Dva puta moja obitelj se upustila u dijalog sa Sotonom posjećujući gataru, a onda se dogodilo…
Dva puta moja obitelj se upustila u dijalog sa Sotonom posjećujući gataru, a onda se dogodilo… Na svijet sam došla kao zdravo dijete, ali sam se sa sedam mjeseci teško razboljela. Liječnici nisu mogli utvrditi uzrok moje bolesti. Imala sam problema s kostima, gubila sam na težini i stalno povraćala. Za mene su počeli dugi mjeseci bolesti i odlazaka u bolnice. Loše sam se razvijala. Moji vršnjaci su već hodali, a ja sam bila u kolicima.
Doktori su samo raširili ruke govoreći da je medicina ovdje nemoćna. Moj otac je tada pronašao gataru. Ona je, niotkuda, znala mnogo o našoj obitelji, pa i to da je u njoj bolesno dijete. Rekla je da je čarolija bačena na odraslog člana obitelji i dotaknula ranjivo dijete. Žena je počela vršiti razne rituale nada mnom, a onda je rekla da djetetu treba olakšati.
Međutim, još sam bila na jedinici intenzivne njege. Moja majka mi nije smjela prići. Mogla me gledati samo kroz staklo i kradomice prilaziti noću, kada je u bolnici bilo malo ljudi. Jedne noći dok me majka napustila, izgubila je svaku nadu u moj oporavak. Sjela je na stepenice i počela plakati svom snagom i moliti Mariju za čudo ozdravljenja za mene. Sljedećeg jutra rečeno joj je da dođe po mene iz bolnice.
To je značilo da sam ili umrla ili mi se stanje poboljšalo. Mama je mislila da sam mrtava. Ali kad je vidjela da se osjećam bolje, radosti nije bilo kraja! Odmah je shvatila da treba zahvaliti Mariji za ozdravljenje svoje kćeri.
Nakon toga se moja majka počela usrdno moliti i vjerovati u Boga, što prije nije činila. U mom domu o Bogu se govorilo samo za Božić i Uskrs. Za moje daljnje liječenje bilo je potrebno otputovati u Sankt Peterburg. Gatara je rekla da se na meni mora izvesti još nekoliko rituala jer se amajlija nije u potpunosti oslobodila i mogla bi prijeći na drugo dijete. Ali moja majka nije gubila nadu i molila se za moj potpuni oporavak.
Otišli smo tamo i nakon nekog vremena sam počela hodati. Nakon povratka kući roditelji se više nisu obraćali gatari. Polako smo počeli sve zaboravljati. Prolazile su godine, oporavila sam se i odrasla.
Moj brat je također odrastao i otišao u Sankt Peterburg. Kada je napunio 30 godina, iznenada je umro. Onda smo se sjetili da nam je to jednom gatara to prorekla. Međutim, roditelji su to shvatili kao slučajnost. S 15 godina sam prvi put otišla u crkvu. Tamo mi se jako svidjelo.
U crkvi sam upoznala svog budućeg muža za kojeg sam se nakon nekoliko godina udala. Rodio nam se zdrav sin. Međutim, kada je dječak navršio sedam mjeseci, počeli su moji zdravstveni problemi. Naš župnik koristi dar molitve za ozdravljenje. Često je molio nada mnom. Za moje ozdravljenje molili su se i članovi župnih skupina. Moj je tata, međutim, izgubio svaku nadu jer je bilo sve gore i gore.
Mislio je da se sve što sam doživjela u djetinjstvu ponavlja… i da neće preživjeti smrt još jednog djeteta. Otac je otišao do žene koja je čitala karte za pomoć. Donio joj je moju fotografiju i rekao je da me može izliječiti.
Tražila je da donese određenu svotu novca. Zahtijevala je da i ja dođem, jer su se nad mnom trebali izvoditi neki rituali. Nakon što mi je tata sve ispričao, nisam htjela ići gatari. Govorila sam: “Zašto da idem k njoj ako sam već vjernik?”
Ali nažalost sa mnom je bilo sve gore i gore i konačno sam odlučila popustiti očevu nagovoru.
Kad sam ušla u kuću ove žene, primijetila sam ikone na zidu. Ona je tada rekla: “Vidiš, i ja sam vjernik! Bog mi pomaže.”
Zatim je nad mnom provodila svoje rituale i rekla da će mi se devetog dana stanje popraviti. Nisam joj baš povjerovala do kraja. Nakon ove posjete nešto me mučilo. Molila sam se i shvatila da sam još jednom izdala Boga, svjesno.
Istog dana pronašla sam brošuru o životu Padre Pia. Bila je devetnica za ozdravljenje od bolesti po njegovu zagovoru. Počela sam to govoriti. Devetog dana mi je bilo bolje.
Još jedna slučajnost, pomislila sam. Nakon nekoliko dana ispričala sam sve našem župniku, a on mi je odgovorio:
„Zar stvarno misliš da ti je gatara pomogla? A ikone koje si vidjela u njezinoj kući, ne zna se kome su posvećene, ali Bogu sigurno ne!”
Tada je župnik dugo molio nada mnom. Tada sam se odrekla svih tih rituala i Bog nam je pomogao. Ovo je bilo druga izdaja kroz koju je prošla moja obitelj.
Pet godina kasnije rodila sam drugog sina. Rođenje bebe je bilo uspješno, oboje smo bili zdravi. Nažalost, 10. dan nakon poroda počela sam jako krvariti. Tada sam izgubila dvije litre krvi i život mi je visio o koncu.
Liječnici su rekli da imam jakog anđela čuvara, ali duboko u sebi izgubili su nadu da ću preživjeti. Ovoga puta svu svoju obiteljsku snagu usmjerili smo na molitvu i vjeru u Boga. Uslišao je naše molitve i izliječio me.
Nekoliko puta sam se našao na rubu života i smrti. Dvaput je moja obitelj ušla u dijalog sa Sotonom, okrećući se gatari. I dvaput je izgubila na svaki način.
Želim pitati sve koji razmišljaju potražiti pomoć od “vidovnjaka” i gatara: isplati li se? Sotona nikad ništa ne daje tek tako. Uvijek je potrebno platiti cijenu koja je vrlo visoka!
Zapamtite da ćete uvijek biti gubitnici u svom dijalogu s njim. Bolje je imati nebeske zaštitnike poput Gospe, sv. Padre Pio, Anđela čuvara i drugih svetaca. Ovi pomagači vas nikada neće izdati, a pomoći će vam i sada i u trenutku vaše smrti.
Moja obitelj je nekoliko puta izdala Boga, ali Bog nas nikada nije izdao. Čekao nas je i oprostio nam prihvativši naše pokajanje. Zagrlio nas je kao izgubljenog sina.
Doživjeli smo ispit vjere i sada smo sigurni da je Bog uvijek s nama. Naša molitva, sve dok dolazi iz dna našeg srca, uvijek će biti uslišana od Njega.
