VIJESTICRKVA

Časna sestra Emilija proslavila stoti rođendan: Bog je uvijek bio uz mene i pomogao mi kroz te teške trenutke

 Časna sestra iz Đakova Emilija Scherer u samostanu Milosrdnih sestara svetog Križa  u ponedjeljak je proslavila stoti rođendan.”Bog je uvijek bio uz mene i pomogao mi kroz te teške trenutke.”

Emilija je rođena u Tomašancima kao sedmo dijete njezinih roditelja, Adama i Eve. 

Božji poziv osjetila je od malih nogu, a najviše nakon prve pričesti.

Naime, ona je kao dijete prije prve pričesti dobila difteriju i šarlah, teško se razboljela i molila svoje roditelje za posljednju pomast.

Iz bolesti se izvukla što je još više ojačalo njezinu vjeru i zacrtalo budućnost u kakvoj se danas nalazi.

Emilija je u Tomašancima završila pučku školu nakon koje je došla u Đakovo u Mali Internat. Sa 16 godina odlučila je postati časna sestra.

Kada je tu vijest rekla svojim roditeljima, majka joj je samo šutjela i molila, a otac se pak toj ideji protivio, no nikada joj takvo što nije branio.

“Vjerski odgoj sam zasigurno dobila od majke! Majka se svaki dan molila. Tata je ipak imao druge planove. On je htio da se dobro i bogato udam”, rekla je za 24sata sestra Emilija.

Njezin otac Adam nije bio u vjeri poput njezine majke pa kaže kako joj je ljubav prema Bogu prenijela majka. Ipak, naglasila je kako joj je drago što je imala takvog oca jer je bio vrlo dobar čovjek.

“Moj tata je bio u duši predobar čovjek. On je svima poklanjao što god da je trebao. Da nije imao za sebe, on bi svejedno dao nekome kome je potrebno”, nastavila je. 

Pred svoj 100. rođendan izgubila je oštar vid pa sada dane provodi moleći se. Nekada se toliko izgubi u molitvi da ju sestre moraju zvati na ručak jer  zaboravi pogledati na sat.

 “Kratak mi je dan i kratka mi je noć. Kada god se probudim uzmem krunicu u ruke i sretna sam što mogu nizati zdravo Marije”, nastavila je.

Mnogo je teških i bolnih trenutaka imala u životu. Emilija, rođena nakon Prvog svjetskog rata mnogo je toga vidjela, ali kaže kako joj je drago što je imala Boga koji ju je kroz te teške trenutke proveo.

“Nema kosti koju nisam slomila, od kukova do ostatka tijela. Mnogo sam bolova osjetila fizički, ali i emotivno kroz život, ali Bog je uvijek bio uz mene i pomogao mi kroz te teške trenutke”, rekla je.

www.medjugorje-news.com/ direktno.hr

Vezani članci

Back to top button