ZAPOČNITE JE MOLITI DANAS Čudesna devetnica koja je osvojila svijet…
ZAPOČNITE JE MOLITI DANAS Čudesna devetnica koja je osvojila svijet… U istočnoj Italiji postoji mjesto koje je vjerojatno poznato svim ljubiteljima antičkog svijeta. Svake godine 16 milijuna turista iz cijelog svijeta posjeti ruševine Pompeja.
Vulkan Vesuvius uništio je ovaj grad 79. godine, prekrivši sve svojim pepelom poput pokrova smrti. Ostaci su otkopani zahvaljujući mukotrpnom radu arheologa. I upravo njima turisti duguju priliku da se dive ostacima stare arhitekture i ljepoti stare umjetnosti.
Međutim, postoji nešto što mora biti zbuniti, posebno srce kršćanina. Pa, među svim tim čudima ima mnogo mjesta poganskih kultova i kuća razvrata. Sigurno je da su kršćani, ako su stigli do Pompeja, morali djelovati skrivajući se.
Nakon erupcije Vezuva, samo su drevne knjige čuvale uspomenu na Pompeje. U blizini nekadašnjeg grada bila su mala sela koja zbog visokog kriminala i morala nisu uživala dobar glas. Iako se Italija svrstava u katoličku zemlju, na ovim prostorima cvjetalo je praznovjerje i poganstvo.
Prije stoljeća i pol, kada je počelo iskapanje grada, tamo je otkrivena crkva, ali mala i oronula, te je ostarjeli župnik malo utjecao na svoje župljane. Mnogi od onih koji su bili na nedjeljnoj misi nisu poznavali osnovne istine katoličke vjere. Uobičajena praksa, recept za svaki problem bio je odlazak vješticama po savjet i magične čarolije.
Jednog se dana na ovim prostorima pojavio mladi odvjetnik Bartolo Longo. Iako je došao samo zbog administrativnih poslova, nešto ga je natjeralo da ostane dulje. Vidjevši duhovnu pustoš među stanovnicima Pompejske doline, odlučio je tijekom svog rada razgovarati s ljudima o vjeri. S krunicom u ruci hodao je od kolibe do kolibe i jednostavnim riječima govorio o ljepoti krunice.
Iako je u to uložio puno srca, učinak je bio prilično slab. Bartolo je shvatio da je potrebno nešto više: sveti sakramenti i trajna duhovna formacija. Pitanje je bilo kako navesti te ljude da idu u crkvu kako bi u zajedništvu s Bogom doživjeli promjenu duša.
Bilo je mnogo ideja, ali crkva nije mogla zadobiti ni desetinu župljana! Iako su ga Bartolo i njegovi prijatelji dali obnoviti i podići novi oltar, to ipak nije bilo dovoljno. Biskup je, vidjevši da se stariji svećenik neće nositi sa svojim novim dužnostima, sasvim neočekivano zadužio Bartola da sagradi novu crkvu.
Bartolo još nije znao kakve je velike zadatke Providnost postavila pred njega. Da se ne radi samo o samoj crkvi, nego da će se izgraditi najveličanstvenija bazilika krunice i velika djela milosrđa proširiti se svijetom. Bog mu je dao strategiju malih koraka prikupljajući male donacije crkvi.
Koristio je Bartola kao svoj najbolji alat. Naime Bartolo je nekoć bio sotonist. Nakon njegova obraćenja, nakon Bartolove duge pokore i pomirenja, služenja među bolesnima u napuljskoj bolnici, došlo je vrijeme za novi zadatak. Trebalo je to biti proglašenje slave Kraljice svete krunice.
I sigurno Bartolo ne bi učinio mnogo da nije bilo pomoći najbolje Majke. Izgradnja nove crkve, unatoč brojnim poteškoćama koje je stvarao zli duh, tekla je iznenađujuće brzo. Marija je sama blagoslovila sve radove vezane uz gradnju, a ujedno i radove širenja krunice. Za to vrijeme bilo je nekoliko čudesnih, iznimno visokih ozdravljenja po zagovoru Kraljice krunice.
Godine 1884. smrtno bolesna Fortunatina iz obližnjeg Napulja vidjela je Majku Božju nekoliko puta. Marija je pohvalila djevojčicu što dostojanstveno podnosi svoju patnju, ali joj je i obećala da će ozdraviti ako se posveti krunici. Također je naložila Fortunatini da izmoli tri devetnice molitve, a zatim tri devetnice zahvale, recitirajući svih 15 otajstava krunice svaki dan.
I doista: zahvaljujući ovoj molitvi djevojka je potpuno i odmah ozdravila! Ali tu se ne zaustavlja. Marija je Fortunatini povjerila obećanje upućeno svakome od nas, govoreći: “Tko želi primiti milost, neka učini ovu devetnicu meni u čast”…
Od tada počinje slava ove devetnice. Ova devetnica poznata je i kao devetnica Pompejska zbog lika Gospe Pompejanske, ali i jer se čudo zapravo dogodilo na godišnjicu posvete crkvi u Pompejima, i za to je Marija, otkrivajući se, rekla: “Molila si mi se pod raznim zazivima i uvijek si primala milosti. Sada, kada si Me zazivala pod imenom Kraljice svete krunice od Pompeja, koje mi je bliže od svih ostalih, ne mogu vas odbiti“…
Vijest o čudu i Marijine riječi nadaleko su se proširile. Poruka Devetnice Pompejske probudila je nadu u bolesnima i patnicima. Počeo je val milosti i čudesnih ozdravljenja i – tako je do danas! Lijepa svjedočanstva i dokazi ispunjenja Marijina obećanja još uvijek pritječu iz cijeloga svijeta.
Svjedočanstva o zagovoru Gospe Pompejske
Mnogi ljudi pišu i svjedočanstva o svom oporavku, o pomirenju u obitelji i rješavanju životnih problema. Ima onih koji govore o iznenađenju liječnika koji predviđaju sigurnu smrt bolesne osobe, a ona čudesno ozdravi.
Takav je bio slučaj gospođe Vande, kod koje je iznenada – i na iznenađenje liječnika – rak dojke i sve metastaze nestalao, a od tumora je ostala samo šupljina, kao da je netko nevidljivom operacijom i skalpelom uklonio tumor.
Agata je devet godina bolovala od endometrioze, a dijagnosticiran joj je tumor koji je prijetio resekcijom crijeva. Nitko joj od liječnika nije mogao pomoći. Kada je saznala za devetnicu, odmah je počela moliti. Nekoliko dana kasnije dogodilo se čudo: tumor je potpuno nestao, a s njim i endometrioza.
Kako Agata piše u svom svjedočenju: “profesori sami nisu vjerovali i još uvijek ne vjeruju”… Unatoč pozitivnim ultrazvučnim slikama, odlučili su je podvrgnuti operaciji samo da vide svojim očima, ali tamo više nije bilo što za liječiti!
U ovo vrijeme ekonomske krize i velike nezaposlenosti, mnogi ljudi su milost pronaći posao i riješiti svoje životne probleme. Jedna osoba je godinu dana tražila posao uz razne molitve. Bog ju je uvježbavao u strpljenju, i kako piše: “Ovo vrijeme mi je pomoglo da se riješim ponosa, naučila sam čekati, biti strpljiva i otkrila na koga stvarno mogu računati.” Zahvaljujući izrecitiranoj Pompejskoj devetnici konačno je našla posao.
Eva je pala u financijsku propast: “moj muž i ja smo imali više dugova nego što smo imali kose na glavi.” Kada je na internetu pronašla devetnicu Pompejsku odlučila je moliti. I iako nije bilo lako, cijelo je vrijeme bila uvjerena da će sve dobro ispasti. I doista: moj je muž brzo našao dobro plaćen posao i uspjeli su se izvući iz dugova.
Tereza pak zahvaljuje Gospi što ju je spasila od ovisnosti u koje je bila uključena. Ona piše: “Izvukla me iz blata grijeha i povela na put istine. Nije me napustila. U najgorim trenucima krize vjere pružila svoju majčinsku ruku i pokazala mi majčinsku ljubav.”
“To je lijepa molitva”, piše druga osoba. “Uči poniznosti, ustrajnosti i jača vjeru. Gospa me tjera da dobijem mnogo milosti koje ne tražim i koje nisu vezane uz nakanu.
Od moljenja ove devetnice nestao je kaos u mom životu, nestali su i moji nesporazumi. Osim toga, blagoslovi se daju i mojoj rodbini u područjima za koje sam molio za njih prije devetnice. Svatko tko još sumnja u snagu ove molitve trebao bi je započeti i vidjeti kako lijepo Majka Božja djeluje u našim životima.”
Među ljudima koji govore o učinkovitosti Pompejske devetnice je i Helen Quinlan, irska mističarka. Kada je 1991. godine, nakon osam godina teške bolesti bila u bolnici, a liječnici su joj dali samo 2-3 dana života, Helen je nekako na stolu bolnice pronašla knjižicu pod nazivom Pompejska devetnica. Njen imunološki sustav je bio oslabljen, bol je bila nesnosna… Helen je bila gotovo slijepa i izgubila je sluh.
Ipak, uspjela je otvoriti knjigu i pročitati Gospino obećanje koje je svijetu dala preko Fortunatine: „Tko želi primiti milost, neka moli tri krunice meni u čast govoreći petnaest otajstava krunice, a zatim neka izgovori tri ponovno krunice zahvalnosti“ … Ovu devetnicu htjela je moliti za smrt da je bolovi prestanu mučiti … Onda je, čim je započela devetnicu, u trenu potpuno ozdravila!
Ovo čudo postalo je poticaj Heleni da produbi svoju vjeru. Njezino obraćenje pratila je mistična zapovijed da živi samo na Euharistiji. I doista se dogodilo: već nekoliko godina njezin jedini obrok bila je sveta pričest. Helen ne jede ništa, a gotovo 10 godina gotovo i ne spava, noći provodi u molitvi.
Kraljica krunice u Pompejima
Brojna svjedočanstva milosti i čuda primljenih po zagovoru Kraljice svete krunice iz Pompeja podsjećaju nas na činjenicu da nam Marija upućuje poseban poziv. To je svakodnevna molitva krunice – molitva koja nas kroz meditaciju uvodi u razmišljanje o Evanđelju. Zahvaljujući krunici upoznajemo Isusa, gledamo ga Marijinim očima.
Među pastirima smo kod Betlehemskih jaslica i kod Križa na Golgoti. Moleći krunicu prolazimo kroz otajstva Evanđelja, a upoznajući ih obogaćujemo se i jačamo se u vjeri.
Molitva krunice povezana je i s obećanjem danom sv. Dominiku: “Tko izgovara krunicu, bit će spašen.” Upravo su te riječi učinile iznenadni šok u životu Bartola Longa. Kad ih je čuo u svom srcu, skrenuo je s puta osude i započeo s radom krunice. Osim crkve, izgradio je škole, sirotišta, odgojne ustanove za djecu zatvorenika, počeo je izdavati katoličke novine i knjige. Novi Pompeji, sagrađeni na ruševinama antičkog grada, vrvjeli su životom i ubrzo su počeli zračiti u svijet.
Kako moliti devetnicu?
Pompejska devetnica – traje 54 dana. Svaki dan molimo tri otajstva svete krunice (radosno, žalosno i slavno). Prije nego započnemo svaki od tri dijela krunice, najprije navedemo nakanu (samo jednu), a zatim kažemo: “Ovu krunicu molim u tvoju čast, Kraljice svete krunice.”
Svaki od tri dijela krunice završavamo nakon što je izgovaramo trostrukim uzdahom Majci Božjoj: „Kraljice svete krunice, moli za nas!“.
