Čudo sv. Antuna koje dokazuje Isusovu prisutnost u Euharistiji
Sveti Antun Padovanski živio je u 13. stoljeću i imao je veliki žar za stvarnu Isusovu prisutnost u Svetoj Euharistiji.
Jednog je dana sveti Antun čuo za čovjeka u Riminiju po imenu Bononillo koji nije dijelio isto vjerovanje. Zapravo, Bononillo se otvoreno rugao ljudima koji su vjerovali da je Isus uistinu prisutan pod obličjima kruha i vina. Sveti Antun se svim silama trudio uvjeriti Bononilla dokazima iz Svetog pisma i argumentima, ali je otkrio da je čovjek tvrdoglav kao mazga. Tada je sveti Antun dobio nadahnuće.
Izazvao je bogatog trgovca: “Da se mazga koju jašete klanja Tijelu Kristovu u Euharistiji, biste li vjerovali u istinitost Presvetog Sakramenta?” Bononillo je pristao, ali je odlučio povisiti uloge. Bononillo bi izgladnjivao svoju mazgu tri dana, a zatim bi je doveo na gradski trg. Sveti Ante donosio bi Presveti Sakrament na taj isti trg. Mazga bi se zatim stavila ispred hrpe sijena, a sveti Ante bi stajao nekoliko metara dalje s Presvetim. Ono što se potom dogodilo odlučilo bi pobjednika.
Kako bi se pripremio za taj događaj, sveti Antun je postio tri dana, a Bononillo je zauzvrat rekao svima u gradu. Bononillo je bio uvjeren da mazga neće ništa misliti o euharistiji i da će halapljivo pojesti hrpu sijena. Na dan testa, Bononillo je doveo svoju mazgu i stavio joj sijeno pod nos. Sveti Antun je došao i stao podalje sa Presvetim. Prkoseći svim izgledima, mazga je okrenula glavu i prišla svetom Antunu. Kad je mazga došla blizu, životinja je savila prednje noge i kleknula u znak obožavanja!
Kad je Bononillo vidio ovu čudesnu promjenu događaja, odmah je kleknuo i izrazio svoju vjeru u istinu Stvarne Prisutnosti. Ono što nam ova kratka priča govori jest da je Isusova euharistijska prisutnost nešto čudesno i nadnaravno. To je dar koji je Isus dao svojoj Crkvi, dar koji sam razum ne može objasniti. Potrebna je vjera da bi se držali tako fantastičnog uvjerenja.
Podsjeća nas da je ono čemu svjedočimo svake nedjelje (i svakog dana) izvan našeg razumijevanja.
Katekizam potvrđuje ovu činjenicu i izjavljuje: “Da su u ovom sakramentu pravo Tijelo Kristovo i njegova prava Krv je nešto što se ‘ne može shvatiti osjetilima’, kaže sveti Toma, ‘nego samo vjerom, koja se oslanja na božansko autoritet.’ Iz tog razloga, u komentaru Luke 22,19 (‘Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje’), sveti Ćiril kaže: ‘Ne sumnjajte je li to istina, nego radije primite riječi Spasitelj u vjeri, jer budući da je on istina, ne može lagati’” (KKC 1381).
Sveti Ivan Vianney je to savršeno rekao: “Kad bismo stvarno razumjeli misu, umrli bismo od radosti.”
