetoj misi? Evo što su pape govorile o tome
Pljeskanje na svetoj misi često izaziva različita mišljenja među vjernicima. Dok jedni pljesak vide kao znak zahvalnosti svećeniku, zboru ili zajednici, drugi upozoravaju da liturgija nije predstava ni zabava, nego sveti čin klanjanja Bogu. O toj temi govorili su i pape, među njima Benedikt XVI., sveti Ivan XXIII. i sveti Pio X., naglašavajući potrebu za poštovanjem, tišinom i sviješću o svetosti mise.
Plješću li ljudi u vašoj župi? Evo što su o tome govorili prijašnji pape.
Je li u redu pljeskati na svetoj misi?
Bilo da se radi o pljesku svećeniku nakon propovijedi, glazbeniku ili čak zboru nakon završetka liturgije — je li to prikladno? A što je s pljeskom nakon vjenčanja, krizmi ili krštenja?
Mnogi o tome imaju svoje mišljenje, ali tijekom godina različiti pape i crkveni autoriteti iznosili su svoje stavove o toj temi.
U svojoj knjizi Duh liturgije, papa Benedikt XVI., tada kardinal Joseph Ratzinger, napisao je:
„Gdje god u liturgiji izbije pljesak zbog nekog ljudskog postignuća, to je siguran znak da je bit liturgije potpuno nestala i da ju je zamijenila neka vrsta vjerske zabave. Takva privlačnost brzo blijedi — ona se ne može natjecati na tržištu zabavnih sadržaja, koje sve više uključuje različite oblike religioznog uzbuđivanja.”
O toj su temi govorili i drugi pape, među njima sveti Ivan XXIII. i sveti Pio X.
Dok su vjernici čekali dolazak svetog pape Ivana XXIII. u jednu crkvu izvan Rima, on je rekao:
„Vrlo mi je drago što sam došao ovamo. Ali ako smijem izraziti jednu želju, to je da u crkvi ne vičete, da ne plješćete rukama i da ne pozdravljate čak ni Papu, jer ‘templum Dei, templum Dei’ — hram Božji jest hram Božji.”
Sveti papa Pio X. rekao je:
„Ne priliči da se sluzi plješće u kući njegova Gospodara.”
Bivši kapelan Catholic Answersa, otac Vincent Serpa, dominikanac, također je iznio svoje mišljenje u jednoj emisiji Catholic Answersa.
„Je li prikladno pljeskati zboru nakon mise? Je li to odobrena praksa?”, upitao je slušatelj.
Otac Serpa odgovorio je:
„Apsolutno ne. To je krajnje neprikladno i odgovornost je župnika da se pobrine da zajednica to razumije. Zbor ne pjeva kako bi nekoga zabavljao. Oni pjevaju da bi slavili Boga. Ne plješćemo molitvi. Mi molimo.”
„Ponovno, to nije opcija. Da smo negdje drugdje, bilo bi drukčije”, nastavio je. „Ali liturgija je liturgija. Ona je štovanje Boga i treba se odvijati na prikladan način, kako Crkva smatra ispravnim. Dobro je da ljudi cijene zbor, ali mogu im zahvaliti vani. Pljesak u tom trenutku nije prikladan.”
„Postoje trenuci kada je to predviđeno, kao u obredu ređenja, kada se od vjernika traži odgovor o dostojnosti kandidata za ređenje. Ali ovo nije takav trenutak. Ovo je nešto drugo”, dodao je otac Vincent. „Ne plješće se na kraju mise zato što vam je bilo lijepo. To nije smisao mise.”
Ipak, premda pape, svećenici i vjernici iznose svoja mišljenja o pljeskanju na misi, ne postoji službeni crkveni nauk koji bi izravno regulirao ovu temu.
Mnogi crkveni pastiri, međutim, među njima i kardinal Francis Arinze, naglašavaju da na misu dolazimo klanjati se Bogu, a ne pljeskati ljudskim postignućima ili liturgiju promatrati kao oblik zabave.
Kardinal Arinze, kao prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, rekao je:
„Kada dolazimo na misu, ne dolazimo pljeskati. Ne dolazimo gledati ljude ni diviti se ljudima. Želimo se klanjati Bogu, zahvaliti Mu, moliti Ga za oproštenje grijeha i tražiti ono što nam je potrebno.”
S druge strane, neki smatraju da ograničene iznimke mogu biti prikladne na samom završetku određenih radosnih slavlja, poput vjenčanja ili krštenja, kao izraz zahvalnosti za Božje darove i za zajednicu vjere.
Općenito, ipak, vjernike se potiče da nakon mise radije izraze tihu molitvu ili osobnu zahvalnost, čuvajući svetu tišinu i poštovanje koje omogućuju da otajstvo Euharistije dublje odjekne u srcu.
