Bl. Carlo Acutis – blaženik koji je od najranijeg djetinjstva bio zaljubljen u Euharistiju
Bl. Carlo Acutis Svijet polako otkriva novog blaženika Carla Acutisa, mladića zaljubljenog u Euharistiju, koji je nastojao probuditi u ljudima žar ljubavi za Boga koji nam se daruje u kruhu i vinu, služeći se sredstvima moderne tehnologije. Iako je bio iz dobrostojeće obitelji, resile su ga jednostavnost, skromnost i poniznost, o čemu svjedoče oni koji su ga poznavali.
Jedna od njih je i gospođa Mirella iz Asiza čiju je priču objavila Maria Vision na svom YouTube kanalu. U kratkom svjedočenju pripovijeda kako ga je upoznala čim je došao u Asiz budući da su njegovi roditelji kupili kuću blizu njezine. Tamo je provodio mnoge slobodne dane sa svojom obitelji i prijateljima, nadahnjujući se već u mladoj dobi na duhovnoj ostavštini sv. Franje. Upoznala ga je kao dječaka od 7-8 godina i tek je bio primio prvu pričest.
„Carlo je uvijek tražio djecu za igranje, a kako sam ja imala unučiće njegove dobi oni su svako popodne dolazili od Gospe od Anđela gdje žive tu do Asiza kako bi se igrali s Carlom. Svaki dan bi odlazili na Monte Subasio s ocem ili se igrali vani; bili su djeca, izvodili su šale, zabavljali se, špricali vodom, ali Carlo je bio vrlo poseban. Bio je jako dobar dječak.“ Često je, pripovijeda, znao opomenuti njezine unuke da se ne svađaju, jer to braća nikada ne čine.
Uz mnoga sjećanja na Carla koja su joj ostala urezana, jedno je, kaže, posebno: „Ispričat ću vam ovo jer mi je ostalo jako urezano, ispričala sam to i biskupu. Jednom prilikom ispekla sam kruh i upitala Carla želi li malo probati; imao je tada kojih 14 godina. Rekao je: ‘Da, hvala, hvala!’ Kad sam mu ga pružila, uzeo je u ruke taj komadić kruha i poljubio ga! Taj mi se trenutak snažno urezao u sjećanje. Kakav je to dječak bio!?! Imao je takvu jednostavnost, nisam znala kako je materijalno stajala njegova obitelj, vjerovala sam da je obitelj poput moje. Bio je toliko običan i jednostavan, toliko dobar i ponizan – a poniznost nije od ovoga svijeta!“
Iako se ovaj trenutak čini kao tek spontana gesta pažljiva dječaka, Carlo je ipak bolje od mnogih drugih znao da je kruh više od samog kruha, da je to dar neba i plod čovjekova rada te da nam je uz kruh koji hrani naše tijelo potreban i Kruh života, Euharistijski Isus, ‘kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.’ (Iv, 6,32-33)
‘Ja sam kruh živi koji je s neba sišao’, kaže nam Isus. ‘Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.’ (Iv, 6,51)
