Anđeli ili demoni? Dobro pazi čije ime zazivaš i kome se u molitvi obraćaš
U vremenu kada se preko interneta i raznih New age praksi šire brojna imena, hijerarhije i pobožnosti prema “anđelima”, katolici su pozvani na razboritost. Katolička Crkva uči da anđeli postoje, da su Božji službenici i glasnici, ali njihovo štovanje nikada ne smije zasjeniti Krista. Prava pobožnost prema anđelima uvijek vodi Bogu, sakramentima i kršćanskom životu.
U današnjem vremenu veoma je prošireno raznovrsno štovanje anđela, i mnogi vjernici, kao i drugi, na razne načine štuju anđele. Mnogi katolici pridaju anđelima veću pozornost nego Kristu te za svaku prigodu ili osjećaj imaju svoga anđela, kao što su anđeo sreće, anđeo novca, anđeo ovoga ili anđeo onoga, što nije u skladu s kršćanskom vjerom.
Ako u internetsku tražilicu upišete riječ „anđeli“, ponudit će vam se i mnoge „astro“ ili „tarot“ stranice na kojima se naširoko piše o anđelima i anđelima čuvarima.
Također se među katolicima šire mnoge New age pobožnosti prema anđelima, što nije u skladu s naukom Katoličke Crkve. Među takve sekularne inačice štovanja anđela možemo pribrojiti različite „anđeoske hijerarhije“ i nomenklature koje nemaju uporište u Svetom pismu i Predaji Crkve.
Tako, primjerice, ukoliko čak i u trgovinama vjerskog sadržaja naiđete na anđele podijeljene u „hijerarhiju“ kao što su „anđeli zraka“, „anđeli vatre“, „anđeli zemlje“ i „anđeli vode“, treba znati da to nije katolička hijerarhijska podjela anđela, nego terminologija koja mnogo više pripada New age duhovnosti.
Osim toga, često se može naići na različita imenovanja anđela te danas postoji gotovo čitav „imenik anđela“, čija su brojna imena i navodne funkcije bez ikakva uporišta u kanonskom Svetom pismu. Kod nekih takvih praksi opravdano se može postaviti pitanje: Jesu li to doista Božji anđeli ili iza svega stoji nešto sasvim drugo?
Osim raznih imena kao što su „Afriel“, „Anael“, „Barakiel“, „Gerudiel“, „Asmodel“ i druga, često se tim navodnim anđelima pripisuju i posebne funkcije. Tako se, primjerice, „Afriel“ opisuje kao „anđeo čuvar i zaštitnik djece“, „Anael“ kao „svadbeni anđeo“, „Barakiel“ kao „anđeo uspjeha“, „Gerudiel“ kao „anđeo prave mjere“, a „Asmodel“ kao „anđeo materijalnog obilja“.
No, jesu li to doista anđeli? Jesu li to Božji anđeli? Stoji li Bog iza takvih pobožnosti ili nešto sasvim drugo?
Ovdje je važno napraviti jasnu razliku između onoga što nalazimo u kanonskom Svetom pismu Katoličke Crkve i onoga što dolazi iz nekanonskih, apokrifnih spisa ili kasnijih predaja.
U kanonskim knjigama Katoličke Biblije po imenu su navedena tri anđela: Mihael, Gabriel i Rafael.
Mihael se u Svetom pismu pojavljuje kao nebeski borac i arkanđeo. Gabriel je Božji glasnik koji, između ostaloga, Blaženoj Djevici Mariji donosi vijest o Isusovu rođenju. Rafael se pojavljuje u Knjizi o Tobiji, koja je dio kanonskog Svetog pisma Katoličke Crkve i pripada takozvanim deuterokanonskim knjigama Staroga zavjeta.
U nekim nekanonskim, apokrifnim spisima i kasnijim židovskim ili kršćanskim predajama pojavljuju se i druga imena, poput Uriela, Barahijela, Jehudijela i Sealtijela. Međutim, ta se imena ne nalaze među imenima anđela u kanonskim knjigama Katoličke Biblije.
Zbog toga ih ne treba predstavljati kao da imaju jednaku biblijsku potvrdu kao Mihael, Gabriel i Rafael.
Isto tako, tvrdnje da je Urijel „Božje svjetlo“ koje s plamenim mačem čuva ulaz u raj, da se Barahijel javio Mojsiju iz gorućeg grma, da Jehudijel kažnjava trostrukim bičem ili da je Sealtijel spriječio Izakovo žrtvovanje ne nalazimo u kanonskom Svetom pismu Katoličke Crkve. Takvi opisi dolaze iz različitih kasnijih ili nekanonskih predaja.
Katekizam Katoličke Crkve na više mjesta govori o anđelima te u njemu čitamo:
„Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna.“ (KKC 328)
„Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: ‘Kad Sin čovječji dođe u slavi, i svi anđeli njegovi s njime’ (Mt 25, 31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: ‘U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno’ (Kol 1, 16). Još su više njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma: ‘Svi ti, nisu li služnički duhovi, što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?’ (Heb 1, 14).“ (KKC 331)
Što se tiče štovanja anđela u životu i liturgiji Crkve, treba napomenuti kako se „u liturgiji Crkva sjedinjuje s anđelima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomoć, kao u molitvi ‘Smjerno te molimo – Supplices te rogamus’ u Rimskom kanonu, ili u pjesmi ‘U raj poveli te anđeli – In Paradisum deducant te angeli’ u Redu sprovoda, ili još u ‘Kerubinskom himnu’ bizantske liturgije, a posebno slavi spomen nekih anđela – Mihaela, Gabriela, Rafaela i anđela čuvara.“
Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom.
„Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život.“
Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu. (KKC 335-336)
Budući da kanonsko Sveto pismo Katoličke Crkve među anđelima po imenu navodi Mihaela, Gabriela i Rafaela, za vjernike je razborito ne zazivati druga navodna imena anđela kao da imaju jednaku biblijsku i crkvenu potvrdu.
Crkva upravo zato upozorava na praksu proizvoljnog davanja imena svetim anđelima, osim imena Mihaela, Gabriela i Rafaela koja nalazimo u Svetom pismu.
Stoga bi bilo pogrešno štovati ili zazivati neko nepoznato biće samo zato što nam je u određenom „anđeoskom imeniku“ predstavljeno kao anđeo.
Ako uzmemo samo jedno od imena iz takvih profanih „imenika anđela“, poput „Asmodela“, kojeg smo već spomenuli, lako se može pojaviti još jedno važno pitanje.
Tko poznaje Sveto pismo Staroga zavjeta, može ime „Asmodel“ povezati s imenom starozavjetnog demona Asmodeja.
Ovdje je posebno važno naglasiti da Asmodej nije lik iz nekanonske ili apokrifne knjige.
Asmodej se doista po imenu nalazi u kanonskom Svetom pismu Katoličke Crkve, odnosno u Knjizi o Tobiji, koja je jedna od deuterokanonskih knjiga Staroga zavjeta.
Asmodej se u Knjizi o Tobiji spominje kao zao demon povezan sa Sarom, Raguelovom kćeri, kojoj je umrlo sedam muževa. Bog šalje Rafaela kako bi pomogao Tobiji i Sari, a arkanđeo Rafael na kraju svladava i veže demona Asmodeja.
Prema tome, ovdje treba jasno razlikovati dvije stvari: ime Asmodeja nalazi se u kanonskoj Katoličkoj Bibliji, dok ime „Asmodel“, predstavljeno kao ime anđela materijalnog obilja, nema takvu potvrdu u kanonskom Svetom pismu.
Istina je da je u različitim New age izvorima „Asmodel“ predstavljen kao anđeo, ali sama činjenica da je neko biće nazvano „anđelom“ ne znači da takvo učenje ima išta zajedničko s kršćanskom vjerom.
Kršćanstvo također uči da su demoni pali anđeli, odnosno duhovna bića koja su se slobodnom voljom pobunila protiv Boga. Zato je tim važnije da vjernik ne ulazi u nepoznate duhovne prakse niti zaziva imena i bića o kojima Crkva ništa ne naučava.
Prema tome, i u pobožnosti prema anđelima dobro je i razborito, a ponajprije sigurno, pridržavati se učenja Crkve. Crkva kao Majka bdije nad svojom djecom i vjernicima te im pokazuje pravi put posvećenja – put sigurnosti i razbora, put Isusa Krista.
Prava pobožnost prema anđelima nikada ne završava na anđelima.
Anđeo koji dolazi od Boga vodi čovjeka prema Kristu, prema molitvi, obraćenju, sakramentima i životu u skladu s Evanđeljem.
Stoga, ukoliko me moj anđeo čuvar ne upućuje i ne usmjerava prema Kristu, ne vodi prema Bogu i ne ravna moj život prema kršćanskom i sakramentalnom životu, tada ono što doživljavam ne treba automatski pripisivati svome anđelu čuvaru.
Jer cilj Božjih anđela nije pomoći čovjeku samo da uspije u ovome prolaznom životu, nego ga pratiti na putu prema onome što je najvažnije – vječnom životu s Bogom.
