Duhovnik svete Faustine Kowalske: Ovo su znakovi da si u stanju koje je Bogu odbojno
Duhovnik svete Faustine Kowalske, bl. svećenik Sopoćko u knjizi Sveta ura i Devetnica za Božje milosrđe nad svijetom piše upozorenje na mlakost, stanje na koje je Bog značajno upozorio a koje je čovječanstvo zaboravilo:
“Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. (Otk 3,15-16). Tako Krist ustima Ivana apostola osuđuje mlade duše, pokazujući koliko su one odvratne Bogu. Takva duša, usprkos brojnim milostima Božjega milosrđa, prezire i podleže silnoj lijenosti, koja ju odvraća od revnosti, te pod bilo kojom izlikom posve napušta molitvu.
Navodno prisustvuje sakramentima, ali nepromišljeno, bez odgovarajuće pripreme, pa stoga najčešće neplodno, ako ne i svetogrdno. Očigledno ispunjavajući dužnosti države, ali bez duha vjere, s traženjem onoga što se sviđa, s traženjem sebe svugdje i u svemu.
Mlaka duša opako proračunava: izbjegava samo ono što je očito težak grijeh i čini lake grijehe sa svim promišljanjima; Nikad ne razmišlja o žrtvi, o osjećajima koji su delikatniji prema Bogu, o tome što Bog voli ili ne voli. Otuda i nedostatak mrtvljenja, zahvaljujući kojem se narušava oholost, ljutnja, nestrpljivost i oporost u ophođenju s drugima, ogovaranje, dobrovoljna ometanja u molitvi, koja se ne žele i ne trude poboljšati.
Mlaka duša može se prepoznati po sljedećim znakovima:
– samo nedostatak ili slaba želja za savršenstvom i, posljedično, slabo ili nikakvo žaljenje zbog nevjere i nemara u Božjoj službi. Tko ne želi dobro, nikada ga neće posjedovati, jer se osvaja željom;
– zanemarivanje unutarnje borbe. Onaj tko se boji borbe neće pobijediti, a bez borbe nema pobjede ni nagrade. Smrznut, ne bori se sa strastima, nego s Božjom milošću, koja ga potiče na poboljšanje;
– velika nestabilnost u odlukama. Onaj tko stalno staje ili ide unatrag nikada neće napredovati;
– traženje zabave u igricama i stalnim zabavama i izlaženje u nepotrebne razgovore iz razloga samoljublja
– često gledanje unatrag umjesto gledanja na ideal.
Mlakost je vrlo opasno stanje, jer se duša u njoj zavarava, kao bolesnik koji se pretvara da je zdrav i ne obraća se liječniku. Ne obazire se na opomene savjesti, niti na nadahnuća niti na upozorenja svojih bližnjih, na koje se čak i ljuti zbog njih. Kao trivijalnost shvaća bezbroj lakih grijeha o kojima često postaje ovisan, a ponekad i upada u teške grijehe, na koje se također polako navikava.
Mlakost je kompatibilna s određenim vrlinama koje drže dušu u zlokobnom osiguranju. Evanđeoski sluga nije prekršio zakon pravde, uzdržavanja ili čistoće, barem mi ne znamo za to, nego je bio samo lijen – mlak i za to je čuo rečenicu: “I bacite beskorisnog slugu van – u mrak ! Tamo će bit plač i škrgut zuba” (Mt 25,30).
Lude djevice su također čuvale blago djevičanstva, te su bile lišene braka ne zbog nekih zločina, nego zbog nedostatka razboritosti i budnosti (usp. Mt 25,12). Zlato kreposti i pojava pobožnosti mogu naći naklonost u ljudima, ali Bog gleda u srca i proklinje ih zbog nedostatka ploda na drvetu (usp. Mt 20,19). “Proklet je tko nemarno obavlja djelo Gospodnje!” (Jer 48,10), a djela Gospodnja su molitve, dužnosti itd.
Mlaka duša ne želi istinski Kristov život, ali se ne drži ni ovozemaljskog života, vuče se između dobrog i lošeg, ne dajući se potpuno nikome. Živi napuštena i usamljena, prognana iz svijeta u kojem se igraju, i odgurnuta od skupine svetaca, gdje Bog lije utjehu – reklo bi se, visi između pakla i raja.
Mlak čovjek misli da može izdržati ovu neizvjesnu situaciju. U međuvremenu, ni Bog, ni Sotona, ni naša vlastita priroda to neće dopustiti. Bog će uzviknuti: „Položite račun o svom gospodarstvu“ (Lk 16,2).
Sotona polako preuzima nečuvani teritorij i tjera mlakog u teški grijeh. Priroda polako gubi snagu u borbi, čak i prije nego što je počela, i neizbježno propada.
Uostalom, mlakost nije potpuno neizlječiva bolest. Evo lijeka koji je djelotvoran protiv hladnoće: kupiti Božju ljubav za novčić molitve, koji je, iako težak za mlaku dušu, nužan.”
Bl. Vlč. M. Sopoćko
