Križ zaustavlja nasilje: snažna poruka pape Lava XIV. na Misi posvete ulja
Predvodeći svoju prvu Misu posvete ulja kao rimski biskup, papa Lav XIV. na Veliki četvrtak istaknuo je da se kršćansko poslanje živi u zajedništvu, bez nadmoći i s “razoružanom” ljubavlju, te pozvao vjernike da u mračnom času povijesti šire Kristov mir ondje gdje vlada zadah smrti.
Papa Lav XIV. je na Veliki četvrtak, u bazilici svetoga Petra u Vatikanu predvodio Misu posvete ulja te razmišljao o značenju kršćanskog poslanja. U pastoralnom, društvenom i političkom području dobro ne može proizaći iz nadmoći, jer prava je ljubav razoružana. U svijetu pogođenom silama koje ga razaraju, križ zaustavlja imperijalističku okupaciju i razotkriva nasilje, piše Vatican News.
Pritom je istaknuo:
To je kršćansko poslanje, isto ono Isusovo, a ne neko drugo. U njemu svatko sudjeluje prema vlastitom pozivu i u osobnoj poslušnosti glasu Duha, ali nikada bez drugih, nikada zanemarujući ili razarajući zajedništvo! Biskupi i prezbiteri, obnavljajući svoja obećanja, u službi smo misionarskog naroda. Zajedno sa svim krštenima mi smo Tijelo Kristovo, pomazani njegovim Duhom slobode i utjehe, Duhom proroštva i jedinstva.
Naše dostojanstvo djece Božje ne može nam biti oduzeto niti izgubljeno, ali ne mogu biti izbrisani niti osjećaji, mjesta i iskustva koji oblikuju naš život. Tijelo smo Kristovo ako idemo naprijed, suočavajući se s prošlošću, a da nas ona ne zarobi: sve se ponovno nalazi i umnaža ako se najprije pusti, bez straha. To je prva tajna poslanja – napomenuo je Sveti Otac te dodao:
Ljubav je istinska samo ako je razoružana, treba malo opterećenja i nikakvo razmetanje, nježno čuva slabost i ogoljenost. Teško nam je upustiti se u tako izloženo poslanje, ali nema Radosne vijesti siromasima ako im dolazimo s obilježjima moći, niti istinskog oslobođenja ako sami ne postanemo slobodni od posjedovanja. Ovdje dotičemo drugu tajnu kršćanskog poslanja: nakon odvajanja dolazi zakon susreta.
Stoga je danas nužno podsjetiti da ni u pastoralnom, ni u društvenom ni političkom području dobro ne može proizaći iz nadmoći. Veliki misionari svjedoci su pristupa na prstima, čija je metoda dijeljenje života, nesebično služenje, odricanje od svake računice, dijalog i poštovanje. To je put utjelovljenja koji se uvijek iznova oblikuje kao inkulturacija. Za tu usklađenost s nevidljivim potrebno je doći tamo gdje smo poslani s jednostavnošću, poštujući otajstvo koje svaka osoba i zajednica nosi u sebi. Međutim, postoji i treća dimenzija, možda najradikalnija: mogućnost nerazumijevanja i odbacivanja – upozorio je Petrov nasljednik te nastavio:
Križ je dio poslanja: poslanje postaje teže i zastrašujuće, ali i besplatnije i snažnije. Mesija siromašan, zarobljen i odbačen ulazi u tamu smrti i donosi novo stvaranje. Koliko i mi možemo iskusiti uskrsnuća kada se, oslobođeni obrambenog stava, spustimo u služenje poput sjemena u zemlju! Ponekad se čini da je sve izgubljeno i pitamo se je li poslanje bilo uzalud. No nada svjedoka nas nosi. Draga braćo i sestre, sveci oblikuju povijest. U ovom mračnom času povijesti Bog nas šalje širiti Kristov miris tamo gdje vlada zadah smrti.
Obnovimo svoje ‘da’ tom poslanju koje traži jedinstvo i donosi mir. Da, evo nas! Nadiđimo osjećaje nemoći i straha! Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo – zaključio je papa Lav XIV. u homiliji.
