Devetnica Charlesu de Foucauldu – svecu malenih
Spomendan bl. Charlesu de Foucaulda slavimo 1. prosinca. Papa Benedikt XVI. proglasio je malog brata Karla (Charles de Foucauld) blaženim 13. studenog 2005. godine u Rimu. Dekret o njegovoj svetosti papa Franjo potpisao je 26. svibnja 2020. godine, no zbog trenutne pandemije njegova kanonizacija kasni.
Charles de Foucauld, Isusov mali brat Karlo, rodio se 1858. godine u Strasbourgu. U šestoj godini života ostaje bez roditelja. Tijekom teškog adolescentnog razdoblja gubi vjeru i kako bi otklonio tjeskobu koju nosi u sebi, predaje se neurednom životu. U dvadesetdrugoj godini poslan je kao časnik u Alžir. Tri godine kasnije napušta vojsku i kreće u opasnu ekspediciju u Maroko. Svjedočanstvo islamske vjere budi u njemu pitanje: “Postoji li Bog?” Nakon povratka u Francusku, ganut nježnim i diskretnim gostoljubljem svoje duboko kršćanske obitelji, traži i providonosno susreće svećenika koji će mu postati ocem i prijateljem – oca Huvelina.
U listopadu 1886. godine, u dvadesetosmoj godini života, doživljava obraćenje. Od tog trenutka sav svoj život želi darovati Bogu. Hodočašće u Svetu zemlju otkriva mu lice Isusa iz Nazareta, od tada je On taj koga želi slijediti i nasljedovati. Najprije provodi sedam godina kod trapista, zatim četiri godine u Nazaretu kao pustinjak pod okriljem samostana sestara klarisa. Sve više otkriva kako slijediti Isusa, žarko ga ljubiti, poput Njega biti blizu onima koji su daleko i koji su najnapušteniji.
Charlesu de Foucauld, Isusov mali brat Karlo
Postavši svećenikom 1901. godine odlazi u Saharu nastojeći jednostavno biti prijatelj i brat pustinjskih nomada, uči njihov jezik i upoznaje njihovu kulturu, ne teži obratiti ih nego ljubiti i cijelim svojim životom “svjedočiti Evanđelje”. Umire u Hoggaru 1. prosinca 1916. godine, za vrijeme Prvoga svjetskog rata; ubijen je jer je htio do kraja ostati među svojim prijateljima.
PRVI DAN – „Gospodine moj i živote moj“
Isusov mali brat Karlo je obraćenik suvremenog kršćanstva. Neumorni je tražitelj Istine. U svom traganju za svjetlošću duboko je svjestan svoje daljine, svoga neznanja. Istinu traži kao siromah, kao dijete. Kako tražim Boga? (usp. Mt 11,25-26) Karlo traži i ne znajući, Božji dar, Duha Svetoga koji nas uči moliti i Boga zvati Ocem (Rim 8,15), Duha Branitelja i Tješitelja. Molimo njegovim riječima:
„Kako si dobar, moj Bože!
Kako si uvijek isti!
Kako si uvijek onaj koji
ne lomi napuknutu trsku
Niti gasi stijenj što tinja.“
„Udaljavao sam se, sve više sam se udaljavao od Tebe, Gospodine moj i živote moj… I moj život se pretvaraše u smrt… i u tom stanju smrti ti si me još čuvao…“
„O moj Bože, ti si držao svoju ruku nada mnom, a kako sam je slabo osjećao!
Kako si dobar, kako si me čuvao!
Kako si me prekrivao svojim krilima u vrijeme kada nisam vjerovao čak ni da postojiš.“
Molitva*
Bože, Oče naš,
Ti si dao svome slugi blaženom malom bratu Karlu da otkrije neizmjernu veličinu Tvoje ljubavi u kontemplaciji Isusa iz Nazareta, Tvoga Sina koji se utjelovio, ponizio do smrti, uskrsnuo i koji nam je, kao prvi dar od Tebe, poslao Duha Svetoga.
Pomozi nam da u razmatranju Evanđelja i euharistijskom klanjanju pronalazimo izvor uvijek obnavljanog kršćanskog života i apostolski žar po kojem, u duhu sveopćeg bratstva, postajemo suradnici u Tvome planu spasenja svih ljudi.
Sve povjeravamo Tvome Očinskom Srcu i po zagovoru malog brata Karla molimo za milost…
To te molimo po Isusu, Tvome ljubljenom Sinu, našem Gospodinu. Amen.
*(Imprimatur: Viviers, 1. svibnja 1995. godine, † Jean BONFILS, s.m.a., biskup Viviersa)
DRUGI DAN – „Bože moj, ako postojiš, daj da te upoznam!“
Jednog listopadskog jutra 1886. godine u Parizu Karlo je učinio prvi korak tražeći „duhovnog učitelja“. O njegovu obraćenju Claud Rault, saharski biskup, kaže: „Susret Karla i Boga događa se u skrovitosti ispovjedaonice, tiho, bez buke, kroz šapat u napokon odanoj zahvalnosti, u odluci za život i želji za potpunim predanjem Bogu kojeg je tek otkrio.“ Karlo je susreo Boga milosrđa. Je li to Bog kojeg smo susreli, koga molimo? S bratom Karlom otkrivajmo i mi Božje lice.
„Rasipnoga sina otac nije primio samo s neopisivom dobrotom, bez kazne, bez predbacivanja, bez spomena na prošlost, nego ga je obasuo poljupcima, ogrnuo svečanom tunikom i stavio mu prsten, znak pripadnosti očevu domu; ne samo da ga je tako primio, nego ga je blagoslovljeni otac tražio i doveo iz dalekih krajeva.“
„O Bože dobrote, koji si još od mojega rođenja bio prisutan u meni i oko mene, da bi me doveo do ovoga trenutka; s koliko nježnosti si mi vratio tuniku nevinosti… i na koju si me božansku gozbu, sasvim drukčiju od one priređene za rasipnoga sina, vrlo brzo pozvao… Kako je dobar otac rasipnoga sina, no ti si tisuću puta nježniji od njega! Za mene si učinio tisuću puta više nego što je on za svojega sina! Kako si dobar, Gospodine moj i Bože moj! Hvala… beskrajna hvala!“
Molitva
Bože, Oče naš,
Ti si dao svome slugi blaženom malom bratu Karlu da otkrije neizmjernu veličinu Tvoje ljubavi u kontemplaciji Isusa iz Nazareta, Tvoga Sina koji se utjelovio, ponizio do smrti, uskrsnuo i koji nam je, kao prvi dar od Tebe, poslao Duha Svetoga.
Pomozi nam da u razmatranju Evanđelja i euharistijskom klanjanju pronalazimo izvor uvijek obnavljanog kršćanskog života i apostolski žar po kojem, u duhu sveopćeg bratstva, postajemo suradnici u Tvome planu spasenja svih ljudi.
Sve povjeravamo Tvome Očinskom Srcu i po zagovoru malog brata Karla molimo za milost…
To te molimo po Isusu, Tvome Ljubljenom Sinu, našem Gospodinu. Amen.
TREĆI DAN – „Sišao je s njima i došao u Nazaret“
Karlov duhovni pratitelj savjetuje mu hodočašće u Svetu zemlju. Na tom hodočašću doživljava otajstvo Utjelovljenja, otkriva lice Isusa iz Nazareta, siromašnog, poniznog Boga, uvijek na tom mjestu koje mu se ne može oduzeti, posljednjem. Znao je da je Isus uzeo posljednje mjesto, ali u mjestima Utjelovljenja kao da ga je mogao gledati svojim očima, dodirnuti svojim rukama. Nazaret je mjesto molitve i rada, nosi u sebi kontemplativnu dimenziju. U svjetlu nazaretskog otajstva neka i naša svakodnevica postaje mjesto susreta s Bogom.
„Izgubio sam svoje srce zbog Isusa iz Nazareta, raspetoga prije tisuću i devetsto godina, provodim svoj život u nastojanju da ga slijedim, koliko mi to moja slabost dopušta.“
„Žarko želim voditi život kakav sam naslutio, predosjetio hodajući nazaretskim ulicama, onim istim kojima je koračao naš Gospodin, siromašan obrtnik, skriven u poniženju i skrovitosti.“
„Sišao je s njima i došao u Nazaret: Cijeloga svoga života samo je silazio utjelovivši se, silazio postavši malim djetetom, silazio postavši poslušan, siromašan, napušten, prognan, uvijek se stavljajući na posljednje mjesto.“
Molitva
Bože, Oče naš,
Ti si dao svome slugi blaženom malom bratu Karlu da otkrije neizmjernu veličinu Tvoje ljubavi u kontemplaciji Isusa iz Nazareta, Tvoga Sina koji se utjelovio, ponizio do smrti, uskrsnuo i koji nam je, kao prvi dar od Tebe, poslao Duha Svetoga.
Pomozi nam da u razmatranju Evanđelja i euharistijskom klanjanju pronalazimo izvor uvijek obnavljanog kršćanskog života i apostolski žar po kojem, u duhu sveopćeg bratstva, postajemo suradnici u Tvome planu spasenja svih ljudi.
Sve povjeravamo Tvome Očinskom Srcu i po zagovoru malog brata Karla molimo za milost…
To te molimo po Isusu, Tvome Ljubljenom Sinu, našem Gospodinu. Amen.
ČETVRTI DAN – Živjeti samo za Boga
Od trenutka obraćenja Karlo želi darovati sav svoj život Bogu. Saharski biskup kaže: „Bog ga je zaveo. Božja ljubav ranila je brata Karla. Od tada je na putu preobrazbe, u neprestanom i žarkom traženju koje ga nikada neće napustiti. Uputio se na dugačak put vlastite nutrine, sve do nadilaženja sama sebe. Ljudsko srce je tako prostrana pustinja!“ Poput brata Karla i mi smo na putu traženja, čežnje za Božjom blizinom.
„Čim sam povjerovao da Bog postoji, shvatio sam da ne mogu drugo nego živjeti za njega, moje redovničko zvanje staro je koliko je i moja vjera: Bog je tako velik! Ogromna je razlika između Boga i svega što nije on.“
„Nemoguće mi je razumjeti ljubav koja ne traži sličnost, ljubav bez dijeljenja svih muka, bez žarke želje za sličnošću života.“
„Ljubav prema Bogu, ljubav prema ljudima, to je sav moj život, to će biti sav moj život, tome se nadam.“
„Budimo ljudi želje i molitve… vjerujmo da je sve moguće: Bog sve može.“
Molitva
Bože, Oče naš,
Ti si dao svome slugi blaženom malom bratu Karlu da otkrije neizmjernu veličinu Tvoje ljubavi u kontemplaciji Isusa iz Nazareta, Tvoga Sina koji se utjelovio, ponizio do smrti, uskrsnuo i koji nam je, kao prvi dar od Tebe poslao Duha Svetoga.
Pomozi nam da u razmatranju Evanđelja i euharistijskom klanjanju pronalazimo izvor uvijek obnavljanog kršćanskog života i apostolski žar po kojem, u duhu sveopćeg bratstva, postajemo suradnici u Tvome planu spasenja svih ljudi.
Sve povjeravamo Tvome Očinskom Srcu i po zagovoru malog brata Karla molimo za milost…
To te molimo po Isusu, Tvome Ljubljenom Sinu, našem Gospodinu. Amen.
PETI DAN – „Ti si, moj Gospodine, u svetoj Euharistiji…“
Euharistija, od dana Karlova obraćenja, mjesto je njegova susreta s Isusom. Tu je našao Onoga koga je tražilo njegovo srce, Onoga koji je predao svoje tijelo i prolio svoju krv za njega. Sva vjernost brata Karla Ljubljenom Bratu i Gospodinu očituje se u dugim satima provedenim do Isusovih nogu, danju i još češće noću. Euharistija je mjesto gdje je njegova molitva jedno s Isusovom molitvom.
„Ti si, moj Gospodine, u svetoj Euharistiji: ovdje si, samo jedan metar od mene u tabernakulu! Tvoje tijelo, Tvoja duša, Tvoje čovještvo, Tvoje božanstvo… Kako si blizu, moj Bože, moj Spasitelju, moj Isuse, moj Brate…“
„Klanjanje… to nijemo divljenje koje je rječitije od pohvala… To nijemo divljenje koje u sebi sadrži žarku ljubav…“
„Čitajmo, dakle, Evanđelje uvijek sa zanosom, kao da sjedimo do nogu Ljubljenoga i slušamo kako nam govori On sam…“
„Sav naš život, cijelo naše biće treba izvikivati Evanđelje na krovovima. Čitava naša osoba treba zračiti Isusom, svi naši čini, sav naš život trebaju odražavati sliku evanđeoskog života, cijelo naše biće treba biti živa propovijed, odraz Isusov.“
Molitva
Bože, Oče naš,
Ti si dao svome slugi blaženom malom bratu Karlu da otkrije neizmjernu veličinu Tvoje ljubavi u kontemplaciji Isusa iz Nazareta, Tvoga Sina koji se utjelovio, ponizio do smrti, uskrsnuo i koji nam je, kao prvi dar od Tebe poslao Duha Svetoga.
Pomozi nam da u razmatranju Evanđelja i euharistijskom klanjanju pronalazimo izvor uvijek obnavljanog kršćanskog života i apostolski žar po kojem, u duhu sveopćeg bratstva, postajemo suradnici u Tvome planu spasenja svih ljudi.
Sve povjeravamo Tvome Očinskom Srcu i po zagovoru malog brata Karla molimo za milost…
To te molimo po Isusu, Tvome Ljubljenom Sinu, našem Gospodinu. Amen.
ŠESTI DAN – Sakrament oltara, sakrament brata
Brat Karlo često je razmatrao Evanđelje o Pohođenju. Isus ga je pohodio dobrotom rođakinje u trenutku njegovih lutanja. U Pohođenju Karlo pronalazi jedinstvo dvaju poziva. Prvi ga nosi živjeti u tišini, sam s Bogom samim, u neprestanoj pozornosti Isusovoj prisutnosti u Riječi i Euharistiji. Slika je to Marije koja nosi Isusa u tišini. Drugi poziv sažima se u riječi „brat“ i vodi ga susresti Isusa u najmanjima (usp. Mt 25,40). Slika je to Marije koja žurno ide u susret Elizabeti, svojoj rođakinji u poodmakloj dobi. Ova napetost između života samo za Boga i prisutnosti braći vodit će ga putem svetosti.
„U svim ljudima vidjeti Isusa, i zbog toga se zauzimati: za dobrotu, poštovanje, ljubav, poniznost, blagost, za njega činiti više nego za sebe.“
„Želim priviknuti sve stanovnike, kršćane, muslimane, Židove… da me gledaju kao svojega brata, sveopćeg brata… Kuću su prozvali ‘bratstvom’, to mi je tako drago.“
„Mislim da nema riječi Evanđelja koje su me tako potresle i zauvijek promijenile moj život kao što su ove: ‘Sve što činite jednome od ovih malenih, meni činite’. Kada mislimo na to da su ovo riječi Nestvorene Istine, riječi onoga koji je rekao: ‘Ovo je moje tijelo… ovo je moja krv…’, s koliko ćemo snage biti nošeni u traženju da ljubimo Isusa u ‘ovim malenima, grješnicima, siromasima.“
Molitva
Bože, Oče naš,
Ti si dao svome slugi blaženom malom bratu Karlu da otkrije neizmjernu veličinu Tvoje ljubavi u kontemplaciji Isusa iz Nazareta, Tvoga Sina koji se utjelovio, ponizio do smrti, uskrsnuo i koji nam je, kao prvi dar od Tebe, poslao Duha Svetoga.
Pomozi nam da u razmatranju Evanđelja i euharistijskom klanjanju pronalazimo izvor uvijek obnavljanog kršćanskog života i apostolski žar po kojem, u duhu sveopćeg bratstva, postajemo suradnici u Tvome planu spasenja svih ljudi.
Sve povjeravamo Tvome Očinskom Srcu i po zagovoru malog brata Karla molimo za milost…
To te molimo po Isusu, Tvome Ljubljenom Sinu, našem Gospodinu. Amen.
SEDMI DAN – „Biti svima sve“
Biskup Sahare piše: „Živeći među ljudima koji ne dijele njegovu vjeru Karlo želi s njima podijeliti svoju vjeru. On koji je bio tako nošen evanđeoskim žarom šutjet će, u dubokom poštovanju pred drugim i otkriti da je pozvan izvikivati Evanđelje čitavim svojim životom. To je zasigurno najljepša ostavština koju nam ostavlja. Bit će mu dovoljno razgovarati s Njegovim Ljubljenim u Euharistiji, u njoj ga slaviti i motriti u neprestanoj pozornosti riječima Evanđelja.“ Karlo je sanjao dati svoj život za druge, a kada se razbolio i bio na rubu smrti, spasili su ga siromašni nomadi. To je Karlovo drugo obraćenje.
„… Biti svima sve kako bi svima dali Isusa, njegujući prema svima dobrotu i bratsku ljubav, izgrađujući odnose pune topline, darujući svima bratsku nježnost, privodeći duše Isusu, živeći Isusovu blagost.“
„Moj apostolat mora biti apostolat dobrote. Pitaju li me zašto sam blag i dobar, moram odgovoriti: ‘Jer sam sluga nekoga daleko boljeg od mene, da samo znate kao je dobar moj Gospodar, Isus…’. Želio bih biti toliko dobar da ljudi mogu reći: Ako je takav sluga, kakav je onda Gospodar?“
„Ljubav je ona koja te mora sabrati u meni, a ne udaljenost od ljudi. Vidi me u njima i, kao ja u Nazaretu, živi s njima izgubljen u Bogu.“
Molitva
Bože, Oče naš,
Ti si dao svome slugi blaženom malom bratu Karlu da otkrije neizmjernu veličinu Tvoje ljubavi u kontemplaciji Isusa iz Nazareta, Tvoga Sina koji se utjelovio, ponizio do smrti, uskrsnuo i koji nam je, kao prvi dar od Tebe poslao Duha Svetoga.
Pomozi nam da u razmatranju Evanđelja i euharistijskom klanjanju pronalazimo izvor uvijek obnavljanog kršćanskog života i apostolski žar po kojem, u duhu sveopćeg bratstva, postajemo suradnici u Tvome planu spasenja svih ljudi.
Sve povjeravamo Tvome Očinskom Srcu i po zagovoru malog brata Karla molimo za milost…
To te molimo po Isusu, Tvome Ljubljenom Sinu, našem Gospodinu. Amen.
OSMI DAN – „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre…“
Čitav život brata Karla bio je prožet strastvenom željom nasljedovati Isusa iz Nazareta i slijediti ga sve do kraja njegova puta Sluge koji je došao služiti i dati život svoj kao otkupninu za mnoge (Mk 10,45). I danas kada toliki narodi trpe ratna stradanja i sav svijet je pogođen pandemijom mnogi su otajstveno pridruženi Muci Sluge Gospodnjeg. Isus iz Nazareta uči nas sućuti i solidarnosti, molitvi posredovanja u ime svih.
„‘Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod…’
Nisam mrtav, zato sam sâm… molite za moje obraćenje kako bih, umirući, donio roda.“
„Misli na to da moraš umrijeti kao mučenik, lišen svega, ispružen na zemlji, gol, neprepoznatljiv, pokriven krvlju i ranama, nasilno i mučki ubijen… i poželi da to bude danas.“
„Kada možemo trpjeti i ljubiti možemo najviše što je moguće na ovom svijetu; osjećamo dok trpimo, no ne osjećamo uvijek da ljubimo, to je još jedno veliko trpljenje! Znamo da bismo željeli ljubiti; i htjeti ljubiti je već ljubiti. Čini nam se kako ne ljubimo dovoljno, što je istina; nikad nećemo dovoljno ljubiti, no dragi Bog kojemu je poznato iz kakva blata nas je stvorio i koji nas ljubi više nego što majka može ljubiti svoje dijete, On koji je Istina, rekao nam je kako neće odbiti onoga koji mu priđe.“
Molitva
Bože, Oče naš,
Ti si dao svome slugi blaženom malom bratu Karlu da otkrije neizmjernu veličinu Tvoje ljubavi u kontemplaciji Isusa iz Nazareta, Tvoga Sina koji se utjelovio, ponizio do smrti, uskrsnuo i koji nam je, kao prvi dar od Tebe poslao Duha Svetoga.
Pomozi nam da u razmatranju Evanđelja i euharistijskom klanjanju pronalazimo izvor uvijek obnavljanog kršćanskog života i apostolski žar po kojem, u duhu sveopćeg bratstva, postajemo suradnici u Tvome planu spasenja svih ljudi.
Sve povjeravamo Tvome Očinskom Srcu i po zagovoru malog brata Karla molimo za milost…
To te molimo po Isusu, Tvome Ljubljenom Sinu, našem Gospodinu. Amen.
DEVETI DAN – „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.“ (Lk 23,46)
Brat Karlo ostavio je u baštinu molitvu koja je izraz njegove želje ujediniti čitav svoj život s Isusovim prinosom. To je molitva predanja koja je jednostavni odjek Isusove molitve, molitve Sina koji iz Očeve ruke prima poslanje Sluge Patnika (usp. Iz 53,1-12). Ta molitva plod je Karlova razmatranja Evanđelja (Lk 23,46). Karlo piše: „To je posljednja molitva našeg Učitelja, našeg Ljubljenog… Kada bi mogla biti i naša… i ne samo našeg posljednjeg časa, već svih naših trenutaka.“ Molimo s pouzdanjem i povjerenjem:
„Oče moj,
predajem se Tebi,
čini sa mnom što hoćeš.
Što god učinio, hvala ti.
Spreman sam na sve, primam sve
samo da se Tvoja volja ispuni na meni
i na svim Tvojim stvorenjima.
Bože moj, ne želim ništa drugo.
Stavljam svoj život u Tvoje ruke
Tebi ga darujem, Bože moj,
svom ljubavlju svoga srca
jer te ljubim i ta ljubav traži
da ti se darujem, da se potpuno predam
u Tvoje ruke s neizmjernim povjerenjem
jer Ti si moj Otac!“
Molitva
Bože, Oče naš,
Ti si dao svome slugi blaženom malom bratu Karlu da otkrije neizmjernu veličinu Tvoje ljubavi u kontemplaciji Isusa iz Nazareta, Tvoga Sina koji se utjelovio, ponizio do smrti, uskrsnuo i koji nam je, kao prvi dar od Tebe poslao Duha Svetoga.
Pomozi nam da u razmatranju Evanđelja i euharistijskom klanjanju pronalazimo izvor uvijek obnavljanog kršćanskog života i apostolski žar po kojem, u duhu sveopćeg bratstva, postajemo suradnici u Tvome planu spasenja svih ljudi. Sve povjeravamo Tvome Očinskom Srcu i po zagovoru malog brata Karla molimo za milost…
To te molimo po Isusu, Tvome Ljubljenom Sinu, našem Gospodinu. Amen.
