Fra Goran Azinović: Trač je ružna priča koja ranjava čovjeka i razgrađuje dušu
Fra Goran Azinović u novoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu razmišlja o tome zašto ljudi vole tračati. Ističe kako svaki čovjek u sebi nosi potrebu stvaranja priča, ali da trač taj dar pretvara u ružnu i neumjesnu priču koja ocrnjuje druge. Umjesto riječi koje ranjavaju, poziva nas da budemo pripovjedači lijepih, poučnih i radosnih priča koje izgrađuju čovjeka.
Zašto ljudi vole tračati? Iako pitanje možda zvuči teško, zapravo je na njega lako odgovoriti. Bit odgovora na ovo pitanje skriva se u pričama: ljudi doista vole priče.
Svaki čovjek u sebi ima potrebu stvarati priče.
Koliko god čudno zvučalo, osoba koja trača zapravo čini ono što je utkano u dubinu njegova bića – stvara priče. Svi su ljudi svojevrsni pripovjedači, no jedini problem je što je trač zapravo ružna i neumjesna priča. Čovjek svoj dar stvaranja priča izgubi na onom što je najmanje lijepo, a to je upravo tračanje.
Teme u tračevima uvijek su ružne i nepotrebne jer se pojedinci ili skupine ljudi u njima ocrnjuju.
O, kako bi svijet bio ljepši kad bi ljudi bili pripovjedači lijepih i zanimljivih priča, kad bi svoj dar i talent koristili za pričanje kvalitetnih i poučnih priča…
Često se vraćam danskom piscu Hans Christianu Andersenu i njegovim bajkama. On je, naime, stvarao samo lijepe i poučne priče; njegove priče i bajke, osim djeci, namijenjene su i odraslima.
Bajke nerijetko čitatelja vode u imaginarni svijet, ali likovi iz toga svijeta zasigurno nikoga ne ogovaraju i ne vrijeđaju. Premda i tračevi pripadaju izmišljenom svijetu, oni itekako vrijeđaju pojedince, vrijeđaju ljude o kojima se priča.
Eh, kad bi čovjek svoju snagu usmjerio na pričanje lijepih priča, bajki ili basni, kad bi svoju energiju koristio za ono što ljude izgrađuje, a ne za ono što ljudski duh i dušu razgrađuje.
Kao društveno biće čovjek ne može pobjeći od potrebe da priča priče, ali može pobjeći od činjenice da priča i izmišlja tračeve.
Neka stoga i tvoje priče ubuduće obiluju nadom i radošću, neka od danas u tvojim pričama vladaju ljudska snaga i dobrota!
Hans Christian Andersen u svojoj kratkoj bajci Bazgova majčica opisuje starca koji, zahvaljujući svojoj maštovitosti, nakon samo jednog pogleda na određenu stvar ili pojedinca može stvoriti priču, ali lijepu priču.
Divno bi bilo kad bi svaki čovjek, gledajući na stvari i događaje koji ga okružuju, stvarao samo lijepe priče! Samo lijepe i nikakve druge…
