Biskup oštro upozorio: Pričest na ruku je teško zlo, to se mora što prije zaustaviti, evo zašto…
Biskup Athanasius Schneider, u novom intervjuu s John-Henryjem Westenom, raspravljao je o mnogim važnim temama vezanim uz trenutnu krizu u Katoličkoj Crkvi.
Na pitanje John-Henryja Westena o temi pričesti na ruku, biskup Schneider se vrlo uozbiljio i izjavio da je “pričest na ruku jedna od teških pojava i zala unutar Crkve”. Svoj je stav obrazložio riječima da je “najteža jer u svojim crkvama gazimo Gospodina svojim nogama”. To je “Gospodin, Njegovo Veličanstvo, skriven u ovom sićušnom, malom djeliću hostije ili čestici, dijelu hostije, [koji] je zgažen.”
“Ovo je tako teško i zlo“, inzistirao je Schneider. “Moramo, što je prije moguće, zaustaviti ovo… Dosta!”
U tom kontekstu, prelat je dodao da su blokade zbog COVID-a – gdje su biskupi često poduzimali čak i više mjera od onih koje je propisala država – bile “žalosna demonstracija stanja vjere ovih biskupa” koji su se više brinuli o sadašnjim nego ‘vječnim brigama’.
Biskupi i svećenici koji su sudjelovali u ovim zatvaranjima “morat će odgovarati pred “Vječnim sucem, Isusom Kristom”, rekao je Schneider.
Biskup Athanasius Schneider je katolički prelat koji služi kao pomoćni biskup Astane u Kazahstanu. Član je Redovnog kanonika Svetog Križa iz Coimbre. Poznat je po zalaganju za liturgijsku tradicije i prakse Crkve prije Drugoga vatikanskog sabora i po otporu i kritivi protiv određenih trenutnih politika, uključujući neke povezane s papom Franjom.
Iako Katolička Crkva dozvoljava primanje svete pričesti i na ruku i na usta, određeni biskupi i svećenici upozoravaju da je to pogrešno.
Jedno od upozorenja koje je također zagrmilo svijetom bilo je upozorenje kardinala Roberta Saraha, sad bivšeg perfekta kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenta a koji je rekao da je “Pričest na ruku praksa koju treba snažno obeshrabriti na temelju prethodnih odredbi Crkve”.
U predgovoru knjige “Pričest na ruku, između ostalog piše:
Anđeo mira u Fatimi tada nam je pokazao kako se moramo pričešćivati s Tijelom i Krvlju Isusa Krista. Nažalost, molitva zadovoljštine koju je Anđeo diktirao djeci nije zastarjela.
A koji su to grijesi za koje bismo trebali Bogu dati zadovoljštinu tj nadoknaditi za grijehe nezahvalnih ljudi? To su profanacije, piše kardinal Sarah, o kojima su neki obraćeni sotonisti dali jezive opise,
nadalje svetogrdne pričesti, primljene u teškom grijehu, a ne u milosti Božjoj
ili pričesti primljene ne ispovijedajući katoličku vjeru… itd. piše Vjera.hr
Kardinal, nadalje, ozbiljno upozorava na proširenu praksu primanja svete Pričesti na ruku što nesumnjivo uključuje veliko raspršivanje fragmenata; Naprotiv, pažnja prema najmanjim mrvicama, briga za pročišćavanjem svetih posuda, ne dodirivanjem Hostije znojnim rukama, postaju ispovijedanje vjere u stvarnu Isusovu Prisutnost, čak i u najmanjim dijelovima posvećene Hostije: ako je to Isus onda nije važno koliko je velik ili mali komad Hostije! Tvar je ista! To je on! Suprotno tome, nepažnja prema fragmentima čini da se dogma izgubi iz vida…
Dodaje: “Najveći dijabolički napad sastoji se od pokušaja gašenja vjere u Euharistiju, sijanjem zabluda i poticanjem na neprikladan način pričešćivanja. Doista, rat između Mihaela i njegovih anđela na jednoj strani te Lucifera na drugoj strani, nastavlja se u srcima vjernika: Sotonina meta je misna žrtva i Isusova stvarna prisutnost u posvećenoj hostiji.“
