Bivša irska predsjednica tvrdi da krštenje djece krši ljudska prava – Crkva odgovara: „To je čin ljubavi, a ne kontrole“
Bivša predsjednica Irske Mary McAleese, odvjetnica i kanonska pravnica, nedavno je u kolumni za Irish Times izjavila da krštenje djece uskraćuje djeci njihova ljudska prava i predstavlja čin kontrole od strane Crkve.
Katolički kler i vjernici u Irskoj odbacili su njezine tvrdnje, videći u njima priliku da pojasne što krštenje zapravo znači, piše CNA.
Biskup Alphonsus Cullinan, biskup Waterforda i Lismorea, izjavio je za EWTN News kako je krštenje djece uobičajena praksa u većini kršćanskih denominacija i da se u Crkvi prakticira još od prvog stoljeća.
„Isus nam daje zapovijed da idemo i krštavamo. Crkva krsti u poslušnosti toj izričitoj zapovijedi, koja je utemeljena na Bibliji. Krstiti djecu u Kristovo tijelo nešto je vrlo dobro“, rekao je.
Dodao je:
„Kad bismo rekli da ćemo čekati da dijete odraste kako bi samo donijelo takvu odluku, koje bismo mu još odluke uskratili? Bismo li mu odbili dati zdravu hranu? Ne bismo li mu pokazali ljepotu tjelovježbe? Bismo li mu uskratili medicinsku skrb? Zar bismo čekali da samo odluči o svemu?“
Cullinan je istaknuo i jednostavnu, ali snažnu sliku:
„Jedna od prvih stvari koju katolički roditelj čini jest da uzme malu ruku svoga djeteta i napravi znak križa. Kako je to lijepo. Roditelji to čine jer žele da njihovo dijete cijeloga života ima odnos sa živim Bogom i da ga vode prema vječnom životu.“
Otac Owen Gorman, župnik u biskupiji Clogher, rekao je da Crkva „potiče krštenje djece iz ljubavi prema dušama, kako bi djeca katoličkih roditelja dobila najbolji mogući početak u životu – da budu uronjena u otajstvo Krista i ispunjena Božjim životom.“
„To je veliko dobro i ne treba ga odgađati. Crkva želi da djeca iskuse to uranjanje u Krista i postanu dio njegova tijela, kako bi imali život – i to u punini“, dodao je.
U svom članku McAleese je tvrdila da su obećanja dana na krštenju i obnovljena na krizmi „fiktivna“ te da krštenje djece zanemaruje njihovo pravo da kasnije slobodno odluče o svom vjerskom identitetu i pripadnosti Crkvi.
Mahon McCann, doktorand etike koji je kršten u Katoličkoj Crkvi na Veliku subotu 2025., a odrastao je u ateističkoj obitelji, rekao je za EWTN News da bi odluka o krštenju trebala pripadati roditeljima.
„Krštenje djece ne zahtijeva nikakvo ‘iscrpljivanje’ ili formalno istupanje, osim ako zaista ne vjerujete da ste u nešto stvarno bili uključeni“, rekao je.
Otac Gorman je dodao da Crkva to ne čini iz želje za moći ili kontrolom, nego „kao čin ljubavi“.
„Kao majka, Crkva voli svoju djecu i mudro potiče roditelje da djecu dovedu Božjoj milosti i spasonosnim vodama krštenja od najranije dobi. To je dar onoga što je najbolje za njih, kako bi imali najbolji mogući život kao dio Kristova tijela – Crkve“, rekao je.
McCann se složio, osvrćući se na vlastito iskustvo:
„Moji su roditelji jednostavno u svojim mislima ‘otkazali pretplatu na uskrsnuće’ i prestali ići na misu, kao i mnogi katolici danas. Crkva vas ne može pravno prisiliti na svetost.“
McAleese je također ustvrdila da krštenje „ograničava prava djece“ prema međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.
McCann je odgovorio da se, umjesto kroz prizmu prava, treba zapitati:
„Jesu li ljudska prava pravi etički okvir za procjenu katoličke moralne teologije?“
„Odgovor je ne. Katolička moralna teologija usmjerena je prema svetosti osobe. Sve što vodi prema svetosti je dobro, a sve što od nje odvraća je loše“, rekao je.
Zaključio je:
„Tradicija je, po svojoj naravi, međugeneracijska. Krštenje djece odluka je roditelja koji svojoj djeci daruju pripadnost životu Crkve i katoličkom načinu života koji vodi spasenju. Očekivati da dijete mora ‘pristati’ na tradiciju jednako je kao tražiti da samo izabere kojim će jezikom govoriti.“
