Egzorcist svjedoči: ‘Ovi ljudi su lake žrtve zloga’
“Počela me pljuvati i psovati”, prisjetio se egzorcist fra John Vella. “Ili bolje, zao duh koji ju je obuzeo pljuvao je po nama. Postala je agresivnija kad sam je počeo škropiti svetom vodom, ali se kasnije smirila. Krv joj je tekla iz čela, a prestala je tek “kad sam počeo moliti”.
Nikad ne znaš što će se dogoditi, rekao je u intervjuu za The Malta Independent u nedjelju.
U ovom konkretnom incidentu, nešto krvi i pljuvačke završilo je na svećeniku. On je to naravno, oprao.
No tu priča nije završila. Nešto kasnije krv se ponovno pojavila na štoli koju je fra Vella nosio kada je sudjelovao u emisiji na TV programu.
“Sjećam se da sam bio u TV emisiji gdje sam govorio o egzorcizmu i nosio sam isti štolu koji sam koristio na dan egzorcizma o kojem sam vam govorio. Iz nekog razloga na štoli se ponovno pojavio obris mrlje od ispljuvane krvi, pred kamerama” rekao je.
Nekoliko dana kasnije mrlja je nestala sama od sebe.
Drugom prilikom, otac Vella je rekao da se tijekom seanse egzorcizma žrtva osjećala kao da su je ti duhovi podigli u zrak. Svom snagom smo je držali za naslonjač kako ga ne bi povukla gore, rekao je o. Vella.
“Kad ih pitam što osjećaju u tim slučajevima, kažu mi da se osjećaju kao da su na oltaru i žrtvuju se”, rekao je.
O. Vella je održao svoju prvu misu 1986., a egzorcist je već 17 godina.
Upitan zašto je odabrao egzorcizam kao službu, svećenik je rekao da je to poziv i da ga je za to mjesto pozvalo Povjerenstvo.
Ime fra Velle spominjalo se u medijima prije nekoliko tjedana kada su ga sudovi pozvali da svjedoči u onome što je postalo poznato kao “suđenje demonskom silovanju”.
U svom svjedočenju rekao je sucu da nije vidio nikakvu demonsku aktivnost u kući u kojoj je muškarac optužen da je manipulirao ranjivom obitelji na izopačene seksualne radnje.
22-godišnjak je proglašen krivim za iskorištavanje lakovjerne prirode disfunkcionalne obitelji i kasnije osuđen na 20 godina zatvora.
Upitan zašto misli da je pozvan kao svjedok, svećenik je rekao da je to zato što sud želi utvrditi ima li nadnaravnih elemenata u vezi sa konkretnim slučajem.
Prepoznavanje opsjednute osobe
“Postoji tanka linija između mentalne bolesti i opsjednutosti”, rekao je o. Vella, dodajući da je važno da egzorcisti stalno ažuriraju svoje psihološko znanje.
Kada su ga zamolili da intervenira u prilikama kada su njegove usluge potrebne, otac Vella je rekao da je prva stvar koju čini “njih saslušati (osobu za koju se sumnja da je opsjednuta) komunicirajući s njima”.
“Uobičajeno kada je demon ili loš duh prisutan u tijelu, prvi znak da komuniciram s nadnaravnim je promjena glasa”, rekao je. Svećenik zatim pita osjeća li se “duh” ugodno zbog njegove prisutnosti, a odgovor je uvijek ne.
Kad se to dogodi, egzorcist daje sve od sebe kako bi prisilio opsjednutu osobu da izgovori ime zlog duha. Postoje trenuci kada se izgovori ime duha, a kada se to dogodi egzorcist se moli za istjerivanje duha iz tijela opsjednute osobe. Poznavanje imena zlog duha daje egzorcistu više moći da ga istjera, rekao je fra. Vella.
Dodao je da je pravo posjedovanje vrlo rijetko, jer su većina ljudi koji ga kontaktiraju za pomoć žrtve koje žele prekinuti čaroliju.
Svećenik je objasnio da bi ti ljudi uglavnom bili pogođeni nakon što bi oni ili osoba koja im želi zlo posjetili gataru.
“Oni ljudi koji posjećuju gatare i žele svojoj žrtvi poželjeti dobro, obično dođu te gatare da im bace urok. To rade tako što uzimaju stvari koje osobno pripadaju žrtvi, poput fotografija, odjeće i kose”, rekao je.
Rekao je da bi ljudi trebali izbjegavati gatare zajedno s medijima jer bi ih njihov sustav mogao prevariti jer bi duhovi preko kojih bi mogli kontaktirati s nadnaravnim, mogli lagati o svom identitetu.
Ljudi također mogu naslijediti čarolije od svojih predaka, rekao je, jer potonji možda nisu bili oslobođeni čarolija koje su bačene na njih.
Upitan kako se egzorcisti uvjeravaju da je zao duh doista napustio svog domaćina, rekao je da egzorcisti obično ostaju u kontaktu sa tim osobama.
“Nastojimo ih nazvati nakon nekog vremena, ali obično nas nazovu sami ili se slučajno sretnu i daju nam do znanja da je već sve puno bolje i da doživljavaju promjenu u svom osobnom životu”, rekao je.
Rekao je da bi neki ljudi mogli imati fiksaciju da su opsjednuti; međutim, ovdje se spajaju znanost i vjera i u ovoj fazi psiholozi su pozvani da interveniraju.
Objašnjavajući kako ljudi shvaćaju da su došli u kontakt sa zlim duhom, rekao je da su se neki možda bavili nadnaravnim sotonističkim ritualima, dok su drugi možda počeli posjećivati crne mise.
“Postoje dvije vrste sotonista,” rekao je, “oni koji su profesionalci u sotonizmu i sastaju se u grupi ili ga zazivaju sami kod kuće, a zatim postoje oni koji su amateri i zazivaju samog vraga, a da u potpunosti ne znaju za posljedice i tako nisu svjesno uključeni u sotonizam”.
Dodao je da kada se netko obrati đavlu on mu na početku daje tri stvari, a to su “novac, zabava i moć u privatnom životu, ali kasnije shvaćaju da u materijalističkom životu nema trajnog zadovoljstva”.
“Svatko ima slobodnu volju i stoga može izabrati koji god put želi”, rekao je.
Fra Vella je rekao da su ga nekoliko puta pozvali ljudi koji su bili na crnoj misi jer su shvatili da žele promijeniti svoj život.
Takvi bi se ljudi isprva mogli bojati napraviti korak jer bi mogli postati dio, ili su završili formiranjem dijela, nesvjesni, slobodnog zidarstva (masonstva), gdje njihovi drugovi možda neće željeti da napuste grupu jer bi se mogli bojati da će im identitet će biti otkriven. Osim toga, takvi se ljudi također boje jer bi drugi članovi grupe mogli napasti njih ili njihovu obitelj jer znaju sve o svima.
Upitan zašto su ljudi možda odabrali sotonistički put, svećenik je rekao da su tako odlučili iz mnogo razloga, poput želje da probaju nešto novo, popunjavanja emocionalne praznine ili nakon što su iskusili nedostatak ljubavi u svom životu.
Neki ljudi koji su mu dovedeni imaju čak 13 ili 14 godina. Neki isprobavaju stvari poput zloglasne Ouija ploče i seanse. Rekao je da su takvi tinejdžeri možda taj put prihvatili kao čin pobune, “posebno kad dolaze iz kršćanske obitelji”.
Rekao je da, iako bi se u početku mogli osjećati uplašeno, proces razgovora s tim mladima je vrlo delikatan, “međutim, kada se počnu otvarati, osjećaju se puno bolje, posebno nakon molitve”.
Otac Vella je objasnio da je jedan od glavnih lijekova koji se koriste u borbi protiv ovih “zlih duhova i uroka” molitva.
“Sreo sam se s nekoliko ljudi koji su iskusili pozitivne rezultate molitve i sami kažu da osjećaju veće olakšanje”, rekao je.
Rekao je da dio procesa egzorcizma uključuje govorenje “žrtvi” da moli u tišini dok im on stavlja ruku na glavu. Rekao je da ti ljudi kažu da imaju pojačano lupanje srca, glavobolju ili čak pritisak njegove ruke, iako on pokušava biti što nježniji.
Rekao je da osoba mora osjetiti i biti spremna na izlječenje, jer neki mu se jave i traže pomoć, a da se još uvijek ne uvjere u sam proces. U ovom slučaju i u slučajevima kada se osoba osjeća prisiljenom prisustvovati seansama, zlim je duhovima vrlo teško otići.
Osim molitve, u slučaju opsjednuća osoba bi trebala izgovoriti ime đavla kako bi je egzorcist izravno poslao u pakao.
Upitan osjeća li se kao da nije uspio kad te seanse nisu toliko plodonosne, rekao je da ne osjeća jer u takvim slučajevima osoba “treba više vremena da shvati da treba postati dostupnija samom Bogu i dobrim duhovima ”.
Kršćanin treba biti blizak sakramentima, posebice ispovijedi, koju treba obaviti barem jednom mjesečno, rekao je otac Vella na pitanje kako se takve epizode lošeg duha mogu zadržati na odstojanju.
Osim toga, također trebaju ići na misu nedjeljom i blagdanima i primati euharistiju „radi vlastite zaštite“.
Upitan osjeća li se ikada uplašeno kad se suoči sa zlim duhom, rekao je da nije jer zna da je Bog uvijek prisutan i da će ga uvijek braniti “jer želi dobro”.
Rekao je da svi egzorcisti poduzimaju dodatne mjere opreza tako što obožavaju i ostaju bliže svojim sakramentima kada znaju da će se suočiti s vrlo lošim duhom ili situacijom.
Svećenik je objasnio da su nažalost ljudi koji na kraju postanu žrtve zlog duha vrlo tužni u privatnom životu i to služi kao prozor za ulazak zla.
Rekao je da neki liječnici i psiholozi ne vjeruju u loše duhove i odbijaju prisustvovati seansama sa svojim pacijentima. Iako neki mogu odbiti prisustvovati zbog ograničenog vremena, drugi izravno traže od svećenika da ne donosi zle prisutnosti u njihov život.
“Kada mi to kažu (da ne vjeruju u zle duhove), ja ih pitam ako ne vjerujete u zle duhove kako to da ih se bojite?”
Otac Vella je pozvao širu javnost da se ne petlja s nadnaravnim aktivnostima, čak i ako kažu da nisu vjernici “jer nikad ne znate što se može dogoditi”. Ljudi koji ne vjeruju u Boga ili se boje đavla izloženi su većem riziku da im zlo uđe u život.
